Kemal Mujičić Artnam : Vrijeme za ljubav

Održava se
01.01.1901.

Kemal Mujičić Artnam autor je nekoliko zbirki poezije ("Petkom poslije ribe"; "Ples", "Zona zoo", "Ubrzanje"), knjige priča ("Rad na crno") i jednog romana ("Pet litara benzina") koji je izveden i kao radio-roman u pet nastavaka.

Očekivana ljubavna priča poduzetnog arhitekta Jerka Jareba i Zagrepčanke Lucije, konzervativne socijalne radnice, koja mirno živi u stanu s bakom, krije se iza dobro marketinški osmišljenog naslova i lijepo opremljene naslovnice. Bilo bi nezgrapno i neinventivno žanrovski "Vrijeme za ljubav" Kemala Mujičiča Artnama odrediti kao ljubavni roman, jer je ljubavna tematika zapravo sastavni dio ove socijalno angažirane naracije.

Premda nju u tolikoj mjeri koliko se ona pojavljuje u romanu ne očekuju čitatelji koji se odlučuju upustiti u avanturu vožnje slaloma između niza detalja iz svakodnevnog života glavnih junaka, epizoda iz poslovnog Jerkova života, paralelne priče o piscu Oskaru koji je u stalnoj potrazi za nadahnućem, između autorovih komentara na trenutnu zbilju, moral i marketkig koji vlada u medijima, njegovih citatnih digresija iz opće kulture, ona ipak dominira.

Međutim, socijalna problematika koja tvori znatan sloj pripovjedne poetike nije zahvaćena ni inovativno ni osobito domišljeno. Najsvjetliji su u romanu dijelovi napisani kurzivom. Riječ je o kratkim rezovima o povezanosti pisca s mladom Romkinjom. I njezinu odnosu spram istine i životnih principa.

Ovo je isprazna čitateljska vožnja koja neće donijeti užitak pobjede i dobrog osjeta nakon pročitanoga teksta, već će se mnogi još jedanput priupitati zašto su po tko zna koji put podlegli vještim nakladnicima koji znaju kako privući čitatelje, bez obzira na to što će im se na kraju dobro upakiranog knjižnog proizvoda dogoditi potpuno razočaranje.

Najgore moguće rješenje u romanu je trenutak kada se shvaća, odnosno primjećuje da autor konstruira priču, situacije i odnose medu likovima umjesto da recepcija stekne dojam da nikakve konstrukcije nema. Ishod se priče može pretpostaviti odmah na početku, čime je uništena svaka mogućnost razvoja napetosti.

Iz navedenih razloga "Vrijeme za ljubav" je neuvjerljiv roman u kojemu autor krajnje napadno vodi junake kroz niz digresivnih priča te niže često nemotivirane situacije čiji je osnovni cilj umjetno podizanje napetosti ili stvaranje neprimjerene emocionalne tenzije.

Priča je to iz života arhitekta koji se upušta u sumnjive poslove gradnje bordela, potreba da se ocrta atmosfera egzistencijalne bezizlaznosti i na trenutak beznadnog poslovnog koprcanja Jerka Jareba, koje završava batinama na parkiralištu.

Opisana medijska buka kojoj on postaje izložen u trenutku "propadanja posla" naivna je i primjerena nezahtjevnoj publici. Bez motiva i zrnca emocije opisan je i ljubavni odnos. Ženski lik u njemu plošno je prikazan te nalikuje onomu iz "roto-ljubavnih romana". Lucija je na početku predstavljena kao krhka provincijalka zaljubljena u oženjenog muškarca, te se u odnosu s Jerkom preobukla u energičnu, socijalno neosjetljivu ženu koja ne želi imati posla s muškarcem punim tajni i nepredvidljivih poslova bez obzira na to razvija li on njima svoju privatnu firmu osiguravajući pri tome djelatnicima egzistenciju. Posve slučajno priznanje Jerkova šarmantnog i uspješnog prijatelja da je gay samo upotpunjava paletu primjera u kojima izostaje bilo kakva razradenost društvene ili psihološke motivacije.

Kemal Mujičič Artnam očito je ovim romanom, kojim vlada treće lice, "zagrabio" previše tema pa ih je uspio svesti samo na banalnu priču o svakodnevici. A možda je upravo on pisac u potrazi za inspiracijom iz dobro osmišljene paralelne priče. Iz one napisane u prvom licu jednine.

Kemal Mujičić Artnam: "Vrijeme je za ljubav"

Meandarmedia, 2010.

( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )