Goran Gerovac : Razbijeni
Iako je Goran Gerovac, po profesiji novinar, do sada objavio dvije prozne knjige, njegov opsežan roman "Razbijeni", s obzirom na gotovo nikakvu recepciju ranijih naslova, skoro da bi se mogao smatrati prvijencem. No, bez obzira na to najvažnija je ipak činjenica kako je riječ je o jednom od najvećih književnih iznenađenja kojim nas je, kada je riječ o prozi, obdarila prošla godina. "Razbijene" bismo mogli lako svrstati u ladicu 'stvarnosne' proze jer je stvarnost, hrvatska i nimalo lakirana, ono od čega se u romanu polazi i koja u svojoj literarnoj inačici, vjerujem, šokira na onaj način kako je to do sada uspjelo možda samo Tomislavu Zajecu u romanima kao što su "Soba za razbijanje" ili "Lunapark".
Devet poglavlja romana i devet pripovjedača vješto spojenih u cjelovitu i logičnu priču koja se sastavlja od fragmenata, dodiruje one neuralgične točke hrvatske zbilje o kojima se radije, u životu ali i knjigama, šuti. One proizlaze iz prošlih i recentnih društvenih i političkih događaja koji, pak, nisu glavnom temom ovoga romana, ali su nepovratno ostavili duboke rane na koži pojedinaca, likova ovog romana koji, ma koliko šutjeli o tome, predstavljaju uspješno pogođen uzorak hrvatskoga društva u kojem je luzerstvo dobro poznata i prevladavajuća kategorija.
U Gerovčevom romanu svi su luzeri, iako krivnja za to čuči negdje izvan njih i iako bi vrlo rado promijenili tu svoju poziciju, ali je posve jasno kako je to samo još jedna od nemogućih misija. Likovi romana u međusobnim su (obiteljskim, prijateljskim, ljubavničkim) odnosima i doista je teško popisati o kojim je sve problemima Gerovac progovorio kroz njihove skicirane sudbine. U pozadini su, dakako, rat, kriminal, korupcija, politika i druge postratne i tranzicijske nevolje, koje su duboko obilježile likove koji su doista "razbijeni" na svim mogućim privatnim i javnim planovima.
Zajednicu koju još samo licemjeri mogu nazvati obitelj čine otac koji mašta o mladoj ljubavnici, kćerki svoga prijatelja i za šankom s lažnim frendovima utapa vlastitu pat poziciju, majka alkoholičarka bez posla i sa ljubavnikom koji je prijatelj njezina muža, sin osnovnoškolac koji maltretira curice po školskim zahodima i traži svoj identitet u nasilničkoj ekipi koja se dozira pornićima, kladionicama i drogom, djed koji s penzićima debatira o prošlosti, bolestima i mladima koji za njega ne mare - to je tek prvi krug pakla ovog romana prepunog energije, dinamike i istine.
U drugom krugu su oni koji su s tom obitelji na određeni način povezani - dileri, policajci, makroi, maloljetnice koje se prostituiraju za odjeću i nove mobitele, utjerivači dugova, oboljeli od raka i dr. Svatko od devet pomno odabranih pripovjedača donosi svoju intimnu priču, krhotinu života povezanu s krhotinama drugih s kojima je u određenom segmentu povezana.
Totalno beznađe svih generacija, bez obzira pamte li prošle dane kao generacija djedova i očeva ili se snalaze u novim nazovikapitalističkim odnosima kao generacija sinova i kćeri, čini od ovog romana specifičnu društvenu fresku u kojoj su svi istovremeno krivi i nedužni i u tome je njihova najveća tragedija. Ispisan kroz devet fragmenata pisanih u prvom licu jednine, roman se čita kao kompaktna cjelina u kojoj su, između ostaloga, uvjerljivi dijalozi jedna od najvećih kvaliteta.
Hrvatska o kakvoj piše Gerovac, na trenutke čak i duhovit u svom tom 'crnjaku' i svakako vrlo domišljat već i kad je riječ o naslovima poglavlja, ne stanuje u ispoliranim novinskim rubrikama koje prate lažne celebrityje, ali stanuje iza brojnih zatvorenih vrata stanova u kojima žive "govnojelci" o kakvima je u ovom romanu riječ. Netko od njih možda se i pojavi u spomenutoj novinskoj rubrici, jer kako kaže makro maloljetnica kad ga pitaju što će dalje s curama - "Platit ću da snime neku pjesmu ili CD, odnose reviju-dvije, pojave se u nekom pederskom spotu, tolko da operem dio para i da ih lansiram dalje, u drugi krug igre".
Gerovac zna da iz prvog kruga više nema napretka.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )