Kako da djeca čitaju s razumijevanjem iliti što muči školske knjižničare?

Kritičko promišljanje pojedinih problema s kojima se suočavamo nije samo sebi svrha. Mnogo je ljepše veseliti se uspjesima, primjerima u kojima smo pokazali da znamo i možemo, i naravno da smo se s početkom ljeta mogli samo razveseliti rezultatima međunarodnog istraživanja čitalačke pismenosti PIRLS kod učenika četvrtih i petih razreda osnovnih škola u RH koji su nas svrstali na visoko sedmo mjesto među 57 zemalja sudionica.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja tada je objavilo i svima zainteresiranima omogućilo čitanje publikacije s rezultatima istraživanja (koji mjesec kasnije pozornost na isto istraživanje skrenulo je i Ministarstvo kulture i medija), no onima koji su ga iščitali pažljivo od prve do zadnje stranice morao je za oko zapeti i dodatak u vidu ankete  provedene među školskim knjižničarima. Jer, upravo se iz te ankete može iščitati i dio uzroka brojnih problema s kojima se suočavamo kada govorimo o čitanju i interesu za knjigu i čitanje među mlađim generacijama, osnovnoškolcima ili srednjoškolcima.

Tako smo mogli pročitati da npr. u više od polovine škola (55 %) nema dostupnih računala u školskim knjižnicama, ili da četvrtina škola ima samo jedno računalo na raspolaganju (24 %). Samo 16 % anketiranih knjižničara/knjižničarki smatra da je njihova knjižnica dostatno opremljena različitim naslovima lektirne i stručne građe, a tek 15 % njih procjenjuju da ima dovoljan broj primjeraka pojedinih naslova lektirne i stručne građe. I još mnogo takvih nimalo ohrabrujućih zamjerki koje nisu od jučer.

U nastavku donosimo sažeti pregled ankete, a cjeloviti izvještaj s uključenom anketom možete vidjeti ovdje.

Online upitnik za školske knjižničare bio je dostupan za popunjavanje od 14. do 28. veljače 2023. godine, a nekolicina upitnika zaprimljena je i tijekom prve polovine ožujka te su isti prihvaćeni. Poveznicu za sudjelovanje dobili su školski koordinatori 85 odabranih osnovnih škola koji su zamoljeni da istu proslijede knjižničaru/knjižničarki u svojoj školi. Od ukupnoga broja škola upitnik je popunilo 67 osoba – odnosno odaziv školskih knjižničara u ovome anketiranju iznosi 79 %.

Većina anketiranih školskih knjižničara su žene (85 %), a manji udio čine muškarci (15 %). Oko polovina u školi radi od 10 do 20 godina (51 %), 18 % je zaposleno od 5 do 10 godina, 16 % od 1 do 5 godina, a samo njih 3 % radi manje od 1 godine kao školski knjižničar/knjižničarka. Udio sudionika koji je na ovome radnom mjestu zaposlen više od 20 godina iznosi 12 %.

Zaključci se mogu smatrati relevantnima iako ovaj uzorak nije u potpunosti reprezentativan za poopćavanje zaključaka na cijelu Republiku Hrvatsku.

Osim demografije, upitnik se sastojao od dvaju dijelova s pitanjima o: 

1. značajkama školskih knjižnica i stavovima knjižničara 
2. čitateljskim navikama učenika osnovnih škola.

Zabrinjavajući je pak nalaz da u više od polovine škola (55 %) nema dostupnih računala u školskim knjižnicama, a četvrtina škola ima samo jedno računalo na raspolaganju (24 %), a više od četiriju računala u školskoj knjižnici ima samo 3 % škola. U većini škola postoje informatičke učionice u kojima učenici imaju pristup računalima i online nastavnim sadržajima, no s obzirom da je predviđeno korištenje digitalne (multimedijalne) građe i u školskim knjižnicama, s opisanim stanjem u samim knjižnicama to nije moguće realizirati.

Gotovo sve škole (99 %) imaju izdvojeni prostor školske knjižnice i niti jedna ne dijeli taj prostor s još nekom školom i/ili školskom knjižnicom. Otprilike jednak broj školskih knjižnica iz uzorka ima do 50 m2 i više od 50 m2 (odnosno do 100 m2). Oko 10 % njih ima školske knjižnice veće od 100 m2.

Također, gotovo u polovini knjižnica dostupno je od 10 do 20 čitaoničkih mjesta za učenike (48 %), a u trećini knjižnica i više od toga (33 %).

Školski knjižničari/knjižničarke odgovarali su i na pitanje o broju naslova u knjižnici s naglaskom na lektirnu i stručnu građu. Gotovo trećina školskih knjižnica (30 %) ima do 1000 naslova u svojemu fondu, a njih 40 % ima od 1000 do 3000 naslova lektirne i stručne građe.

Samo 16 % anketiranih knjižničara/knjižničarki smatra da je njihova knjižnica dostatno opremljena različitim naslovima lektirne i stručne građe, dok njih 84 % smatra da nije. Jednaka je situacija i kada je riječ o dostupnim primjercima naslova jer samo 15 % knjižničara/knjižničarki procjenjuju da ima dovoljan broj primjeraka pojedinih naslova lektirne i stručne građe, dok njih 85 % smatra da knjižnica ne posjeduje dovoljan broj primjeraka pojedinih naslova.

Pozitivno je ipak da se u gotovo svim školskim knjižnicama novi naslovi i/ili primjerci knjiga lektirne i stručne građe nabavljaju svake školske godine (94 %), a samo u njih 6 % to nije slučaj.

Knjižničari/knjižničarke zamoljeni su da procijene koliko su važne i druge usluge knjižnice, osim posudbe knjiga učenicima. Najvažnijom uslugom smatraju poticanje čitanja kod učenika (u potpunosti se slaže i slaže se njih 94 %) te knjižnicu vide kao informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole (njih 93 %) i kao mjesto održavanja različitih aktivnosti (91 %). Iako se gotovo tri četvrtine knjižničara i knjižničarki (73 %) slaže da je knjižnica mjesto sastajanja školskoga osoblja, učenika i roditelja, to je usluga s kojom se složio najmanji postotak knjižničara/knjižničarki.

Kao najveći problem ili prepreka u funkcioniranju školske knjižnice gotovo svi knjižničari/ knjižničarke (97 %) navode nedostatna financijska sredstva za nabavku knjiga i drugih tiskanih materijala. Najmanje probleme predstavlja im nezainteresiranost školskih dionika za probleme školske knjižnice – učitelja, učenika ili pak školske uprave.

Kada je riječ o ispunjenosti propisanih djelatnosti školske knjižnice u školskoj godini 2022./2023., knjižničari/ knjižničarki smatraju da su najbolje ispunili neposrednu odgojno-obrazovnu djelatnost (87 %) te stručan rad s učiteljima i nastavnicima (84 %), a da je najmanje ispunjena kulturna (78 %) i javna knjižnična (66 %) djelatnost.
 

Preko trećine knjižničara/ knjižničarki (36 %) smatra da se učenici od petoga do osmoga razreda uglavnom ne koriste prostorom školske knjižnice, na što bi svakako trebalo pokušati utjecati. Ipak, većina (87 %) se slaže da se učenici koriste prostorom knjižnice za druge aktivnosti osim posudbe knjiga.

Iznimno je pozitivno da čak 99 % školskih knjižničara procjenjuje svoj odnos s učenicima dobrim, što svakako ostavlja prostor za ostvarivanje svih propisanih, ali i dodatnih željenih uloga i aktivnosti u okviru rada školske knjižnice.

Od ponuđenih tvrdnja povezanih s čitalačkim navikama učenika od petoga do osmoga razreda osnovne škole knjižničari/knjižničarke su se u najvećoj mjeri složili s time da u knjižnici podjednako borave i djevojčice i dječaci (75 %), a najmanje s time da učenici uživaju u čitanju (25 %) i da su učenici sretni kad na poklon dobiju knjigu (24 %).

Kao najveći problem ili prepreka u funkcioniranju školske knjižnice gotovo svi (97 %) navode nedostatna financijska sredstva za nabavku knjiga i drugih tiskanih materijala. Stoga i ne treba čuditi da ta djeca kasnije više ne pokazuju tako dobre rezultate i na PISA istraživanjima, i da se u njima ističe zabrinutost nalazom da u RH svaki peti petnaestogodišnjak ne dostiže razinu osnovne čitalačke pismenosti, tj. da samo 5 % učenika dostiže najviše razine čitalačke pismenosti.

Očito da im do njihove 15. godine uspješno ubijemo volju i za čitanjem s razumijevanjem i za jezikom, te im tako oduzimamo prednost pred onima koje tu vještine nisu svladali. No, o tome naši "jezični državotvornici" sasvim sigurno brinuti neće, ali zato će djecu ako jezično "pogriješe" po starinski potjerati u kut.

* Ovaj članak je objavljen u okviru projekta “Važnost knjige i čitanja u razvoju djece i mladih" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.