Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Jagna Pogačnik • 27.08.2008.

Jurica Pavičić : Patrola na cesti

Nova prozna knjiga Jurice Pavičića "Patrola na cesti" zbirka je deset priča od kojih smo neke prethodnih godina čitali u zajedničkim zbornicima, dok druge ovdje doživljavaju svoju premijeru. Iako vremenom nastanka raspodijeljene na čitavo desetljeće, one ipak imaju vidljivu zajedničku nit koja ih povezuje u poprilično koherentnu zbirku.

Naslovna priča, kao direktna posveta Bruceu Springsteenu i njegovoj pjesmi "Highway Patrolman" s albuma "Nebraska", najopsežnija, pa i najkompleksnija u ovoj zbirci, zapravo jasno pokazuje koje su to teme kojima se Pavičić ovoga puta nakanio baviti. Iako kao prozaik najčešće sklon žanru trilera, već je u "Kući njene majke" i "Crvenkapici" bilo jasno kako okvir ili pak samo elementi obiteljske melodrame itekako pokazuju smjer u pravcu drugog žanra koji ovog autora zanima.
 
Obitelj - njezino raslojavanje, napuštanje rodnoga kraja, generacijski jaz, teret nasljeđa i dr., kao i nemogućnost da se čovjek do kraja oslobodi zova korijena, obiteljskog i zavičajnog "paketa" - u dosta priča ima primarno mjesto i ulogu poticanja zbivanja. Pavičićevi junaci vrlo su često ljudi s karijerom i dobrog materijalnog statusa, ali samo jedan telefonski poziv dovoljan je da se ukažu sve rupe njihove naizgled besprijekorne egzistencije.
 
Bespravno izgrađena kuća, vijest o smrti rođaka ili neuklopljeni Swarowsky tanjur u roditeljskom domu, poticaj je da se vrate stare slike i s njima nikada riješeni neporazumi. Čak i kad su priče načelno vezane uz nogomet (temu kojoj je Pavičić posvetio čitav roman "Minuta 88"), uvijek su na neki način i kronika obitelji i njezinih previranje ("Opća povijest nogometa", "Subotnji derbi").
 
Dakako, teren na kojem Pavičić najsuverenije igra jest onaj socijalne zbilje koja u svim pričama igra ulogu detaljno, kritički i "stvarnosno" postavljenog backgrounda za obiteljske i pojedinačne sudbine, pri čemu se kao nenametljiv, iako prisutan pojavljuje i motiv rata. Vrlo često (možda čak i prečesto u smislu rabljenja istog motiva) Pavičić priču postavlja u kontrastu (i konfliktu) stari-mladi, pa njegovim pričama defiliraju likovi ostarjelih i bolesnih roditelja, dementnih i neuklopivih u neke nove živote Pavičićevih junaka.
 
U pričama iz "Patrole na cesti" izmjenjuju se sprovodi na koje junacima valja ići i ponovo rasprostrti karte vlastite prošlosti, teške mediteranske južine koje svemu daju dodatni "začin" i promašeni životi na koje su itekako utjecali i događaji iz nedavne ratne i tranzicijske prošlosti i hrvatske kapitalističke sadašnjosti. Iz tih i takvih života nemoguće je pobjeći čak i ako se jednog dana, kao junakinja priče "Žena koja je nestala", jednostavno ode i ostavi cijeli svoj dotadašnji život.
 
Priče su pisane i kao posvete ne samo Springsteenu, već i drugim naj-umjetnicima ovoga autora - Borgesu, Carveru, Tarru, Joyceu, Houstonu, ali i Tomislavu Iviću i dr. - no to je učinjeno vrlo nenametljivo i funkcionira na razini jedne rečenice, atmosfere, kadra... Neke od  priča, poput tematiziranja "teškog" odnosa dva posve različita brata u naslovnoj, mogle bi podnijeti i širu, romanesknu formu, no ono što je vidljivo jest i to kako se ni ovdje pripovjedač ne može riješiti pokojeg shematizma, "suhog" kadriranja i unaprijed zadane arhitektonike koja povremeno ima prevlast nad pričom i emocijama kojih u ovim pričama doista ne nedostaje.


( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –