Emil Michel Cioran : O nedaći biti rođen

Održava se
01.01.1901.

Poželio sam provjeriti što se najviše prodaje još dok nisam ni završio čitanje ove knjige. Na popisu najlikvidnijih naslova New York Timesa novi je hit knjiga "Hard choises" Hillary Rodham Clinton, dok su u Francuskoj prijevodi Donne Tart i Thomasa Pikettya već neko vrijeme poprilično popularni, naravno uz Martinove "Igre prijestolja" i novi prijevod Camille Läckberg, i sve je to u savršenom redu. Ovdje kod nas pak prodaju predvode, ako je vjerovati statistici iz posljednje emisije "Pola ure kulture", "Argentinski roman" Drage Pilsela i "Različita" Veronice Roth. No, na listama najprodavanijih knjiga nije lako naći naslove slične ovom o kojem pišem.

Teško je i pomisliti kako bi ova knjiga, koja je kod nas izdana prije točno godinu dana, a u Francuskoj 1973. godine, mogla poharati ljestvice bestsellera, bilo kod nas, bilo vani, no u jalovoj nadi da će se upravo to dogoditi, stavljam je na prvo (i jedino) mjesto svoje ljetne liste - "Preporuke za čitanje na plaži".

Bilo bi neizrecivo lijepo kada bih se mogao naći u situaciji da šetam obalom, tražeći mjesto skriveno od sunca, a da kupači, djeca i voajeri svi do jednog drže u rukama Ciorana, umjesto Coelhoa, svih tih self-help naslova, light-tekstića o Bogu, vjeri, ljudima i odnosima, svladavanju života. No, ta utopija se, čini mi se, neće tako lako ostvariti, premda bi Ciorana trebalo čitati, svugdje, pa i kraj mora.

Emil Michel Cioran rođen je 1911. godine u Rumunjskoj, preminuo je 1995. u Parizu gdje se preselio, a na francuskom jeziku je od 1949. godine i objavljivao. Naslovi Cioranovih djela sami po sebi dosta otkrivaju: "Na vrhuncima očajanja", "Kratak pregled raspadanja", "Brevijar poraženih"... uz tog filozofskog autora iz očiglednih razloga vežu pesimizam, skepticizam, nihilizam, cinizam, no treba napomenuti kako sve što je zapisao odiše lirizmom, estecizmom, a i veselo je - premda se radi o teškim temama poput smrti, patnje, grijeha, tragike povijesti, kraju civilizacije, odbijanju utjehe vjere ili suicidu.

Kad je majka Cioranu rekla da bi ga abortirala da je znala kako će biti tako nesretan, on nije bio pogođen, već je to priznanje ostavilo snažan utisak druge vrste, onaj koji će ga kasnije dovesti do uvida o prirodi postojanja i sljedećeg zaključka: Ja sam samo slučajnost. Čemu sve uzimati toliko ozbiljno?

Prijateljevao je s Mirceaom Eliadeom, Eugčneom Ionescom, Paulom Celanom, Samuelom Beckettom, Henri Michauxom, a o duhu njegovog pisma najbolje svjedoče njegovi zapisi, romantični i zavodljivi, iskreni i zabavni: Bez Bacha, Bog bi bio figura sekundarnog značaja. Rijetko kada koji autor čitatelju toliko koherentno objašnjava zbog čega je naša civilizacija suvišna, baš kao i mi sami, zbog čega je svaka pobjeda uzaludna, te kako treba počiniti sve zločine osim onoga biti ocem.

U ovo doba koje propagira individualizam, egocentričnost i samozadovoljstvo bez pokrića Cioran predstavlja korektiv, upravo ono što nedostaje kako bi se uspostavila ravnoteža u jednadžbi. On govori o životu kao direktnom porazu, prokletstvu, nedaći. Umor, gađenje, odustajanje, postojanje kao nepravda, sve je to detaljno predstavljeno, uz neoborivu dozu šarma, humora i cinizma, dok i drugim temama pristupa otvoreno i često iznenađuje.

"O nedaći biti rođen" djelo je napisano u obliku kratkih crtica, ili aforizama (a za aforizme autor kaže da su vatra bez plamena, i da se razumije da se nitko na njoj ne bi htio grijati), a podjeljeno je u 12 poglavlja. Teško je na svakoj strani ne pronaći barem jedan detalj koji će izmamiti osmijeh čitatelju na lice: Kojim ste pravom počeli moliti za mene? Meni ne treba zagovornik, snaći ću se i sâm. Ne mogu podnijeti da se netko brine za moje spasenje. Za ovog se autora baš ne bi moglo reći da je naklon čovjeku, ili životu. I sâm kaže: Čovjek je rak zemlje. Ili: Htio bih biti slobodan, silno slobodan. Slobodan kao mrtvorođenče.

Bez obzira na prividnu radikalnost Cioranove ideje i njene književne realizacije, ipak se tragovi i fragmenti slične mudrosti mogu lako pronaći i kod mnogih drugih pisaca koji upravo takvim postupcima daju novi okus starim riječima. Među njima je primjerice i  A.G. Matoš koji kaže: Tko ima sve, nema ništa, i zato ima sve tko ništa nema! Loš vic, zar ne?

Ismijavanje klišeja, obrtanje naizgled zdravorazumskih teza koje se nakon toga više ne čine dostojne izgovaranja, ukazivanje na detalje iz povijesti koji otkrivaju začudne istine autorova pogleda na svijet, duboki prijezir prema svim dominantnim društvenim tokovima u Cioranovoj režiji pružaju ljetno osvježenje koje ne bi trebalo propustiti.

Njegov pristup životu je i iznenađujuće aktualan, možda je i prijeko potreban za pomoć pri uništavanju medijskog happy happy simulakruma i bullshita koji nas okružuje. Bez obzira na hladne činjenice poput nezaposlenosti, BDP-a koji ne raste već ne znam koliko kvartala i urušavanja ljudskih i radničkih prava reklame mobilnih operatera ne posustaju, već kao da pozivaju na veličanje razlika, gluposti i netolerancije, a sve to u jeku ove mini-epohe nogometnog kruha i igara, točno u trenutku kada se navijački narezani kupus ne čini se kao previše probavljiva stvar.

Ova knjiga utoliko pruža alternativu, naziva stvari pravim imenima, i pogađa upravo u središnje točke sličnih modernih iluzija i razara ih, veselo ih suočava s istinom i time ih čini neopisivo apsurdnima, a u određenim segmentima poprima i proročke obrise. Govori o tome kako se Nietzche malo preračunao sa svojim nadčovjekom (Ljude je promatrao samo iz daljine. Da ih je promatrao izbliza, nikada ne bi mogao smisliti i propovijedati nadčovjeka, luckastu, smiješnu, ako ne i grotesknu viziju...), i kako su u jednom trenutku stvari ozbiljno krenule po krivu (Kada bi gađenje nad svijetom bilo dovoljno za svetost, ne vidim kako bih mogao izbjeći kanonizaciju).

Odmor od izvitoperene stvarnosti je nadohvat ruke, raspoloživ je u tekstu koji je možda i pretjerano svjestan svoje slabosti i ograničenih mogućnosti, u knjiškom paketiću koji nikada neće pokoriti top ljestvice prodaje (premda je Cioran dosta nagrađivan, dok u jednom trenutku nije počeo odbijati sve nagrade koje su mu htjeli dodijeliti). Ozbiljne trenutke depresije i očajanja objavljivanjem ovog prijevoda postalo je prilično lako pretvoriti u cinično i osvježavajuće samoismijavanje. Upravo zbog toga ovo je sjajan izbor za čitanje na plaži.

Emil Michel Cioran: "O nedaći biti rođen"
Preveo Petar Novoselec

Naklada Jesenski & Turk, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )