Krešimir Pintarić : U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo
Stih Czeslawa Milosza, očito jedan od Pintariću omiljenih jer ga je već «upotrijebio» u svojoj pjesmi «Napokon je postalo ozbiljno», naslov je romana koji funkcionira kao svojevrstan nastavak muškog ljubića «Ljubav je sve». Jedan od proznih predstavnika tzv. novog muškog senzibiliteta, koji podrazumijeva da se bez stida može izreći ono što je sublimirano u Miloszevu stihu/Pintarićevu naslovu, očito se odlučio čvrsto usidriti u tome podžanru.
Njegov novi kratki roman "U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", naime, ne donosi ništa novo u sadržajnom i formalnom smislu, osim što su njegovi likovi (mladi bračni par) sada neznatno stariji, pa logikom godina nervozniji i opterećeniji - novim stanom, kreditom ili dodatnim poslovima kao izvorima potrebne zarade zbog kojih im se život svodi na očekivanje vikenda. Pintarićevi likovi vode običan život urbanog para u ranim srednjim godinama, a naglasak je ponovo na površnom prikazu njihove intime, životu unutar četiri zida, uglavnom na potezu kuhinja - dnevna - spavaća soba.
Istina, njihove svađe oko sitnica i krupnica nešto su učestalije, ali još uvijek ni malo ne prijete ugroziti njihovo glavno načelo - «dobro nam je, dobro nam je». Nekoga od njih na trenutke hvata osjećaj besmisla, ona primjerice postaje deprimirana kilažom i započinje dijetu, a on primjećuje nedostatak kose koju je ranije imao. Uglavnom dočekuju jedan drugoga s posla, pripremaju škarpinu, odlaze u šoping, prepiru se oko sitnica, «bleje pred televizorom», seksaju se ili pak ponekad dopuštaju ulazak nekog od frendova u svoju intimu i tada samo potvrđuju kako je njima zapravo jako dobro.
Na takvoj podlozi, dvoje likova koji nemaju nikakve ambicije osim postojati kao par, nastaje romančić pisan jednostavno i lakočitljivo, obogaćen pokojom duhovitošću i zrncem autoironije pripovjedača i - to je sve. Rekla bih čak kako je zapravo riječ o prozi koja pokazuje kako ne možeš dva puta odigrati na istu kartu i očekivati da potez uspije. Dok je «Ljubav je sve» funkcionirao kao nešto novo, a ocrtavanje obične svakodnevice dvoje ljudi koji su pri tome zaljubljeni djelovalo čak i kao svojevrstan eksperiment, u ponovnom pokušaju ta njihova ljubav bez trunčice sumnje i bez ozbiljnijeg inputa vanjskoga svijeta, djeluje dosadnjikavo, gotovo kao recikliranje formule koja je jednom uspjela.
Uvodna razdioba muškaraca na papučare i frajere, tematiziranje fenomena PMS-a, otkrivanje kako je jedan prijatelj otkrio da je gay i česti prebačaji u spavaću sobu, ovaj Pintarićev roman usmjeravaju prema idealnom dodatku uz ženski magazin (kolumnistički jezik i stil ionako je vrlo primjetan, kako u ovom, tako i u prošlom romanu).
Ukratko, Pintarićevim je likovima njihova ljubav doista sve, bez ikakvih sumnji ili drugih zaokupljenosti i tu nema zamjerke, no romanu kao literarnom žanru ipak nešto nedostaje.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )