Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Višnja Vukašinović • 20.05.2014.

C. K. Stead : Rizik

Proslavljeni novozelandski pisac C. K. Stead  danas broji osamdeset i jednu godinu života. Njegov za sada posljednji, 2012. godine objavljen roman "Rizik", promptno je dobio i svoje hrvatsko izdanje, a razlog se vjerojatno skriva u činjenici da je dio radnje smješten u Hrvatsku. Naime, glavni junak Sam Nola, Novozelanđanin je hrvatskih korijena, a odgovor na pitanje zašto je Stead bio inspiriran pisati o našem čovjeku i našoj zemlji vjerojatno leži u činjenici kako je 2010. koristio književnu rezidenciju u Zadru, a iste godine sudjelovao i na Festivalu europske kratke priče u Rijeci.

Njegov roman o mlakom, naivnom i začuđujuće pasivnom  pedesetogodišnjaku koji se nakon razvoda seli u London, otkriva da ima kći Francuskinju iz mladenačke veze te se zapošljava u jednoj od najvećih svjetskih banki, lagano je, simpatično i po svemu prosječno štivo koje se lako zaboravlja, ali i lako proguta. Promptni prijevod "Rizika" dokaz je neistrebljive i nemušte infantilnosti naše sredine u kojoj se često a priori pripisuje vrijednost bilo čemu što sadrži referencu na našu zemlju, bez obzira koliko ona bila smislena. Srećom, Stead je, iako je ovaj put riječ o slabijem mu uratku, i dalje opušten pripovjedač koji nonšalantnim tonom iznosi vrludanja svog nepretencioznog junaka te to obogati nekim duhovitim, neobičnim detaljem i visoko kulturnom referencom.

Indikativno je i da Stead odveć ne mari za literarnu dosljednost i nije jedan od onih pisaca koji pišući o bankarstvu ima potrebu informirati se o toj temi i tako svoju prozu učiniti uvjerljivom i opipljivijom. Njegov uspješni bankar Sam Nola često ima asocijacije na pjesme Philipa Larkina, T. S. Eliota ili pak Wordswortha te se općenito doimlje kao knjiški moljac za kojeg su novac, dionice i nekretnine tek neka daleka fantazmagorija lišena ne samo važnosti, nego i svake realne dimenzije. Drugim riječima, junak Steadovog romana bliži je nekom nerealiziranom piscu.

"Rizik" je, za jedan roman o suvremenim ekonomskim fenomenima, sumnjivo gusto napućen zaljubljenicima u lijepu književnosti te manje ili više uspješnim književnicima i književnim znalcima pa je Samov kolega iz banke pjesnik, a prijatelj iz mladosti profesor književnosti na Oxfordu. Čitatelj u konačnici stječe dojam kako je pročitao lepršavu, na trenutke zabavnu sagu o književnošću zadojenim intelektualcima, umjesto o brojkama opterećenim financijskim stručnjacima. Nameće se pitanje zašto je Stead mjesto da je romana posvetio njemu bližim i dražim prvima, zvanično napisao knjigu o ovim nepoznatim mu drugima.

Radnja "Rizika" smještena je u 2003., netom pred eksploziju financijskog balona, a u sjeni nedavnih događaja američkog 11. rujna pa se čini da je autor htio obraditi fenomene du jour i tako možda osigurati stanoviti komercijalni uspjeh kod publike. No, u romanu ovog oktogenerijanca ima malo svježine kad su društvene teme u pitanju što je posljedica autorove realne nezainteresiranosti za socio-politička razglabanja. Ima li u svijetu krupnog kapitala i financijskih spekulacija uistinu toliko puno knjiških moljaca kako bi se dalo naslutiti iz Steadovog romana, više je nego upitno.

Kao što je i više nego očito da se autor daleko najbolje zabavlja kada piše o posvema prizemnim, hedonističkim temama: ženama, hrani i putovanjima, te kada svojim bankarima podmeče književne asocijacije. Sam Nola tako ne samo da suvereno vlada krajolikom moderne i klasične poezije već, godinama i sramežljivosti unatoč, kroz roman obljubi i osvoji nekoliko ljepotica, skiće se po skupim pariškim i londonskim restoranima te putuje na takva chic mjesta kao što su Provansa i hrvatski Jadran. također, pozamašan dio romana otpada na Samove sitne radosti poput ovih:

"Kupio je bolju kuhinjsku opremu i počeo se služiti francuskom verzijom velike ilustrirane kuharice koju mu je Letty kupila, La Cuisine Italienne Carla Capabalba, s kojom bi, rekla je, mogao bolje naučiti i kuhati i francuski. 'Kada ti se ne da kuhati ili čitati,' rekla je, 'možeš gledati slike.' Kao dodatke toj odebljoj knjizi, kupio je tanje, kao što su Paštarije Lizzie Spender i Kratka povijest majčine dušice i drugih začina Mirande Seymour."


Stead se ne boji biti površan, te tako često svom junaku osigura dozu šarma i uvjerljivosti. Kada Sam Nola konačno stigne u Zagreb počasti se kavom i kolačem na Trgu bana Jelačića, a Stead ovu scenu vješto obogaćuje dobrim opažanjem detalja koje smješta u živahnu svijest svog junaka: "Dok je sjedio, podnevni je top grunuo sa svoga tornja i golubovi su se razmahali krilima u svom svakodnevnom raštrkavanju. Na pozornici nasred trga neka je skupina ozbiljnijih lica, odjevena u pumperice, čarape jarkih boja i tirolske šešire, plesala uz ritmičko pucanje vlastitih stočarskih bičeva." Stead svojim neočekivanim isticanjem pumperica i jarkih boja osvježava ovu inače predvidljivu sliku pripitomljenog Balkana na kojem etnos i melos mijenjaju odjeću, ali ne i ćud.

Kada je psihologija likova u pitanju Stead povremeno zabljesne s dobro pogođenim uvidom, no ipak se daleko češće oda stalnim mjestima pa po tko zna koji put čujemo kako su Amerikanci pompozni, a Englezi suzdržani u neobaveznom razgovoru. Ovaj prozračan romančić najzabavniji je upravo onda kada autor piše o malim stvarima, sitnim detaljima i kada nonšalantno poseže za referencama na visoku književnost, od Shakaspearove "Zimske priče", preko poezije Keatsa i Shellyja pa sve do posvema suvremenih pjesnika kao što je Paul Muldoon.

Ako znamo da je C.K. Stead većinu svoga radnog vijeka proveo kao profesor književnosti na Aucklandskom sveučilištu i pri tom objavio pregršt književnopovijesnih studija s naslovima poput "Pound, Yeats, Eliot and the Modernist Movement" ili "The Secret History of Modernism" pred nama će se još jednom iscrtati ne odveć suptilan mehanizam u pozadini proizvodnje autorove proze. Stead najvještije piše o onome što zna i voli, te o onome što je doživio te to podmeće svojim likovima. Nakon uredskog kraha Sam ostaje bez posla, no Stead  jednostavno odustaje od osude financijskih malverzacija, te umjesto toga u ruke svog pasivnog junaka smješta iznenadno i nezarađeno bogatstvo.

Ako "Rizik" ima neku vrstu komentara na globalnu ekonomsku krizu, onda je Steadova poruka zapanjujuće prizemna - eto, pa možda su neki naivni srećkovići u svemu tome i profitirali. Ne odveć subverzivna, duboka ili provokativna misao, ali takve općenito ni ne treba tražiti u Steadovom romanu koji je zapravo vedro fokusiran na sitne životne radosti jednog ostarjelog knjiškog moljca.


Christian Karlson Stead: "Rizik"
Prevela Lara Hölbling Matković

Elitech d.o.o. - Edicije Božičević, 2013.


(Tekst je prvotno pročitan na Trećem programu HR-a)

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –