Mićanović sofisticiranim, biranim riječima i pažljivo oblikovanim, zgusnutim rečenicama koristi vlastiti tekst kao tijelo različitih pripovjedača koji u "Danima" govore o svakodnevlju, o ljubavi, o putovanjima, o literaturi, o iskustvu jezika. Prikazuje se na taj način složeni odnos između tijela i pisanog teksta. On kroz niz subjektnih igara proizvodi pred očima čitatelja informacije o tjelesnosti...

Površinskim, brzo poteznim, poprilično jasnim i dojmljivo ispričanim prisjećanjima, Međurečan je svojega junaka ostavio bez dubljeg zasijecanja u prazninu, u uzaludnost i besmisao koja je ostala kao posljedica njegovih intimnih autodestrukcija nakon što je prestalo ratno vrijeme. Prava je šteta što mu to nije uspjelo, što je od scenarija želio napisati roman jer su čitatelji pred sobom mogli imali...