Dijalogom do (sporazumijevanja - povezivanjem profesija do održivog razvoja umjetnosti riječi

Od svojih, sada već pomalo davnih početaka, Moderna vremena nastoje biti više od informativnog portala o knjigama. Kao specijalizirano mjesto susreta, pratimo i promišljamo sve ono što knjigu čini živom – od pisaca, prevoditelja, urednika i nakladnika, do čitatelja, kritičara i knjižara. Naš je cilj od samog početka bio dvostruk: informirati/promovirati, ali i povezivati. Otvarati prostor za dijalog među različitim akterima u sektoru knjige i doprinositi boljem razumijevanju dinamike književne i nakladničke scene.
Kroz vijesti, osvrte, intervjue, najave i tematske analize... trudimo se kontekstualizirati ono što se događa – kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu – s osobitim naglaskom na kvalitetu sadržaja, relevantnost tema i održivost kulture čitanja. Jer vjerujemo da knjiga nije tek tržišni proizvod, već kulturno, edukativno i društveno važno sredstvo komunikacije.
A upravo je komunikacija u sektoru knjige ono što nam je možda i najvažnije. Bez nje, teško je zamisliti zdrav knjižni ekosustav – bilo u Hrvatskoj, bilo drugdje. Zato ćemo i dalje nastojati biti medij koji sluša, spaja i, kad je potrebno, postavlja pitanja koja možda nisu uvijek ugodna, ali su nužna.
S tom ćemo namjerom, kroz seriju raznovrsnih priloga, provoditi nit vodilju koju sažimamo u svojevrsni aktivistički slogan: Dijalogom do sporazumijevanja – povezivanjem profesija do održivog razvoja umjetnosti riječi.
Što zapravo znači “knjiga”? I tko je sve čini?
Nije potrebno posebno objašnjavati da knjiga nije tek tržišni proizvod poput svakog drugog. Iako se i ona nalazi unutar tržišnih tokova i poslovne logike, njezina vrijednost višestruko nadilazi komercijalne okvire. Knjiga je prije svega medij – sredstvo prijenosa znanja, ideja, informacija i estetskog izraza. Ona je prostor u kojem se susreću različiti oblici autorstva i tekstualne proizvodnje: od znanstvenih i stručnih radova, preko obrazovnih i didaktičkih materijala, do književnih i umjetničkih djela. U tom se smislu knjiga ne može jednoznačno svesti na “kulturni proizvod” jer ona istodobno ispunjava edukativnu, informativnu, kreativnu i dokumentarnu funkciju.
U suvremenom kontekstu, formati u kojima se knjiga pojavljuje postaju sve raznovrsniji, osobito uslijed ubrzanog razvoja digitalnih tehnologija, alternativnih načina objavljivanja (npr. open access u znanstvenom izdavaštvu) i novih modela distribucije i konzumacije sadržaja. Elektroničke knjige, audioknjige, interaktivne publikacije i digitalne baze podataka samo su neki od oblika koji proširuju tradicionalno poimanje knjige, ali istovremeno kompliciraju pitanja autorskih prava, tržišne vrijednosti i profesionalne uloge onih koji knjigu stvaraju.
Zato kada danas govorimo o profesijama kao što su pisac, prevoditelj, urednik, nakladnik ili knjižar – ali i o lektorima, grafičkim dizajnerima, ilustratorima, tehničkim urednicima, distributerima, pa čak i softverskim inženjerima koji sudjeluju u razvoju e-izdanja – govorimo o akterima unutar sektora knjige. Riječ je o složenom i višedimenzionalnom sustavu koji obuhvaća sve faze: od konceptualizacije i nastanka teksta, preko njegove jezične i vizualne obrade, do objavljivanja, distribucije, recepcije i očuvanja u kulturnom pamćenju.
U pojednostavljenoj shemi, sektor knjige možemo okvirno podijeliti na nekoliko funkcionalnih cjelina:
- Stvaralački dio – pisci, ilustratori, prevoditelji
- Redakcijski i produkcijski dio – urednici, lektori, korektori, grafički i tehnički dizajneri
- Izdavački i poslovni dio – nakladnici, urednici prava, stručnjaci za autorska prava, marketinški i prodajni timovi
- Distribucijski i prodajni dio – distributeri, knjižari, online prodavači, sajamski agenti
- Institucionalna i potporna razina – knjižnice, kulturne i obrazovne ustanove, književni i znanstveni kritičari, recenzenti, fondacije i agencije za potporu knjizi
Premda svaka od navedenih profesija posjeduje vlastitu specifičnost, normativnu infrastrukturu i profesionalne standarde, one zajedno čine integrirani i međusobno ovisan sustav. Tek unutar tog sustava knjiga kao proizvod, ali i kao intelektualno i kulturno dobro, dobiva svoj puni društveni smisao i može cirkulirati među različitim publikama.
Nesrazmjeri, napetosti i (ne)vidljive uloge
Unatoč deklarativnoj povezanosti, realna suradnja između različitih aktera unutar sektora knjige često je opterećena napetostima, nerazumijevanjem i neravnomjernom raspodjelom moći, vidljivosti i resursa. Sustav u kojem su svi ovisni jedni o drugima paradoksalno često funkcionira kao niz izoliranih pozicija s fragmentiranom komunikacijom.
Pisci, kao oni koji proizvode “sirovinu” cijelog sustava – tekst – nerijetko rade u nesigurnim uvjetima, bez institucionalne potpore i stabilnih prihoda. Tržišna logika sve više nameće formate i teme koje “prodaju”, a sve manje valorizira dugoročni kulturni ili znanstveni doprinos. Urednici, lektori i korektori, koji posreduju između autorove namjere i čitateljeve recepcije, suočeni su s dvostrukim pritiskom: s jedne strane od nakladnika, koji traže brzu isporuku i visoku isplativost, a s druge od autora, koji s pravom očekuju pažljivo i stručno posredovanje.
Prevoditelji, čija je uloga ključna za međunarodnu vidljivost književnosti i znanosti, i dalje su često nedovoljno valorizirani – financijski, ali i simbolički. Premda je prevoditelj u mnogim slučajevima gotovo supotpisnik djela, njihov se autorski doprinos nerijetko marginalizira. Dizajneri i tehnički urednici pak rade pod sve kraćim rokovima i uz smanjene budžete, iako upravo njihova stručnost često određuje čitljivost, atraktivnost i dostupnost izdanja.
Nakladnici su sve češće prisiljeni balansirati između poslovne održivosti i kulturne misije. Osobito u području znanstvenog i stručnog izdavaštva, gdje su naklade male, a troškovi visoki, donošenje odluka koje zadovoljavaju sve uključene strane postaje iznimno kompleksno. Knjižari, s druge strane, nastoje preživjeti u uvjetima dominacije velikih online platformi i smanjene fizičke prodaje, dok knjižničari – pogotovo u školskim i manjim javnim knjižnicama – upozoravaju na smanjenje sredstava, nedostatak aktualnih izdanja i pad institucionalne potpore čitanju.
Sve to dodatno komplicira tehnološka transformacija. Razvoj digitalnih alata, automatiziranih sustava za obradu teksta i umjetne inteligencije otvara pitanja o redefiniciji pojedinih profesija – ali i o mogućem preklapanju uloga koje su dosad bile jasno razgraničene. To neizbježno dovodi do nesigurnosti, ali i potencijalnih sukoba unutar sektora.
Svi ovi procesi pridonose osjećaju fragmentiranosti: pisci se često osjećaju neshvaćenima, nakladnici optuženima, prevoditelji i dizajneri nevidljivima, knjižari zapostavljenima, a knjižničari – naročito oni koji rade s djecom – posve zanemarenima. No upravo su ti akteri presudni za ukupnu kvalitetu, dostupnost i društvenu vidljivost knjige.
Sektor knjige: između krize i zajedničkog jezika
U toj šumi različitih perspektiva i uloga, često se zaboravlja ono temeljno što sve aktere sektora povezuje: želja da knjiga, bez obzira na svoj format, žanr ili distribucijski kanal, opstane kao relevantan i kvalitetan medij prijenosa znanja, umjetnosti i društvene memorije. Knjiga je i dalje nezaobilazno sredstvo promišljanja svijeta – ali njezina održivost u 21. stoljeću više nego ikad ovisi o funkcioniranju cijelog lanca.
Zbog toga je nužno otvoriti prostor za jaču komunikaciju, za međusobno razumijevanje i za razmjenu perspektiva. Profesionalni dijalog ne bi trebao biti iznimka, već standard. Bez kolektivnog promišljanja, sektor knjige riskira da postane talac tržišnih logika, tehnoloških automatizama i institucionalne nebrige – a to izravno utječe na kvalitetu javnog prostora znanja i kulture.
Ova serija tekstova upravo zato želi ponuditi platformu za artikulaciju različitih pozicija, problema i prijedloga – s ciljem da se izgradi snažniji, solidarni i funkcionalniji sektor. Pisci, urednici, prevoditelji, nakladnici, knjižari, knjižničari, ilustratori, marketinški stručnjaci, recenzenti i svi drugi uključeni u lanac knjige – svi su pozvani na promišljanje i sudjelovanje.
Zajednički jezik možda ne dolazi sam od sebe, ali se može izgraditi. A u vremenu ubrzanih promjena, to više nije stvar izbora – već uvjet opstanka.
* Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta "Dijalogom do (sporazumijevanja - povezivanjem profesija do održivog razvoja umjetnosti riječi" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.