Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: MV Info • 15.10.2010.

Kolektivni razgovor s članovima žirija : Lice knjige

LICE KNJIGE, nagrada za  najbolji  grafički dizajn i ilustraciju knjiga, dodjeljuje se već treću godinu zaredom. Veliki odaziv kako nakladnika, tako i samih dizajnera i ilustratora pokazuje potrebu za upravo ovakvim, javnim vrednovanjem "lica knjige".


I ove godine, pod stručnim pokroviteljstvom ULUPUH-a, Knjiga u centru je organizirala natječaj. Jeste li zadovoljni pristiglim brojem knjiga?

Ana Ðokić: Da. Osobito me veseli što za ovakvu vrstu stručnog vrednovanja knjiga vlada velik interes ne samo dizajnera i ilustratora, već i velikih nakladničkih kuća poput Mozaik knjige, Školske knjige, Algoritma, Planetopije... koje su poslale radove svojih suradnika. To je pokazatelj da je i nakladnicima i te kako bitna vizualna dimenzija knjige. Moram napomenuti da mi je iznimno žao što zbog organizacijskih nesporazuma ove godine nisu na vrijeme stigle knjige iz nakladničkih kuća Meandar i Fraktura koje su se prethodnih godina isticale svojom kvalitetom. No sigurna sam da ćemo već iduće godine ponovno vidjeti i njihove knjige u konkurenciji.

Kako je proteklo samo žiriranje?

Ana Ðokić: Bez suradnje s ULUPUH-om, i stručnim žirijem koje čine članovi dizajnerske sekcije: Mario Aničić i Igor Stanišljević, te članovi ilustratorske sekcije Ivan Gregov i David Peroš Bonnot, ova nagrada ne bi imala smisla. Ono što mene svake godine iznova veseli jest promatrati članove žirija dok žiriraju pristigle knjige. Kad bih napravila paralelu, rekla bih kako imam dojam kao da su sva četvorica veliki ljubitelji kolača koji su se našli u dobro snabdjevenoj slastičarnici i sad gledaju i degustiraju kolače vrlo pomno, koncentrirano i s velikim guštom. 

Dakle, ljubav prema knjizi, prema dizajnu knjige i ilustraciji jest osnova od koje se kreće u žiriranje za nagradu LICE KNJIGE.

Što se same duljine ovogodišnjeg žiriranja tiče, moram napomenuti da je ono trajalo dvostruko dulje nego proteklih godina. Pretpostavljam zbog dvostruko bolje kvalitete pristiglih radova.

Vi ne sudjeluje u žiriranju, ali mu prisustvujete. Jeste li nešto naučili od članova žirija?

Ana Ðokić: Naravno.  Recimo, kad ja prokomentiram kako mi je neka knjiga "lijepa" ili kako mi je neka druga "baš ružna", onda me Igor Stanišljević uvijek opomene i počne mi  tumačiti kako, kada je grafički dizajn u pitanju nema "lijepih i ružnih knjiga" nego samo "dobro i loše napravljenih".

Gdje će se moći vidjeti radovi finalista? I kad će se saznati imena pobjednika u sve četiri kategorije?

Ana Ðokić: U okviru Festivala PAZI, KNJIGA! bit će priređena izložba finalista u sve četiri kategorije (najbolje grafički oblikovana knjiga u cjelini, najbolje grafički oblikovan ovitak, najbolje ilustrirana knjiga u cjelini i najbolje ilustrirana naslovnica) i to u Galeriji Vladimira Nazora, Ilica 163. Izložba će biti otvorena od 25.10. do 30.10. a pobjednici će se znati na samoj svečanoj dodjeli nagrade LICE KNJIGE u srijedu 27.10. u 18 sati u istom prostoru, dakle u Galeriji Vladimira Nazora.

Ovim putem htjela bih pozvati sve nakladnike, dizajnere i ilustratore da dođu u srijedu 27.10. na dodjelu nagrada i druženje. Dakle, bez obzira jesu li ove godine vaši radovi ušli u finale ili nisu, dođite na zajednički susret dizajnera, izdavača, ilustratora i pisaca. Mislim da nam svima međusobni kontakti i razmjene iskustava i te kako trebaju a ovakvo druženje je prilika da se svi skupa bolje međusobno upoznamo.

Budući da je sastav žirija i ove godine bio isti, zanima nas kakav je u odnosu na protekle dvije godine, bio ovogodišnji izbor pristiglih radova? Kakav je vaš dojam što se kvalitete radova tiče?

David Peroš Bonnot: Nisam upoznat s izborom radova prve godine, nego tek posljednje dvije. Iako je količina prijavljenih knjiga ovoga puta bila nešto manja, sa zadovoljstvom mogu zaključiti da je velika većina naslova, barem što se kvalitete ilustracija tiče, na visokom nivou.

