Gostovanje dobitnika Bookera Bena Okrija otvorilo 17. FEKP
Razgovor s Bookerom nagrađenim nigerijsko-britanskim književnikom Benom Okrijem, o pričama koje se dobivaju u nasljeđe, o tome što je to što nasljeđujemo i koliko nas naslijeđeno određuje, otvorio je u nedjelju 27. svibnja u Zagrebačkom plesnom centru (ZPC) sedamnaesto izdanje Festivala europske kratke priče (FEKP) koji će do 1. lipnja u Zagrebu, Samoboru i Rijeci okupiti tridesetak renomiranih imena svjetske i domaće kratkropričaške književne scene.
Tema 17. FEKP-a je "Nasljeđe" kojom festival, po riječima kreativnog direktora Romana Simića, kroz još jedno novo iskustvo čitanja i književnih susreta nastoji propitivati tu za sve nas važnu temu, ali i kontekstualizirati hrvatsku književnost u odnosu na svijet, pružiti priliku našim piscima da izađu iz mjehura i omjere se s ponajboljim svjetskim piscima.
"Pogledamo li oko čega se sve posljednjih ili više godina u Hrvatskoj i prostoru na kojem živimo lome koplja, oko čega se ljudi 'zgušnjavaju', to je zapravo pitanje nasljeđa. Nasljeđe je stvar svjetonazora, povijesti, klase, nacije, rase, kulture ili jezika, pa i roda. Odlučili smo ovaj festival napraviti tako da pozovemo nagrađivane, sjajne pisce, koji će otvarati jednu po jednu ladicu te jedne velike i široke teme koja nas se duboko tiče", rekao je Simić. Upravo je priča kao forma od pamtivijeka do danas bila ono savršeno sredstvo kojom ćemo poruku o tome tko smo predavati nekome drugome, dodao je.
O tome će tijekom šest festivalskih dana raspravljati istaknuta svjetska i domaća književna imena, među kojima su i nagrađivani pisci, ali i oni koji još nisu ni objavljeni, a prvi je u nedjelju u ZPC-u o pričama koje je naslijedio, pa ih iz rodne Nigerije unio u engleski jezik i svjetsku književnost, govorio proslavljeni autor Ben Okri, dobitnik Bookerove Nagrade.
"Riječ je o sjajnome autoru, dobitniku cijelog niza nagrada, koji je uz Chuinua Acehebea i dobitnika Nobelove nagrade Wolea Soyinke, ne samo najvažniji eksponent jedne jako snažne – nigerijske – književnosti – već i jako važan autor književnosti na engleskom jeziku", istaknuo je Simić.
Razgovor s Okrijem o "priči o nasljeđu" i "priči kao nasljeđu" počeo je razgovorom o sporosti kao nečemu čemu Okri pridaje posebnu pozornost. Pisac je kazao kako je naprosto riječ o tome da mu je važno da njegov čitatelj razmišlja o riječima i rečenicama: "Uvijek kažem da želim da moji čitatelji čitaju što sporije, da paze na svaki zarez, dvotočku, da uživaju u pauzama, jer one nam daju prostor da nam proradi mašta", rekao je Okri.
"Sporost je nešto što se fokusira na vrijeme. Živimo u prebrzom vremenu, prebrzo govorimo, prebrzo razmišljamo, živimo, kuhamo, a sporost otvara jednu drugu dimenziju u našem iskustvu", pojasnio je. To je dimenzija duha, vremena, misli. Kada stvari usporite, sve postaje poput jednog rituala, poput sna, i iskustvo postaje dublje, napomenuo je Okri.
Njega u pisanju nadahnjuju druge umjetnosti i voli ulaziti u dijalog s njima, istaknuo je nadalje Okri, jer "kultura nije nešto što činimo sami, to je nešto što činimo s drugima". "Kultura je stvar suradnje, baš kao i nasljeđe, ona nije nešto što postoji samo po sebi, nego nešto što postoji u dijalogu s cijelim svijetom", rekao je.
