Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Helena Sablić Tomić • 26.10.2011.

Dubravka Oraić Tolić : Akademsko pismo

Nakon što je "Muška moderna i ženska postmoderna - rađanje virtualnog doba" 2005. privukla pozornost šire javnosti, Dubravka Oraić Tolić kod istoga izdavača i pod budnim okom urednice Nives Tomašević, objavljuje inovativnu knjigu "Akademsko pismo: strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente" u kojoj se sublimiraju oblici i načini prenošenja znanja o znanosti.

Retorika znanosti poslužila je ujedno kao teorijska podloga i metodološki okvir za pisanje. Termin akademsko pismo u tri svoja osnovna značenja, kao društveni fenomen, kao istraživački projekt i kao tekst predmet je istraživanja.

Kroz tri se poglavlja (Povijest znanosti: vrlo kratak pregled; Retorika znanosti i akademsko pismo; Strategije i tehnike akademskoga pisma), koja mogu funkcionirati kao samostalne cjeline/knjige unutarnjom metodologijom i obuhvaćenom i obrađenom građom, podastiru čitateljima metode oblikovanja znanstvenih tekstova koje su vrlo često u mnogim priručnicima (Gačić, Silobrčić, Zelenika, Žugaj,...) ostale nedorečene i površno objašnjene. Autorica pregledno i sustavno razmatra problematiku razvoja znanstvene metodologije potrebne za pisanje znanstvenoga teksta krečući se od samih početaka razvoja znanstvenoga promišljanja, od Grčke i Srednjega vijeka do suvremenosti.

Naglasak je stavljen na kritiku moderne znanosti koja je na početku 21.stoljeća dovela do promjena epistemološke paradigme i do "nove retorike". Razlažući teorijski i metodološki okvir akademskog pisma, Dubravka Oraić Tolić izdvaja one aspekte teorije i retorike znanosti koji su potrebni za njegovo razumijevanje i praksu. Posebice je važno poglavlje u kojemu se upućuje na načine odnosno strategije i tehnike pisanja znanstvenoga rada s obzirom na upotrebu i navođenje literature. Predložena rješenja kao i ponuđeni citatni stilovi prema riječima Oraić Tolić nisu nalogodavni, nego orijentacijski i savjetodovani.  

U "Akademskom pismu" se po prvi puta uspostavlja kanon po kojemu se može prepoznati standardno znanstveno pismo koje "obuhvaća ukupnu diskurzivnu aktivnost u akademskoj zajednici usmjerenu na stvaranje i pisanje teksta bilo kojega oblika, žanra i vrijednosti".

Pisana je ova knjiga upućenim, tečnim znanstvenim diskursom natopljenim autoričinom erudicijom, sistematičnošću kao i praktičnim rješenjima što upućuje na njezino zavidno iskustvo čitanja djela iz književne teorije i književne povijesti hrvatskog i europskog znanstvenog kruga.

Dubravka Oraić Tolić, osim toga, svoje je poglede na probleme znanstveno-istraživačkog rada unutar  humanističkih znanosti argumenirala primjerima iz proznih i poetskih tekstova pa ova razotkrivanja paradigme akademskog pisma preciznošću postavljanja teze, postupnošću u argumentaciji kao i metodologijskom preglednošću iznijetih promišljanja, predstavlja kapitalno djelo u kontekstu hrvatske znaosti o književnosti. U njoj se usustavljuje znanstvena misao i standardizira znanstveni tekst.

Nakon najslavnije europske knjige posvećene akademskom diskursu, one koju potpisuje Umberto Eco naslovivši je „Kako se piše diplomska teza" (1977), "Akademsko pismo" se može čitati kao vrijedan kulturološki, znanstveni i inovativni prilog čitanju hrvatske znanosti i književnosti.


Dubravka Oraić Tolić: "Akademsko pismo: strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente"

Naklada Ljevak, 2011.


( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –