Onima koji djeluju u javnom sektoru i kojima brzina djelovanja nije baš i vrlina (kao da uvijek imaju sve vrijeme svijeta ispred sebe) dok oni iz realnog sektora, bilo privatni poduzetnici bilo freelanceri, dobro znaju da nemaju vremena za čekanje, navikli da sa svakim idućim mjesecom moraju iznova i pod velikim stresom osiguravati i isplaćivati plaće i honorare.

Neki će reći 'pa kako da se mi nosimo s velikanima europskog/svjetskog nakladništva', i donekle su u pravu, ali nitko nam ne brani da pokušamo unutar vlastitih mogućnosti slijediti njihov primjer. Jer, pitanje svih pitanja jest je li Hrvatska spremna na svoje mlade iz vlastitog proračuna investirati za početak barem cca 4,5 milijuna eura godišnje za vaučere koji će se transferirati na cca 30.000...

U Hrvatskom društvu pisaca smatramo da je ovakav dodatni Zakon u biti nepotreban. U njemu se pretenciozno proširuje decidirani stavak Ustava, a jedini učinak mu može biti stvaranje temelja za sve rigoroznije ograničavanje upotrebe jezika koji se razvijati može jedino kroz slobodnu upotrebu, trajnu javnu raspravu i poticanje književnoumjetničkog izražavanja.