Može li se govoriti o svojevrsnom pomaku prema naprijed kada je grafički dizajn u pitanju?

Igor Stanišljević: Mali pomak je vrlo teško procijeniti a, nažalost, o velikome ne možemo govoriti jer ga je i nerealno očekivati. Pomak, ako se zaista i dogodi (što se iskreno nadam), moći ćemo procijeniti za 5 - 10 godina.

Kada biste usporedili grafičko oblikovanje knjiga u cjelini i grafičko oblikovanje ovitka, što biste rekli - gdje su autori radova „jači"?

Igor Stanišljević: Ne bih rekao da su autori jači u jednoj od ove dvije kategorije nego da je češći slučaj da dizajner radi samo ovitak (a često i samo naslovnicu), a da kompletnu knjigu radi netko drugi (prelamač, pripremaš, susjed, izdavačev nećak ...), pa tako dobivamo manje cjelovitih rješenja. Zapravo, ja sam načelno protiv promatranja izdvojenih dijelova dizajna neovisno o cjelini, ali kad bismo bili tako strogi, nažalost ne bismo imali baš veliki izbor za nagrade.

Postoji li trendovski grafički dizajn, i što je ove godine "u modi" kada je oblikovanje knjiga u pitanju?

Igor Stanišljević: Postoji. Ove je godine definitivno u trendu ilustrator Danijel Srdarev.

Jesu li se neke od takvih knjiga pojavile i na ovogodišnjem natječaju za LICE KNJIGE?

Igor Stanišljević: Nekoliko - među nagrađenima i finalistima su, ali ne zato sto su u trendu nego jer su dobro napravljene.

I ove godine, među finalistima su se našla i komercijalna i artistička rješenja.

Igor Stanišljević: Naravno. Dobar dizajn je dobar kad kvalitetno rješava zadane funkcije. Pri ocjenjivanju to uvijek uzimamo u obzir.

Kakav je vaš dojam, gdje je trenutno hrvatski grafički dizajn knjiga u odnosu na svjetsku dizajnersku scenu?

Igor Stanišljević: Ona dobra rješenja su u svjetskom vrhu ali je prosjek daleko iza.

Ove godine stigao je velik broj ilustriranih knjiga, osobito slikovnica.  Znači li to da su kvalitetne hrvatske slikovnice ponovno u ekspanziji?

Ivan Gregov: Uh, na to je teško odgovoriti. S jedne strane, nekako naslućujem da prodaja slikovnica ipak opada. Baš smo na žiriranju imali diskusiju da se kvalitetne, nazovimo ih umjetničke slikovnice, u pravilu prodaju manje od komercijalnih, uvoznih "kičastih" slikovnica. Veseli me da nakladnici ipak ne odustaju od kvalitetne ali nekomercijalne slikovnice.

David Peroš Bonnot: Ne volim uopćavati, pogotovo obzirom da je ovdje riječ o probranom uzorku, no iz tog uzorka bi se upravo tako dalo zaključiti. Ipak, ja sam samo ilustrator koji ocjenjuje radove kolega i ne bavim se tržištem. Bit će zanimljivo za godinu - dvije, osvrnuti se na ove dojmove.

Je li bilo teško odabrati pet finalista u kategoriji najbolje ilustrirane knjige u cjelini?

Ivan Gregov: Da, i to «pozitivno teško», hoću reći da je odličnih knjiga bilo puno. Moram reći da je puno tih zaista odličnih knjiga ostalo izvan finala; služili smo se svakakvim analizama da odemo malo dalje od osobnog «sviđanja» i pročešljamo zaista pet ponajboljih. Bilo nam je teže nego prošle godine...

David Peroš Bonnot: Jako me raduje činjenica da je ove godine bio prijavljen toliki postotak izvrsno ilustriranih knjiga u cjelini. Na prvi pogled, većina prijavljenih bi zaslužno kandidirala za nagrade. Tim više je bilo stvarno teško odbaciti mnoge od njih. Zato smo u ovako jakoj konkurenciji bili prisiljeni postrožiti kriterije.

Čini se da  je žiriju veći problem  bio u odabiru naslovne ilustracije? Zašto?

David Peroš Bonnot: Naslovna ilustracija uvijek ovisi i o dizajnu ovitka, te o ukupnom dojmu, tako da je teško promatrati naslovnu ilustraciju van tog konteksta. Na primjer: u nekim slučajevima se naslovna ilustracija pojavljuje i unutar knjige, gdje ponekad i bolje dolazi do izražaja negoli na koricama. Naslovna ilustracija je ipak u prednosti u slučaju kad je „jača" upravo na naslovnici, što dijelom može zahvaliti primjerenom dizajnu, odnosno barem dizajnu koji joj nije naškodio

Ivan Gregov: Izgleda da se mi ilustratori teško snalazimo s naslovnicama. Slična situacija je bila i kod prošlogodišnjeg LICA KNJIGE. Zapravo da budem iskren, suprotno od kategorije ilustrirane knjige u cjelini, ovdje je bilo teško naći tko upada u finaliste, premda se radi o slikovnicama tih istih odličnih knjiga. Rekao sam i prošle godine, ponovit ću opet: ako je ilustrator prepušten sam sebi, lako se pogubi negdje između potrebe da dokaže vještinu na naslovnici, da prikaže glavni lik, da oslika temu, ključni prizor, itd. A dobra naslovnica možda leži negdje drugdje. Tu bi ilustratoru trebalo pomoći ono izumrlo zanimanje: art direktor ili likovni urednik.

Napominjem da smo David i ja ovdje konzultirali i kolege dizajnere prilikom izbora..

David Peroš Bonnot: Htjeli mi to priznati ili ne, naslovnica jest, kao prvi vizualni kontakt s knjigom, zapravo - reklama. U tom smislu pravila dobre naslovnice nisu bitno drugačija od drugih omota, ili pak, filmskog ili reklamnog plakata. Nemojmo zaboraviti da je nekad ilustracija bila osnova reklamne industrije. Dolaskom novih tehnologija, dugo godina su tehničke mogućnosti forsirale nadolazeće novitete na tom području - prvenstveno sve kvalitetniju fotografiju, ali i sirove, generičke računalne ilustracije i nemušte fotomontaže.

Ponekad primijetim sramežljivi povratak ilustracije u reklamnu industriju, no čini mi se nimalo vjerojatnim da dođe do neke veće ekspanzije na tom području. Ali je zato ilustracija općenito, u svjetskim razmjerima, pogotovo uz internet ali i nove digitalne tehnike, dobila novi zamah u kreativnoj raznolikosti, ali istovremeno i golemu (međusobnu) konkurenciju.

Možete li nam prokomentirati izabrane finaliste u kategorijama najbolje ilustrirane knjige u cjelini i najbolje ilustracije naslovnice?

Ivan Gregov: Paradoksalno, ali čini mi se da smo imali nekoliko istovremenih gubitnika među finalistima! Recimo, istakao bih slučaj Tomislava Zlatića. Ponudio je dvije odlične slikovnice, pa mu je jedna takoreći izbacila drugu. Zatim, nije se mogao boriti za glavnu nagradu, jer je njegov nakladnik ujedno organizator natječaja. Ističem njegovu «Tratinčicu» kao odličnu lekciju iz digitalne ilustracije. Premda računalno rađena, ova knjižica posjeduje toplinu i gotovo organičku kvalitetu oblika i kolorita, koja se ističe u masi današnje photoshop-izirane ilustracije.

Gubitnik je na neki način i Tomislav Torjanac, naša nova ilustratorska zvijezda, čijeg «Antuntuna» smo uvrstili u najbolje ilustrirane naslovnice, ali smo u kategoriji najbolje ilustrirane knjige odlučili ne uvrstiti ovu, inače već nagrađivanu slikovnicu.

Slično, Zlatiću, i nešto manje eksponiran ali briljantan autor Stanislav Marijanović je aplicirao knjigom u obije ilustratorske kategorije. No njegova Enciklopedija ljudi viđena očima čudovišta, nije među našim finalistima, iako je očito izniman ilustratorski pothvat. Marijanović je pored te knjige ponudio i jednu manje ambicioznu, ali spontaniju i svježiju knjigu «Čudovišta u muzeju», koja je oduševila žiri i izgurala svoju veću sestru.

Zvonimir Balog je stari zmaj, ako smijem tako reći, koji bi zapravo trebao žirirati sve nas zajedno, a i dalje je kudikamo svježiji od mnogih mladih autora.

Ivana Guljašević je jednostavnim ali efektnim ilustracijama zadovoljila mnoge zahtjeve dobro ilustrirane naslovnice, to je jedini ovogodišnji slučaj autora dvaput u istoj kategoriji.

Dražen Jerabek i Marijana Jelić su mlađi ali već prisutni ilustratori, koji pokazuju da razvijaju svoj stil i dalje. Mislim da njihove knjige podjednako komuniciraju sa djetetom ili bakom koja djetetu čita, kao i sa estetski zahtjevnim promatračem.

Jeste li ilustracije birali očima djeteta ili očima odraslih?

