Kruno Čudina : Bdjenje

Kruno Čudina (1979) jedan je od osnivača i članova književne skupine Eventualista o kojoj već neko vrijeme ne čujemo ništa, što možda znači da su se posvetili samostalnim karijerama ili od svega odustali. Čudina je do sada objavljivao po raznim časopisima i uvršten je u zajedničke zbornike, a "Bdjenje" je njegov prvi roman za koji bi možda točnija žanrovska odrednica ipak bila duža pripovijest.

Pripovjedač je dvadeset i nešto godišnjak koji odlučuje probdijeti noć uz bolesnoga oca, "u montažnoj kuću u sjeni nadvožnjaka", misleći kako je to očeva posljednja noć prije smrti. U takvoj, zatamnjenoj atmosferi, razotkriva se odnos oca i sina koji se bazira na toplini i emocijama i u kojemu nema, za čitatelja možda i očekivane napetosti ili nekakve katarzične naknadne analize. No, brojne i bujne asocijacije u svim smjerovima izlaze izvan okvira toga zatvorenog svijeta i odnosa, te osim detalja iz svakodnevnog života i prošlosti pripovjedača, uvode i neke druge likove koji ostaju tek na ilustrativnoj razini.

Otac i sin noć provode u "zapričavanju" i šetnjama po stanu, kako bi se nadvladali očevi trnci u nogama, majka ionako već neko vrijeme ne živi s njima, i sve je to povod za ispisivanje svojevrsne, na trenutke patetične kronike ljubavi oca i sina. Toj kronici ipak nedostaje dubljih analiza i temeljitijeg postavljanja odnosa, dok se kratki roman iscrpljuje u popisivanju trenutaka duge noći bez spavanja, nabrajanjima i digresijama koje skreću prema pubertetskim uobličavanjima životnih filozofija.

Temom originalan ili gotovo usamljen u kontekstu recentne proze, Čudina se prvijencem iskazao kao autor kojem je potrebno još ponešto izbrusiti duge i nezgrapne rečenice, pročistiti misao, poraditi na priči i izbjeći pretencioznost koja može obilježiti i ovako minimalistički postavljenu fabulu.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )