Razvoj čitateljskih navika i čitanja iz gušta podrazumijeva raznolikost, izbor i aktualnost, a bez toga sve ostaje na razini deklaracija. U strateškim dokumentima naglasak je na digitalizaciji, kompetencijama i infrastrukturi, dok se školske knjižnice nedovoljno pojavljuju kao razvojni prioritet. Odgovornost se prebacuje na osnivače, što znači da kvaliteta knjižnice nerijetko ovisi o lokalnim okolnostima.

Iako nam je možda teško povjerovati, hrvatsko školsko knjižničarstvo je, uz sve svoje nedostatke, jedno od zakonski najuređenijih, ima najobrazovanije školske knjižničare i ima knjižnicu u svakoj školi što je nedostižan ideal za većinu zemalja – na primjer, u Republici Irskoj svega 6 škola ima školsku knjižnicu, sve su srednje škole i u privatnom vlasništvu.