Govoreći o svojem autorskom glasu, Okri je istaknuo da je to za pisca najvažnije: naći svoj specifični glas. "Glas nije samo ritam, rečenica, nije samo priroda riječi koje koristite i način na koji slažete rečenice. Autorski glas je ton koji odražava vaše čitavo iskustvo, maštu, nešto pomoću čega možete savršeno izraziti što god se nalazi u vašoj glavi, što god vam leži na srcu. Meni je dugo trebalo da pronađem taj svoj glas", kazao je pisac.
Pojasnio je da je odrastao u građanskom ratu, vidio velike strahote, mladiće koje ubijaju na ulici, susjede koje su odvodili i koji su jednostavno nestajali. "Imao sam tada šest ili sedam godina i to je izazvalo veliku traumu od koje se nikada nisam oporavio", rekao je. Da bi pronašao svoj glas morao se prvo probuditi iz te noćne more: "Nosio sam ju u sebi i nisam se budio. Trebalo mi je sedamnaest godina da bih shvatio da živim u noćnoj mori", kazao je pisac. "Mislim da je otkrivanje tog vlastitog glasa trenutak kad se suočite s nečim s čime se ne želite suočiti – kad sam se prisjetio svega što sam zaboravio i što sam potisnuo u glavi, kad je taj dan počeo svitati, shvatio sam da sam slobodan. Zato mislim da je važno, ako ne i najvažnije probuditi se iz sna u stvarnost", istaknuo je.
Govoreći o tome kako pronalazi način da ostane i dalje svjež i zanimljiv, Okri je rekao kako je "… Da (!), potrebno stalno biti budan u tom vrtu čudesa, koji je također i vrt strahota, jer gdje god pogledate u svijetu postoji represija, nijekanje". "Svijet nije savršeno mjesto. Treba se boriti, treba širiti područje borbe. Mi kao pisci uvijek trebamo postavljati pitanja i propitivati postavljeno stanje stvari. Zato je pričanje priča toliko važno. Priče su zamišljanje drugačije stvarnosti", poručio je.
Romanopisac, pjesnik i autor kratkih priča Ben Okri dobitnik je Bookerove, Nagrade Commonwealtha i drugih prestižnih priznanja, te je prevođen na dvadesetak svjetskih jezika. Rođen je 1959. godine u Nigeriji, a nakon studija u Velikoj Britaniji, ostao je živjeti i raditi u Londonu. Njegove proze odlikuje osobita inačica magijskog realizma te ih uspoređuju s djelima G. Garcije Marqueza i Salmana Rushdija. Okri u svojim pričama kombinira usmenu tradiciju, magiju jezika i poeziju, pretvarajući svjetove koje inače samo on vidi u bajkovite i nježne prozne tekstove, prepune boja, ali ne bez izleta "na drugu stranu, onkraj čudovišnosti i ljudske okrutnosti". Nagradu Man Booker dobio je 1991. za roman "The Famished Road".
Publiku je u razgovor s Benom Okrijem u sklopu programa "Ples i priča" u ZPC-u uvela plesna predstava u kojoj je glumac Sven Medvešek recitirao Okrijevu priču "U šetnji s ribom", dok su uz glazbu Nenada Kovačića nastupile plesne umjetnice Vladimira Šamić, Vladimira Vukadinović i Una Vizek.
Službenom otvorenju prethodilo je, u ranim nedjeljnim poslijepodnevnim satima u Wine baru Karijola u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, tradicionalni neslužbeni program "Čuvajte se: hrvatski pisci kuhaju!", na kojemu su festival kuhanjem najavili domaći pisci Zoran Ferić, Senko Karuza, Robert Mlinarec i Ivica Prtenjača.
Tekst: HINA/FEKP
Program
Glavni večernji program Festivala odvijat će se u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, dok će se popratni sadržaji odvijati u klubu Booksi, Talijanskom institutu za kulturu, Multimedijalnoj dvorani Filozofskog fakulteta, te klubu Boogie. I ove se godine nastavlja suradnja s Gradskom knjižnicom Samobor, gdje će na poslijepodnevnim programima domaće autorice i autori propitivati veze između glazbe, poezije, filma i proze.
Dio festivalskih zbivanja tradicionalno se odvija u partnerskom gradu. Ove godine to je ponovo Rijeka, gdje pisce program vodi 30. i 31. svibnja 2018. u Omladinski kulturni centar Palach i Sveučilište u Rijeci.
Kompletan program po danima potražite na stranicama FEKP-a.