Kristianu Novaku književna nagrada 'Meša Selimović' za roman 'Slučaj vlastite pogibelji'
Svečanom dodjelom ugledne književne nagrade "Meša Selimović" koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije već se tradicionalno završavaju međunarodni književni susreti Cum Grano Salis u Tuzli.
Tako je bilo i u subotu 12. listopada 2024. u tuzlanskoj Međunarodnoj galeriji portreta, a žiri u sastavu Semezdin Mehmedinović, predsjednik, Julijana Matanović, Emir Imamović, Pavle Goranović i Igor Štiks odlučio je da književna nagrada 'Meša Selimović' za najbolji roman objavljen 2023. godine na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije pripadne Kristianu Novaku za roman "Slučaj vlastite pogibelji".
U užem izboru bili su sljedeći romani:
- Stevo Grabovac: “Poslije zabave” (Banja Luka: Imprimatur, 2023.)
- Amila Kahrović Posavljak: “Škriptaji kože” (Sarajevo: Buybook, 2023.)
- Almin Kaplan: “Šušanj” (Sarajevo: Buybook, 2023.)
- Bojan Krivokapić: “Vila Fazanka” (Beograd: Arete, 2023.)
- Kristian Novak: “Slučaj vlastite pogibelji” (Zagreb: Oceanmore, 2023.)
Riječ je o prestižnoj i jedinstvenoj nagradi na ovim prostorima, koja nosi ime jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, rođenog u Tuzli. Svečanom dodjelom nagrade, završeni su 23. književni susreti Cum grano salis, koji su i ovaj put, zahvaljujući bogatom sadržaju i gostovanju eminentnih književnika iz zemlje i regije, opravdali status jedne od najznačajnije kulturnih manifestacije u regiji.
Izvor: federalna.ba
'Slučaj vlastite pogibelji' (iz kritike)
Slučaj vlastite pogibelji
Ne prepustimo li se ciničnom nihilizmu, suočiti nam se s dugovanjem vlastitim idealima ili barem poštenju. Lako je ideje pretvoriti u parolašenje, čega je nemalo u hrvatskoj književnosti, ali ih je teško uobličiti literarno, bez ideologiziranja, ne frazirajući. Nažalost, prečesto se u nas nedarovitost maskira jakim riječima i grlatim vapajima u ime borbe protiv nacionalizma, zalaganja za prava žena, skrbi za manjine i nemoćne, za radnike, doseljenike, za svakovrsne žrtve sustava. Sve to naizgled plemenito u stvari je prozirno eksploatiranje ljudske nesreće. Te koncesionare borbe za pravedno i bolje društvo trebalo bi uputiti na iznimke kao što je Kristian Novak. On je svjestan svega onoga što nas kao zajednicu tišti, ali i toga da je prije i iznad svega pisac. Odličan, ponovimo usput. I sve spomenute probleme on je književno aktualizirao daleko efektnije od zajapurenih boraca za vlastitu sadašnjost u ime borbe za bolju budućnost.
U čemu je razlika? Prije svega, on kao vrhunski profesionalac zna koja su mu zanatska sredstva na raspolaganju. On zna kako vlastitim likovima ući pod kožu. Također, posjeduje kunderinsku vrlinu svakog lukavog romanopisca, a to je dopustiti romanu da bude makar mrvu pametniji od svog autora. To u čitatelju pobuđuje onaj sjajan osjećaj prirodnosti, kao da se tekst ispisuje sam. Tako se već u početnim poglavljima ulovimo na mamac koji pokrene događaje: smrt mladog policajca, verbalni komentar toga navodnog samoubojstva iz usta mlade profesorice i reakciju jedne od učenica. Vrlo uspješan mamac za vrlo uspješan ulov, a to je uvjerljivo prezentiranje građe, što baš i nije bio lak zadatak, dapače.
- ulomak iz kritike Antuna Paveškovića
Slučaj vlastite pogibelji - 2. izd.
- Naklada OceanMore 12/2023.
- 280 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533321783
Roman 'Slučaj vlastite pogibelji' Kristiana Novaka ispripovijedan je kao pletenica, od poglavlja u kojima se naizmjence smjenjuju glas profesorice i scenarij koji prati događaje i akcije koje se roje oko braće policajaca, i vodi nas kroz slojeve sistema u srce društva i likova. Pitanja korupcije, lojalnosti, pojedinca nasuprot sistema, zakona i morala, ljubavi i slobode… iskrsavaju antiknom snagom u nuklearnom dobu, našem dobu, svuda oko nas i pozivaju na građansku hrabrost i rizik.