Ivan Gregov: Iako nekad zastanemo i pitamo se «šta bi rekao na ovo da si klinac», mislim da ipak previše analiziramo i razmišljamo kao strukovnjaci. A nađe se tu i ilustriranih knjiga koje zapravo nisu za djecu...

David Peroš Bonnot: Osobno sam kao dijete zazirao od nekih ilustratora koje sam vremenom naučio cijeniti i diviti se njihovom radu. Iako se nadam da sam u stanju razlučiti što bi se djeci moglo više ili manje svidjeti, kriteriji koji su me, a vjerujem i ostale članove žirija, vodili prilikom ovog izbora, jesu kriteriji struke. Možda nam predajem preveliku važnost, ali držim da djecu treba usmjeriti nuđenjem kvalitetnih ilustracija, a ne samo komercijalne ikonografije, kojom su ionako bombardirani sa svih strana. Tu ne mislim samo na ilustracije, nego i na stripove, animirane filmove, računalne igrice i slično. Te komercijalne sadržaje je teško ignorirati, no tim više djeci treba ponuditi drugačije tipove likovnosti i proširiti im vidike. 

Jesu li odabrane ilustracije finalista ono kako i sami volite ilustrirati?

Ivan Gregov: Ne, ne, upravo suprotno. To bi bilo jednostrano žiriranje... Recimo, možda jednu od knjiga u finalu bih volio da je moja vlastita, dok bih ostale jednostavno volio imati na svojoj polici.

David Peroš Bonnot: Osobno radim, ili bolje rečeno, mogu raditi na nekoliko načina, ali niti jedan ne naliči radovima finalista. Napokon, ilustracije finalista i ne moraju biti po mom ukusu, no ako su radovi dobri, to moram poštivati. 

Odnos grafičkog dizajna u slikovnicama čini se kao da i dalje najviše škripi? Zašto?

Igor Stanišljević: Zato jer ih uglavnom ne dizajniraju dizajneri. To rijetko može uspjeti (Ove godine imamo i iznimku koja potvrđuje pravilo: Tomislav Torjanac „Kako živi Antuntun")

Što prvo pomislite kad prođete pokraj izloga neke knjižare?

Igor Stanišljević: Nekad sam pomišljao OMG - Oh my God,  a sad , nakon toliko godina OMG-a, jednostavno LOL - Laughing out loud.

David Peroš Bonnot: To, naravno, ovisi o samom izlogu. Nekad sam puno važnosti pridavao izlozima, a prije devedesetih se i doslovce nervirao oko pomanjkanja dobrih naslovnica u domaćoj nakladi. Danas izlozi izgledaju znatno bolje, pa tome pridajem manje važnosti, osim toga više me zanima sadržaj nego oprema. Isto tako, sramim se i priznati, nakon dugog opiranja, i sam se sve više okrećem internetu kao zamjeni za knjigu. Ponekad je praktičniji, a police su mi ionako odavna pretrpane knjigama. Zbog toga sve rjeđe kupujem nove knjige ili stručne časopise. Često se pitam koliko se još uopće i kupuju knjige. Eto, kad bolje promislim, pri pogledu na izlog knjižare se uglavnom zabrinem za budućnost tradicionalne knjige.

Hoće li nagrada LICE KNJIGE utjecati dugoročno na promjenu „lica knjižara"?

Igor Stanišljević: Da, ali mora postići puno veću društvenu (čitaj medijsku) pažnju.

David Peroš Bonnot: Ne vjerujem da bilo koja struka, pa ni dizajneri ili ilustratori stvaraju s bilo kojom nagradom na umu, prije je vjerojatno da rade najbolje što mogu. Usprkos tome smatram da su nagrade struke iznimno važne, da prepoznaju i ukažu na tu kvalitetu, trud, talent i sve ono što je potrebno za dobru ilustraciju. U tom smislu, nagrada LICE KNJIGE posredno nedvojbeno utječe na izdavaštvo, i vjerujem da će utjecati na „lica knjižara".

Možda bi se mogla uvesti i kategorija za najbolje LICE KNJIŽARE?

Igor Stanišljević: Nisam siguran da je već došlo to vrijeme iako, za budućnost, ideja nije loša.

David Peroš Bonnot: Zašto da ne? Pitanje je samo, koja struka bi ocjenjivala tu kategoriju i po kojim kriterijima?...


Hvala članovima žirija na razgovoru. Vidimo se na izložbi finalista i svečanoj dodjeli nagrade LICE KNJIGE u srijedu, 27.10. u 18h u Galeriju Vladimira Nazora, Ilica 163 u Zagrebu na koju pozivamo sve čitatelje ovoga razgovora.

– Lice knjige 2010. - Finalisti –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –