Georgij Paro : Pospremanje
Dobra realna gimnazija "Dr. Ivan Ribar" u Karlovcu, dobri profesori i razrednica Maca Vrbetić bili su presudni da se Georgij Paro otisne u kazališne vode. Ovaj pripadnik postgavelijanskog naraštaja redatelja tzv. Kartela (s K. Spaićem, B. Violićem i D. Radojevićem) radio je i na Radio Zagrebu, bio je dramaturg u Zora filmu i u kazalištu Komedija, dva puta je bio intendant zagrebačkog HNK, redoviti je profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, bio je izvanjski predavač na Sveučilištu "La Verne" u Clearmontu u južnoj Kaliforniji, umjetnički je savjetnik Jadran filma, bio je umjetnički ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara te Sterijinog pozorja. Dopisivao se s Haroldom Pinterom, družio s rumunjskim redateljem Liviuom Ciuelijem, s Jiøijem Menzelom te s Michaelom Douglasom koji mu je bio student.
Od 1953. kada je režirao "Pepeljugu" Jakše Kušana postavio je na scenu gotovo 200 predstava. Autor je četiri knjige ("Iz prakse" (1981); "Made in USA" (1990); "Theatralia disjecta" (1995); "Razgovor s Miletićem" (1999)). Njegova peta knjiga "Pospremanje" polidiskurzivna je autobiografija u kojoj autor okuplja kroz tri veće cjeline (Režija i dramaturgija; Obljetnice, monografije, smrti; Južna Kalifornija) tekstove nastale u razdoblju od 2000. do 2010.
U ovoj hibridnoj autobiografskoj konstrukciji raslojava se prvo lice jednine Georgija Para kroz više različitih diskursa. Kroz autobiografski se čitateljima razokrivaju posve privatne i intimne autorove misli vezane uz njegov redateljski poziv, komunikaciju s glumcima, uz značajne obljetnice, uz objavljivanja važnih knjiga ili povodom smrti dugogodišnjih suradnika i prijatelja.
Biografski diskurs nastao je u trenucima Parovih prisjećanja na dane studiranja i Gavellina predavanja kroz koja ga posve osobno portretira navodeći npr. niz njegovih rečenica kojima je plijenio pozornost studentima. Zapisuje autor "Pospremanja" kako je Gavella "govorio šarmantno i ništa suvišno. Njegova su predavanja bila puna životnih priča. Tko je u tome znao prepoznati misao, mogao je profitirati, a tko je u tome vidio samo anegdotu, nije dobio ništa. Gavella je naglašavao: "Redatelj uvijek mora biti obrijan i doći točno na probu.""
Memoarskim diskursom Georgij Paro piše o dinamičnom duhu vremena u kojemu se nastajale neke njegove predstave posebice one prema Krležinim ili Marinkovićevim tekstovima, a s puno naratorskog spleena i iskrenog ushita opisana je atmosfera oko histrionske predstave "Ljubica" Augusta Šenoe. Treći dio knjige označen je dnevničkim diskursom (od 5.ožujka do 28. travnja 2000) kroz koji se u kratkim, decentno emotivnim narativnim rezovima, opisuju trenuci posljednog susreta s umirućim američkim prijateljem.
Posebni je prinos ove Parine knjige i detaljan popis kazališnih predstava koje je režirao u razdoblju od 1953. do 2010. sa svim potrebnim podacima vezanim uz njihovu realizaciju (mjesto, vrijeme, scenografija, kostimi, glazba,...).
"Pospremanje" je knjiga koja sublimira autorov uvir u kazališni duh i dah koji ga je odredio i zadužio. U njoj dominira njegova osobna redateljska poetike, njegov odnos prema bližnjima, slute se u njoj one prikrivene nedoumice, strepnje, ona sreća i zadovoljstvo kojom zrače samo istinski zaljubljenici u ono čime se bave.
Georgij Paro: "Pospremanje"
Disput, 2010.
( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )