Dalibor Cikojević : Virtuozi, muze i striptiz

Održava se
01.01.1901.

Dalibor Cikojević piše o povijesti, gleda je kroz prizmu jakih povijesnih ličnosti zavirujući pri tome u duh vremena u kojemu su živjeli poznati glazbenici, preispituje vlastiti iskaz koristeći se historiografskom metafikcijom kako bi potvrdio da je njezin svijet odlučno fiktivan, ali i neosporno hisstorijski, pronalazi dovoljno snažnih dokumentarnih povoda za još jedno ras-krojavanje životnih priča poznatih umjetnika.

Sve to čini ovaj autor u trećem romanu "Virtuozi, muze i striptiz", prevedenom i na njemački jezik. Prije nekoliko dana u Grazu je dobio nagradu Steiermaerkische Sparkasse za najbolji strani roman objavljen u 2010. godini. Književni tekst Cikojevićeve glazbene trilogije ("Ostavština posljednjeg skladatelja", "Violina") tako je postao poligon za propitivanje mikrohistorije udaljenih kronotopa.

Pijanist Dalibor Cikojević prije dvije godine dobio je i diskografsku nagradu "Porin" za najbolji nosač zvuka klasične glazbe na kojemu je interpretirao 3. klavirski koncert Borisa Papandopula. Zasigurno je prepoznata Papandopulova umjetnička energija bila povod književniku Cikojeviću za traganje o manje poznatim detaljima iz njegova burnog života. I susret sa Zdenkom.

"Neka te moje note miluju, kad već ja ne mogu, rekao mi je Boris dajući mi ovaj manuscript", riječi su umjetničke striptiz plesačice Z.P., čija se emotivna , provokativna i uzbudljiva ispovijest čita u romanu "Virtuozi, muze i striptiz". Boris Papandopulo je na početku njihove petnaestogodišnje ljubavi skladao samo za nju "Zdenkin striptiz". Skladba je nastala 1961. godine u vrijeme kada je napisao neka od svojih djela u stilu jazza i popularne glazbe. Opisana strast kojom pršte rečenice koje prikazuju Zdenkinu potpunu uvučenost u opnu od glazbe u trenutcima plesa u jednom od noćnih njemačkih barova, vrhunac je romana.

Prvi put se u njemu otkrivaju i mračne tajne privatnog života Franza Liszta, a navodi se i ime muze Ludwiga van Beethovena na temelju vjerodostojnih podataka (pisma, dokumenti iz arhiva) pronađenih u njegovoj ostavštini. Vremenski informanti raspoređeni su uz rub teksta kao oslabljeni podatci kojima je svrha čitatelje diskretno zadržavati u ozračju stoljeća o kojemu je riječ.

Te ljubavne priče vremenski udaljenih virtuoza do intimne boli, do krika trbuhozbornika razotkrivaju očaranost i zatočenost duha podložnom Erosu. Na taj način autor promišlja povijesnu i emocionalnu kontekstualnost razotkrivajući pri tome moć umjetnosti kao mjesta koje okuplja one nevidljive poticaje nastale u skrivenim trenutcima života vrhunskih umjetnika, ali i u svakodnevlju slabih likova.

Osim triju glavnih biografsko narativnih niti, u romanu je još meandiranih rukavaca (npr. o kolekcionaru klavira profesoru Jakši Radiću, o novinarki Marti,...) kojima se propituje priča o moći umjetnosti, o zadovoljstvu u glazbi, o pokretačkoj energiji strasti, o umjetnosti kao prostoru duhovnoga raslojavanja umjetnika.

U tome putovanju u tajnu glazbe prema mjestu u kojemu ona nastaje, prema onom fluidu kojim zrače neuhvatljivi odnosi virtuoza i njihovih muza, ne istresaju se ljubavne riječi i fraze, već autor o njemu piše iznutra, iz biti glazbe. Čitatelji mogu u autorovoj izvedbi poslušati skladbe o kojima upravo čitaju budući da se CD s njima nalazi na zadnjoj korici knjige.

"Virtuozi, muze i striptiz" roman je o povijesti, ali i biografsko štivo visokoga stupnja literarizacije koje će zavoditi publiku gladnu istine o magiji umjetničkog zanosa.

( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )