Gabriel Garcia Marquez - "Sjećanje na moje tužne kurve"

Održava se
01.01.1901.

Negdje još sredinom 70-ih i u nas je počela fascinacija Marquezovim osebujnim svijetom fantastičnog, tzv. magijskim realizmom u kojem je bilo sasvim obično da u Macondu likove prate žuti leptiri ili pak kiše bez prestanka padaju točno četiri godine, jedanaest mjeseci i dva dana... Fascinacija traje i danas, i stoga je razumljiv interes s kojim se iščekivao prijevod ovog romana, svojevrsne minijature na tek nešto više od stotinjak stranica.

"One godine kad sam navršio devedesetu, poželio sam si darovati noć razuzdane strasti s mlađahnom djevicom." Već uvodna rečenica nedvosmisleno najavljuje okosnicu priče i glavni lik „samca bez budućnosti“ koji je čitav svoj život proveo bez žene i znatnijeg imetka, preživljavajući kao učitelj i novinar, i koji nikad nije spavao sa ženom a da joj nije platio (no zato ih je konzumirao preko pet stotina, i još uvijek može!).

A u trenutku kada njegova budućnost i biološki postaje sve upitnija, događa mu se neočekivani životni preokret - zaljubljuje se u „naručenu i isporučenu“ 14-godišnju djevicu, i od tog trenutka romana započinju marquezovske „stilske vježbe“ o ljubavi, pravu starosti na puninu života (uključujući tjelesnu i duhovnu ljubav), do tek indirektno pedofilije, koja u romanu kao problem zapravo i ne postoji.

I mada ovo nije Marquez u vrhunskoj formi, ipak je još uvijek Marquez, a to je već dovoljna preporuka.