Gosti 69. Poezije u dvorištu: Siniša Matasović i Željko Buklijaš

Održava se
11.12.2019. u 19h

Program Poezija u dvorištu ugostit će dvojicu pjesnika koji čuvaju važna mjesta poezije: Željka Buklijaša, voditelja udruge i kultne tribine Jutro poezije koju je još 1964. osnovao Saša Meršinjak i Sinišu Matasovića, autora, urednika, organizatora i voditelja odlično uhodane sisačke pjesničke tribine Stihovnica.

Željko Buklijaš je kao dugogodišnji aktivni sudionik Jutra poezije udrugu i tribinu preuzeo 2018. godine. Jutro poezije održava se u gornjogradskom kafiću Pod starim krovovima u kojem se subotom u podne okupljaju pjesnici govoreći svoje stihove u boemskoj maniri stihova uz piće. Buklijaš je prisutan u pjesničkom životu Zagreba i kao vjeran kroničar koji svojim fotoaparatom bilježi pjesničke događaje pa zahvaljujući njemu na društvenim mrežama postoji lijepa arhiva pjesničkog života grada prethodnih godina. Siniša Matasović također je redoviti gost Jutra poezije a u svom rodnom Sisku pokretač je pjesničke scene i važan inicijator i organizator. Obojica autora i voditelja njeguju i održavaju važna mjesta poezije stoga je ova tribina nazvana Mjesta glasnih pjesama.

Tribina se održava u srijedu, 11. prosinca u 19 sati u Caféu u dvorištu (J. Žerjevića 7/II, Zagreb). Voditeljica programa je Sanja Baković.

možda je 
ta tvoja Amerika
negdje puno bliže nego
što ti misliš,
puno bliže nego što si sama sebi 
spremna priznati, 
a ipak to osjećaš u sebi-duboko u sebi

možda je u stražnjem dijelu dvorišta
iza moje kuće
na istom onom mjestu gdje je
u vrijeme našega djetinjstva stajala
lipa zbog koje su ti izbijali lišajevi po tijelu
jer se ispostavilo da si alergična na lipu 
i na još koješta

kihala si, suzile su ti oči,
obraze si privijala čvrsto uz moje tijelo
pa smo je dali posjeći jer sam
zamolio oca da je posječe.
uvjeravao sam ga da mrzim lipe,
a on nikako nije mogao pojmiti da 
odjednom mrzim ono što sam toliko volio
i čiji sam čaj pio radije i od
mente i od sljeza

u predvečerje ili
usred bijela dana 
pored istih onih ljuljački na kojima smo se držali za ruke i 
zamišljali da je svemir zelen

ta tvoja Amerika

Siniša Matasović (Sisak, 1980.), piše poeziju, prozu, haiku poeziju, književnu kritiku, a bavi se i uredničkim radom. Nagrađivani je autor pjesama i kratkih priča objavljivan u relevantnim časopisima i medijima u Hrvatskoj i u zemljama okruženja. U sisačkom ogranku Matice hrvatske od 2014. godine moderira i vodi poetska okupljanja poznata pod nazivom Stihovnica Siska, a također je godinama bio aktivan i kao zamjenik glavne urednice časopisa Riječi. Stručni je suradnik za područje književnosti pri Sisačkoj udruzi za promicanje alternativne i urbane kulture te pokretač i urednik njihove biblioteke Teatar piva. U istoj udruzi sredinom 2019. godine imenovan je glavnim i odgovornim urednikom međunarodnog časopisa za kulturu, umjetnost i književnost Alternator, čiji prvi broj izlazi do kraja godine. Zamjenik je glavnog i odgovornog urednika književnog časopisa Balkanski književni glasnik. Predsjednik je nedavno osnovanog Ogranka Društva hrvatskih književnika Sisačko-moslavačke županije.

Na prvom službenom prvenstvu slam (slem) poezije u Hrvatskoj održanom 2015. godine bio je viceprvak države. Dio pjesama preveden mu je na njemački i ukrajinski jezik. Do sada je objavio dvije zbirke poezije "Sisak se uspješno pretvara da spava" (Matica hrvatska Sisak, 2015.) i "Tvoj novi dečko" (Matica hrvatska Sisak, 2018.) i roman "Nećak" (Matica hrvatska Sisak, 2016.) 

Na Siminoj zgradi piše Jana, 
ustvari, ta reklama u Potočnjakovoj ulici – 
za vodu je, a ne za vidanje rana. 
I ona iznad ravnoga krova sve poglede drži na uzici 
i onih što stigoše pred muzej na ekskurziju 
i onih iz Avenue Malla usana zalivenih emulzijom.

Sve je drugačije od kada je Simo prešao     
                                                      na drugu stranu. 
Tulum se održava u meandru fasade muzeja kao                
   instalacija. 
Suvremen si i uspio samo ako te vide na ekranu 
i tada ti podižu tumul od ljuskica bundeve i pistacija. 
Davno je bilo kad smo za dug i zdrav život pili 
– ne vodu – votku k’o vodu i iznenada otkrili 

da bajke ima i Ukrajina, 
i povodom toga, u Tkalči, povisili bismo svakoj ocjenu 
djevi što prođe napeta kao paučina. 
Tako smo nekako održavali mentalnu higijenu. 
A sada, kad bi moguće bilo eto 
da duh stane za šank caffe bara Merletto,

on bi, bez sumnje, zaronio u čipku kapučina, 
a potom sakrio glavu pod Pegazovo krilo               
                                                          od trica i kučina.

Željko Buklijaš (Zavojan kraj Vrgorca, 1955.), završio Ekonomski fakultet u Zagrebu, živi i radi u Zagrebu. Do sada je objavio knjige pjesama "Vježbe" (Jutro poezije, Zagreb, 2000.) i Kantarion (Naklada Breza, Zagreb, 2014.). Zajedno je s pjesnikom Nikicom Krajinom priredio je "Antologiju Jutra poezije" (Jutro poezije, Zagreb, 2010.). Poeziju objavljuje u raznim časopisima (Tema, Poezija, Gradina, Balkanski književni glasnik itd. ) i redovno je govori na javnim čitanjima. Trenutno vodi pjesničku tribinu Jutro poezije u Zagrebu.