Siromaštvo, zaključujući na temelju romana, nije naročito interesantno. Ustvari je nepodnošljivo dosadno, ponavljajuće u svojim opskurnim radnjama na koje su njeni protagonisti, pritisnuti materijalnom oskudicom, obično prinuđeni. Utoliko bismo mogli reći da je Valentov stilski plan angažiran: njime uspješno dekonstruira romantičarsku viziju siromaštva koje, dugoročno, ne obogaćuje, već osiromašuje...

U Nagulovljevu romanu aktualizirano je mnoštvo dnevno-političkih i društvenih pitanja, među ostalim, pitanja zapošljivosti mladih u obrazovanju i kulturi, odnosa društva prema kulturi i književnosti, pitanja zanemarenih i instrumentaliziranih branitelja, politikanstva u malim sredinama, prekarnoga rada i posljedične egzistencijalne nesigurnost itd.