Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 17.11.2026.

Nagrada Kamov 2026. Semezdinu Mehmedinoviću za 'Mali roman o tišini'

Nagrada Janko Polić Kamov 2026

Nagrada Janko Polić Kamov za 2026. godinu dodijeljena je Semezdinu Mehmedinoviću za knjigu “Mali roman o tišini”.

Svečana dodjela održana je 17.11.2026. u Zagrebu, u vili Arko, a nagradu je izdavaču, budući da je Semezdin Mehmedinović zbog bolesti bio odsutan, uručio predsjednik Hrvatskog društva pisaca Edi Matić. Osim statue “Kamov ključ” umjetnika Davora Krelje, nagrada se sastoji od novčanog iznosa od 2000 eura.

Odluku o ovogodišnjem dobitniku donijeli su članovi žirija: Edo Popović, Marina Šur Puhlovski i Boris Perić.
 

Obrazloženje žirija

Mali roman o tišini Mehmedinović Semezdin

Trostruko intrigantna već samim naslovom, knjiga „Mali roman o tišini“ Semezdina Mehmedinovića vješto je ispripovijedan, a još vještije strukturiran romaneskni hibrid, koji u sebi na nenametljiv način objedinjuje svu silu izričajnih formi, od kratkih crtica, bilješki i proznih fragmenata, pa i onog što smo nekoć na tragu američkihpoetika voljeli nazvati „cut-up“, sve do rizomatičnog rastera naracijskih i narativnih niti, neophodnih da se to što zovemo romanom održi na okupu.

Pripovijest o autorovu povratku iz američkog migracijskog melting-pota u domicilno Sarajevo – ta pripovjedačka podvojenost svakako je i moment iz autorove životne stvarnosti, poznat i iz njegovih prijašnjih djela – možemo stoga čitati kao intimistički mozaik sjećanja i prisjećanja, spontanih asocijacija i snova koji su godinama sazrijevali u živopisnoj poetici egzila, potom se prebaciti na sentimentalnu „autobiografiju“, koja – što u recentnoj književnosti nažalost nije uvijek slučaj – itekako znade lučiti upotrebu prvog lica od nepotrebnih mahnitanja autorskog ega, i na kraju završiti u labirintu mini-eseja, koji katkada iskaču iz fragmenata, a katkada ih i spajaju u veće smislene cjeline.

Jedan od takvih je i uvod u roman, u kojem se autor – što također valja pohvaliti – itekako kritički hvata ukoštac s fenomenima kao što su pisanje o sebi ili pretakanje vlastita života u književnost. Dio o problematičnom zapisivanju snova i tehnikama koje nam to ipak omogućuju čitatelju će, pak, biti dobrodošla popudbina za misaono putovanje kroz katkada upravo lirski, a katkada i gotovo dokumentaristički obojen literarni krajobraz u kojem se putovi račvaju (i u svojem vrludanju ponovno susreću) kao nekoć u Borgesovučuvenom vrtu.

Istinski vremenski roman, znat će svatko tko se ikad zanimao za tu problematiku, nije roman čija se fabula odvija u vremenu, već onaj koji tu dimenziju postojanja tematizira na ovaj ili onaj način, otvoreno ili između redaka. Vrijeme „Malog romana o tišini“ jest tišina u čijem se „bijelom šumu“ razabiru glasovi koji se u neposrednoj stvarnosti više (ili još) ne mogu čuti, ma kojem od opisanih svjetova pripadali. Njihova konstruktivna utopija, ma kakav predznak nosili, moguća je jedino u sjećanju ili snu, kojima je, čime ponovno zadiremo u konstrukciju romana, zajednički nazivnik upravo fragmentarnost u kojoj se rastvara grč neizrecivosti.

„O čemu se ne može govoriti, o tome treba pripovijedati“, napisao je jednom zgodom Peter Sloterdijk. Uzme li se ta rečenica kao okosnica literarnog pristupa, Mehmedinović joj je na radost čitatelja više nego dosljedan, jer jedino pripovijedanjem kakvo karakterizira njegovu knjigu svijet – bio rastavljen na međusobne zamjenjive kontinente ili njihovu stvarnost u vremenskim slojevima osobnog iskustva – na kraju postaje cjelina. Cjelina romana.

Stoga u slučaju Mehmedinovićeve knjige nikako ne bi trebalo govoriti o nekoj vrsti „fragmentarnog romana“, jer ona unatoč labavim vezama među svojim dijelovima u cjelini ništa što bi za fabulu trebalo biti bitno ne ostavlja netaknuto ili nedorečeno. Ako se, pak, pojam fragmentacije kako u znanosti, tako i u književnosti često volio vezati uz nemir, stres i nelagodu, ovdje valja istaknuti da ćemo u autorovu emotivnom rasteru te kategorije tražiti uzalud, jer njegova priča se ne raspada, već sastavlja u mirnoj odmjerenosti prispodobivoj jedino metafori tišine. One tišine iz naslova, koja ovaj roman ne čini nimalo malim. Naprotiv.

Semezdin Mehmedinović

Mali roman o tišini

  • V.B.Z. 11/2025.
  • 320 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789535208716
  • Cijena: 21.90 eur
  • Kupi knjigu!

'Mali roman o tišini' Semezdina Mehmedinovića u svoj svojoj širini kao saliven pristaje u vlastiti naslov i na niz mu promišljenih i istovremeno intuitivnih načina proturječi. Mali on nije ni opsegom, ni rasponom tema, geografije, njezinih ljudi i njihova vremena koje zahvaća, ni širinom pripovjednog zamaha – moguće tek izostankom pretenzije, dojmom rafinirane spontanosti umjesto glasne geste, organskim bujanjem pripovjednog svijeta čvrsto oslonjenog na 'gorki talog iskustva'.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –