David Byrne : Volim voziti uspravno

David Byrne, glazbenik, dizajner, fotograf, redatelj, pisac - svestrani umjetnik snažne karizme - još u razdoblju Talking Headsa 1980-ih izabrao je bicikl kao svoje glavno prijevozno sredstvo u New Yorku, a nakon što je prije dva desetljeća otkrio sklopivi bicikl, nosi ga sa sobom i na gostovanja (budući da nije samo glazbenik). I Zagrebom se tako, prije 15 godina, ležerno provozao biciklom, kada je u organizaciji Društva za unaprjeđenje kvalitete življenja, održao sjajan koncert u Lisinskom, a godinu dana poslije i izložbu svojih fotografija u Galeriji suvremene umjetnosti.

Ubrzo nakon što je počeo pedalirati New Yorkom i drugim svjetskim gradovima, otkrio je da mu bicikl pruža slobodu, daje energiju, te da je na taj način povezaniji sa životom na ulici nego što bi bio da sjedi u automobilu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu.

Povodom izlaska knjige "Biciklistički dnevnik", u izdanju Planetopije, nakladnik je osigurao razgovor s Davidom Byrnom, kojeg dogovorno prenosimo s Planetopijinog weba.

Već dva desetljeća vozite bicikl diljem svijeta. Zašto ste za knjigu odabrali upravo ove gradove?

David Byrne: Nakladnik mi je rekao da ćemo prodati više knjiga spomenemo li baš njih... šalim se. Zapravo sam odabrao gradove koje sam više puta posjetio te gdje sam biciklirajući doživio više iskustava. Svidjelo mi se to što neki od njih nisu mjesta za koje bismo rekli da su stvorena za bicikliste... ali knjiga ionako nije o biciklima, nego o prirodi gradova.

Kao glavno prijevozno sredstvo, bicikl ste počeli koristiti u New Yorku, ali ubrzo je ta navika prerasla u način upoznavanja različitih gradova. Koja je razlika u doživljaju grada na biciklu i hodajući?

Uobičajeni radijus kretanja, pa tako i iskustva, pješacima je približno nekoliko kvartova od kuće - toliko smo spremni prošetati kako bismo kupili namirnice, novine ili otišli popiti kavu. Naravno, ljudi znaju i dalje šetati, ali to se ipak rjeđe događa. S biciklom je taj radijus desetak puta veći - a ponekad čak obuhvaća cijele gradove, kao što je to slučaj s nekim europskim gradovima. Naravno, s automobilom se on još više povećava, ali na biciklu je čovjek i dalje dio unutarnjeg života i ritmova grada, a ne odvojen. Na biciklu se čovjek može zaustaviti kad god poželi i razgledati neko mjesto, pa čak je moguće birati ljepše putove, odnosno one kroz parkove ili uz rijeku. Već samo iskustvo kretanja na biciklu može u čovjeku probuditi zanos.

Budući da vaša politička uvjerenja nisu bila razlog zašto ste počeli voziti bicikl, je li moguće da je bicikl, kao i pedaliranje, u vama uvjetovao nastajanje nekih novih i drukčijih vjerovanja?

Dok sam istraživao te različite gradove na biciklu, počeo sam uviđati neke obrasce - reperkusije odluka donesenih nekoliko desetljeća ranije - koje mogu u današnje vrijeme imati pozitivan ili negativan predznak. Čovjek počne otkrivati kako se vjerski i duhovni temelji kulture odražavaju u gradovima - i kako utječu na odluke koje te gradove čine time što jesu. Na primjer, osjetio sam protestantizam u mnogim sjevernim i sjevernoameričkim gradovima.

Planinari i kampisti diljem svijeta se prepoznaju. Planinari će pozdraviti svaku osobu koju sretnu u planini bez obzira na to poznaju li ju ili ne. Da li se i biciklisti na isti način prepoznaju, poistovjećuju li se jedni s drugima?

U mjestima gdje nas nema puno, ponekad jedni drugima kimnemo glavom ili kratko se pozdravimo, ali ako biciklista ima puno, kao što je to na primjer slučaj s Berlinom ili Utrechtom, mislim da bi me počeli čudno gledati kad bih pozdravio sve ljude na biciklima. U New Yorku kineski dostavljači hrane na biciklu izbjegavaju kontakt očima - na taj način pretvaraju se da nas ne vide te da im se trebamo skloniti s puta.

Što možete reći o biciklistima diljem svijeta? Postoji li razlika između pedaliranja i načina na koji javnost prihvaća bicikliste od grada do grada? Je li vožnja bicikla uvjetovana kulturom na isti način na koji je promet općenito odraz mentaliteta i kulture?

Mislim da se razlika više temelji na broju biciklista u gradu - koliko ih je na cestama, koliko je gust promet biciklima te kako se često vozači motornih vozila susreću s biciklistima. Ako su biciklisti rijetkost, kao što je to slučaj u Buenos Airesu, New Jerseyju ili Istambulu, čovjek mora voziti defanzivno, jer vozači drugih vozila ne očekuju susrete s biciklistima.

No, kad je osoba sama, nije izložena toliko snažnom pritisku da se prilagodi - pravila su fleksibilnija. Primijetio sam da u gradovima, u kojima ima puno biciklista, sami biciklisti nameću prikladno ponašanje - zaista vas mrko gledaju ako se krećete pogrešnim smjerom ili ste u pogrešnom voznom traku. Želim vjerovati da postoji nekakvo načelo organizacije, ali nikad nisam siguran... možda čak postoje zakoni.

Žuti taksi najvjerojatnije je jedan od najpoznatijih simbola New Yorka. Gdje biciklisti pronalaze svoje mjesto u tako velikom gradu?

Malo po malo, New York dodaje sigurnije i zaštićenije biciklističke trakove - duž obale te obojane trakove na ulicama kako bi se omogućio gotovo potpuno siguran prijevoz na biciklima u nekim dijelovima grada. U današnje vrijeme izbjegavam jako prometne ulice i raskrižja jer imam priliku za to.

Kakav bicikl vozite? Kakvo sjedalo koristite?

Vozim novi bicikl koji izgleda retro - sa starinskim ručkama i sjedalom. Volim voziti uspravno jer najčešće se prevozim, a ne utrkujem. Putujem s velikim sklopivim biciklima - nekoliko ih tvrtki proizvodi - ali sa sobom nosim samo jednog ako namjeravam ostati samo nekoliko dana. Ograničenja prtljage u zračnom prometu sve su stroža, a cijene sve više.

Biste li rekli da vožnja biciklom ne otuđuje u mjeri u kojoj to čini automobil? Pruža li automobil veću intimu u usporedbi s biciklom?

U automobilu ste otuđeni i od zemlje i od grada i od svega - osim od ljudi koji su s vama u automobilu. Skupina ljudi postaje mala ekipa, posebni klub odvojen od svega ostalog. Suputnici imaju priliku za puno veću intimu u automobilu - teško je voditi intimni razgovor kad netko vozi bicikl uz vas.

Zašto ljudi voze bicikle? Ne mogu si priuštiti drugi vid prijevoznog sredstva, žele se brže kretati kroz grad, ili imaju neki posve drugi motiv?

Za mene, u NY, bicikliranje je i užitak i praktičnost. Danas je malo toplije nego ranijih dana, subota je, pa ću skočiti na bicikl i malo se provozati, pogledati nekoliko izložbi. Sve to mogu puno brže učiniti na biciklu. I hodanje je jedna mogućnost - galerije su obično smještene jedna do druge, ali na biciklu mogu vidjeti puno više, a u automobilu bih polovicu vremena provodio tražeći parkirno mjesto.

Zagreb ste posjetili prije nekih 15 godina. Jeste li vozili bicikl? Što ste doživjeli? Želite li nešto podijeliti s nama?

Ako izuzmemo okolna brda s jedne strane grada, Zagreb je grad savršen za pedaliranje.

Prije 15 godina, na Dan Planeta Zemlje, održali ste koncert koji je organizirao Zlatko Pejić i Makronova, a godinu dana poslije, održali ste i izložbu u Zagrebu. Jesu li održivost ekonomije, poljoprivrede te načela zaštite okoliša, ili osobna ekologija, još važni u vašem životu? Budući da ste rekli da volite živjeti svoja uvjerenja, a ne ih propovijedati, postoji li još nešto što biste željeli spomenuti kad je riječ o tom aspektu života?

Jao, pa zar je toliko vremena prošlo!! Možda će iznenaditi tvrdnja da neki ljudi koji žive u većim i gušće naseljenim gradovima (ali ne i u npr. L.A.-u) imaju puno "zelenija" uvjerenja od ljudi koji žive u predgrađu i koji su fizički okruženi zelenilom. Troškovi grijanja, potrošnja energije i, naravno, prijevoz puno su jeftiniji i ekonomičniji u gradu nego u predgrađu. Naravno, ja to mogu reći jer živim u velikom i naseljenom gradu.

Općenito, vjerujem da trebam živjeti uvjerenja, a ne ih propovijedati. Ove smo godine na turneji koristili autobus na bio-gorivo. Zaista me iznenadila lakoća kojom smo to ostvarili, a tu su i prednosti kad je riječ o poreznim olakšicama. Bicikl ne vozim kako bih nešto dokazao, nego zato što se dobro na njemu osjećam.

I na kraju, ali ne najmanje važno, možete li nam nešto reći o glazbi i glazbenicima koji vas trenutačno nadahnjuju. U kojoj glazbi trenutačno uživate?

Sinoć sam išao na koncert svojih prijatelja, Dirty Projectors, koji su svirali zajedno s malim orkestrom - ambiciozno i impresivno.