Grupa autora : Blizine, nigdine, fritule
Ako ne spadate u one sretnike koji su povodom Tjedna dobre knjige na dar dobili prigodnu zbirku priča "Blizine, nigdine, fritule", vrijeme je da saznate što ste propustili. Sama po sebi ta knjiga, u kojoj se pod uredničkim okom Jadranke Pintarić našlo 18 priča afirmiranih domaćih prozaika na zadanu temu putovanja, možda i ne bi bila tako zanimljiva (osim kao zgodan marketinški potez), da se nije pojavila u indikativnom trenutku.
Nakon razdoblja u kojem je na neki način utihnula, u doba medijske i ine dominacije romana, kraća prozna forma - priča, čini se da je ponovo vrlo "n". Posljednjih tjedana, naime, zbirke priča skupine autora pojavljuju se nevjerojatnim intenzitetom. Osim spomenute, tu su i dvije koje su nastale kombinacijom natječaja i pozvanih autora - prva je "Ispod stola" i donosi najljepše antikorupcijske priče (akcija Transparency International Hrvatska "Kulturom po korupciji"), a druga "Record Stories" koja po istom principu uvrštavanja autora objavljuje najbolje regionalne priče iz prodavaonice ploča.
Premda bismo griješili dušu kad bismo rekli kako sličnih natječaja nije bilo i prethodnih godina, ipak se čini kako ovakve marketinško-književne akcije govore puno o trenutnom rejtingu kratke (i one malo duže) priče. I to svakako valja zabilježiti.
"Blizine, nigdine, fritule" okupljaju afirmirane autore (Perić, Lovrenčić, Hrgović, Lucić, Savičević Ivančević, Rajki, Ivana i Roman Simić Bodrožić, Kinert Bučan, Popović, Perišić, Petlevski, Matanović, Šur Puhlovski, Mujičić, Jarak, Koščec, Pavlić) oko zadane teme - pustolovine putovanja. Odabrani i pozvani pisci na taj su izazov odgovarali na različite načine; neki su, naime, temu shvatili doslovno i opisali konkretna putovanja, dok su drugi motivu putovanja stvorili nešto širi, simbolički okvir.
Zbirka je podijeljena tako da posjeduje vrlo jasnu unutarnju logiku i dinamiku. Na početku su, po mome sudu, najzanimljivije priče, one koje zadani motiv nisu iskoristile doslovno, već kao okidač kompleksnih i višeznačnih fabula i uspješnih literarnih transformacija (sjajna "Mala kulturna povijest željeznice" Borisa Perića, Lovrenčićkin "Sretan put, Sofija" i Hrgovićkina obiteljska drama "Obiteljski čovjek" koja se odvija "on the road").
U drugu skupinu spadaju one priče koje su izmještene u druge prostore (Lucić), koriste motiv vožnje (R.Simić Bodrožić), putovanja (Mujičić), strankinje (Šur Puhlovski) i sl. kako bi ispoštovale zadano, ali se od njega i odmakle u skladu s autorskim poetikama pojedinog autora.
Najbrojnije su, svakako, one u kojima je pisanje o putovanju shvaćeno kao faction, neka vrsta putopisa, pa će čitatelj ove zbirke putovati Kairom, Istanbulom, Japanom (čak dva puta), Belgijom, Kinom i SAD-om. Među njima ima onih vrlo uspješnih, ali i onih kod kojih zapis djeluje kao odrađivanje dogovorenog posla, kako to već bude u knjigama ove vrste. Nekoliko pak autora (I.Simić Bodrožić, Savičević Ivančević, Matanović, Rajki) zbirci se pridružilo pričama za koje bi im nadobudna profesorica hrvatskoga jezika rekla da su "promašili temu", premda su neke od njih jako, jako dobre.
Sve u svemu, ova "poklon knjiga", bez obzira na sve tematske i kvalitativne oscilacije, donosi poprilično solidnih priča koje, što je najvažnije, svjedoče o aktivnoj i zanimljivoj kratkopričačkoj praksi domaćih autora koja nije samo odmor od "ozbiljnog" posla, pisanja romana.
"Blizine, nigdine, fritule" zgodna su lektira za putovanja, a i šire.
Grupa autora: "Blizine, nigdine, fritule"
ZANA - Udruga za zaštitu prava nakladnika, 2011.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )