Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Helena Sablić Tomić • 05.09.2011.

Goran Rem : Poetika buke - antologija slavonskog ratnog pisma

Bilo je za očekivati da će upravo Goran Rem, autor zbirke kolumni iz prvih godina devetog desetljeća dvadesetoga stoljeća objavljivanih u "Glasu Slavonije" naslovljene "Čitati Hrvatsku" (1994) i monografije "Slavonsko ratno pismo" (1997), dvadeset godina nakon prvih tekstualnih odgovora na ratno svakodnevlje, napraviti izbor iz brojne produkcije slavonskih književnika i kulturnjaka. Oblikovao je on tim povodom dva sustava panonske unutarnje energije onih koji su tjelesnom egzistencijom u Slavoniji i Baranji na temelju neposrednog iskustva zbilje odgovarali na nju osobnom literanom gestom.

Veći dio tekstova (S.Andrić; S.Ham; M.Hunjadi; M. Vučić; J.Cvenić; D.Runtić;N.Prkačin;J.Njavro;N.Levak;D.Špišić,...) označen je jakom dokumentarističkom naracijom. U onim drugima rat je bio tema s kojom su se i nakon 1995. susretali (B. Brlošić; F. Nagulov; S.Jukić; P.Rem; V.Erl). Njihova je uloga da "nakon loših razdoblja jake zbilje, nakon ratova, nastoje uz tjelesnu obnovu i izgradnju svojeg izranjenog prostora - poslati i tekstualni, a zapravo duhovni, svakako mentalni, napose terapeutski materijal renovacije".   

Nakana je prireditelja, koji tekstove ne niže po datumu njihova nastanka već abecednim redom prezimena autora, bila restaurirati i potom preciznim antologičarskim nervom konzervirati književnu i kulturnu ratnu energiju svjesnu trenutka povijesnosti i osobnog identiteta. Većina izabranih, žanrovski različitih tekstova (proza, poezija, pisma, kolumna, dnevnik) oznaka je poetike koja na postmoderan srednjoeuropski način proizvodi specifičnu kulturnu buku u primarnom prostoru, ali i izvan njega.

I ova je antologija identitetna gramatika prostora i ljudi. Kroz nju se ponavlja slaba povijest hrvatskog Domovinskog rata u kojoj je selektivan izbor opisnih događaja bio dovoljan za glasan izrijek - vremenu usprkos. U njoj se jasno prepoznaje žanrovski sustav slavonskog ratnog pisma koji se oblikovao od 1991. zgušnjavajući se tijekom četiri godine da bi potom svoje odjeke prepoznavao u daljnjim narativizacijama ljudskog dostojanstva koje niti u kritičnim trenucima nije nosilo oznaku mržnje, već je gomilani gnjev ugrađivao u tekst kao recentni prilog brizi za panonsku i hrvatsku baštinu, tradiciju i suvremenost.

U nizanju stotinjak autora, uz telegramske, removski osmišljene životopisne natuknice o njima, jasno se i energično zahtijeva od čitatelje nužnost uočavanja veze između dva oblika akumuliranja kulturne ratne energije: one sofisticirane ratne dokumentaristike koja je objavljivana neposredno kada se rat događao i one druge koja je pisana i mišljena kada je rat završio. Pri tome antologija "Poetika buke" postavlja okvir za sve oblike čitanja i tumačenja uloga jednih i drugih medijskih ratnika. Kroz nju se brzim, kratkim rezovima još jednom ponavljaju oni dijelovi koji su u zavičajnoj fazi rata,  kako bi to rekao Ivan Rogić, pismom odgovorili na svoja zavičajna sjećanja imajući potrebu prostrijeti ih kao identitetna.

U tekstovima iz prvih mjeseci rata pohranjena je zgusnuta emocija njihovih autora i gradova. Poetika je ovih tekstova etika. Stoge ne čudi što je prireditelj posebnu pozornost  dao autorima koji u svojim zapisima  govore o umijeću življenja u Gradu (Siniša Glavašević, Kornelija Pandžić, Dario Topić, Martin Grgurovac, Alenka Mirković, Bogdan Mesinger, Franjo Džakula,...).

Upravo kao dvije spomenute knjige Gorana Rema i ova je antologija oznaka za panonski prostor u kojemu je postojanost povijesnosti i suvremenosti tijekom devedesetih najbolja potvrda njegove trenutne i buduće kulturne smislenosti.

 
Goran Rem: "Poetika buke - antologija slavonskog ratnog pisma"

Slavonska naklada "Privlačica", 2010.


( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –