Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Jagna Pogačnik • 30.10.2008.

Luka Marić : Na mom Ikea kauču

Debitantski roman Luke Marića "Na mom Ikea kauču", do sada posve anonimnog u prostoru književnosti, svakako će ostati zapamćen kao drugi gay-roman u Hrvata, nakon “Berlinskog ručnika” Dražena Ilinčića otprije dvije godine. Ukoliko ga ocjenjujemo u tome, queer kontekstu, njegovo je pojavljivanje više nego dobro došlo, pa čak i od povijesnog značenja u sredini kakva je naša.

Riječ je o sirovoj, vrlo vjerojatno autobiografskoj prozi ispripovijedanoj u 1. licu jednine (s “poklapanjem” autora, pripovjedača i glavnog lika) u kojoj je primjetno kako i sam pripovjedač pomalo sumnja u njezinu literarnost, pa ju je skloniji nazivati “pokušajem pisanja”. U jednoj noći, koliko cijela priča traje, u iskrenom monologu s mnoštvom digresija, pripovjedač će ispričati svoju priču koja se prije svega tiče njegove seksualne orijentacije.

U često nepovezanim i fragmentarnim dionicama, ispripovijedanim jezikom svakodnevice bez imalo stiliziranja, pojavljuju se Lukini ljubavnici za jednu noć ili duže, otkrivaju nesretne ljubavi, nižu eksplicitne scene seksa koje se miksaju s čežnjama, snovima i mnoštvom frustracija koje proizlaze (i) iz društvenog konteksta.

Bespotrebno, roman je premrežen i mnoštvom referenci na aktualne medijske i jetseterske pojave, što roman koji bi trebao biti monološko propitivanje identiteta, gura prema, autorovom sintagmom rečeno, “pederskoj verziji Bridget Jones”.

I nekoliko ukoričenih pjesama na kraju knjige samo pojačava dojam kako je riječ o prilično amaterskom romanu koji ima značenje, ali ono nije literarno.


( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –