Nathan Filer : Šok od pada
Sjećam se jedne davne kritike tadašnjeg novog romana Hrvoja Šalkovića koju je napisao Božidar Alajbegović. Roman je, naravno, pokopao, ali ono što i dalje pamtim njegov je komentar natpisa "Novi hit" s korica prvog izdanja: ...logika nalaže da takav reklamni slogan osvane tek na ovitku drugog izdanja, nakon što prvo izdanje bude rasprodano. Naravno, Božidar je očekivao logiku, no na to dodajem samo da je izdavač Šalkovićeve knjige isti kao i ove Filerove, a one, naravno, dijele isti natpis: "NOVI HIT".
Tako smo se u kratkom roku od jednog desetljeća našli unutar jedne sasvim nove paradigme gdje puls čitateljskog bića više ne određuje što je hit, već su kriteriji određeni i zadani i prije samog procesa tiskanja te se hitoidnost određenih izdanja valjda može nanjušiti još s monitora čim se unese prva riječ u jedno od ovih digitalnih čudesa, a tko zna – možda neki od naših većih izdavača unajmljuju onog Süskindovog junaka, onog Jean-Baptistea iz Parfema da onjuši te prve riječi, ali on umjesto emocionalnih značenja mirisa iz njih detektira one nekima puno značajnije faktore, primjerice olfaktivnu semantiku utrživosti.
Za ovaj je roman Jean-Baptiste iz nakladničke kuće zasigurno zaključio kako je rođeni hit, pa je amenovao lijepljenje žutih naljepnica s jasnim prodajnim oznakama na koje će se konzumenti lijepog jezika lijepiti kao muhe, i to je ok (premda se vjerojatno neće prodati ni prvo izdanje), no ipak se može izvući i ona Alajbegovićeva kritika iz 2008. ili 2009. godine te reći: Sorry, stari, sve ok za Filera, lijepo si nanjušio, ali zajebo' si se sa Šalkovićem. Da, Filer je ok, ali me svejedno smeta prejudikacija krivnje – jer nisu svi krivi za optužbu da su hit koji bi trebalo čitati.
Jedan od glavnih krivaca za Filerovu utrživost je žiri književne nagrade Costa koji mu je za "Šok od pada" dodijelio nagradu za najbolji prvi roman, ali i onu za knjigu godine koja se bira iz liste pobjednika svih pet kategorija u kojima se nagrada dodjeljuje.
Ovaj 33-godišnjak zaradio je diplomu iz njegovanja psihijatrijskih pacijenata i taj je posao neko vrijeme obavljao, te se u ovom tekstu ne udaljava od profesionalne i akademske matrice koja je očito na njega ostavila snažan dojam. Utoliko, ovaj roman mogao bi širem čitateljstvu biti tematski dovoljno odbojan da je možda i potrebna žuta naljepnica s vanjske strane ovog narativa.
Žuta naljepnica je za žutu kuću. Naime, Filer tematizira odrastanje, adolescenciju i srednju dob jednog Matthewa, shizofrenog Matthewa čiji je brat poginuo kad su bili mali, a koji mu se sada redovito priviđa, govori mu te zbog toga Matthew često boravi u psihijatrijskoj ustanovi. Riječ je o događaju nakon kojeg je ostala velika obiteljska i osobna praznina, majka se povukla, otac ohladio te je nakon svega ostao osjećaj nedostatka i iščašenosti.
Fini i nezamjetni filigranski detalji naših svakodnevnih egzistencija lijepo su prikazani u Filerovom tekstu te već samim pomaknutim kontekstom dobivaju na začudnosti. Promjena obiteljskog doktora koja će dovesti do odustanka od kućnog obrazovanja i povratka u školu, ali u onu za djecu s posebnim potrebama, zatim eskalacije ludila i ciklični obrasci ponašanja koji zatiru nadu u konačni opravak, sve su to narativne silnice koje pokazuju kako se minimalnim efektima mogu postići snažni efekti.
I sâm autor kaže kako je "čitanje pomalo nalik haluciniranju" te i tako senzibilizira čitatelja na ono što slijedi: zabavnu, tešku i zaokruženu priču o jednoj sasvim običnoj obitelji, sasvim običnim događajima i sasvim običnim raspletima koji obuzimaju, jer su napisani efektno, jer su napisani iščašeno i jer smo na njih zapravo zaboravilii pomisliti, sjetiti se da postoje.
"Duševna bolest tjera čovjeka da se zatvori u sebe. Tako bar ja mislim. Drži nas zarobljene u boli vlastita uma jednako kao što vam, kad slomite nogu ili porežete prst, bol toliko zaokupi pažnju da zdrava noga ili neozlijeđeni prst kao da vam prestanu postojati."
Ono što mi se najviše sviđa kod Filerovog romana je nepretencioznost i jednostavnost s kojima piše o stvarima koje lako postaju banalne ili klišeizirane kad im se pristupi neozbiljno te upravo na račun monotone i nezdrave svakodnevice uspijeva prikazati one detalje koji čine razliku između pacijenata i onih koje se naziva normalnima te bez ikakvog naglaska na toj distinkciji jako lijepo pokazuje kako sve to unutra, u njihovim glavama, zapravo funkcionira.
Lucidni, zabavni ili neobični pasusi smjenjuju se s onim potresnima, malodušnima ili akutnima, te se tako dobiva mješavina koja nije prezasićena ovim ili onim, a trenuci iskrene, neugodne ili prijateljske interakcije među likovima čine ovaj književni događaj zaista autentičnim iskustvom. Naravno, tu prevagu autentičnosti osigurava autorova upućenost u problematiku koja je predstavljena detaljno, znalački i iznutra, te autor u nekim intervjuima čak i naglašava kako je sustav zbrinjavanja duševnih bolesnika u Velikoj Britaniji u posljednje vrijeme postao "an utter, God-awful mess".
Angažiran i siguran u sebe, Nathan Filer poprilično je mlad pisac koji se tek pojavio na književnoj sceni, ali se od njega već očekuju brda i doline. Očekivanja su velika jer je "Šok od pada" zaista kvalitetan roman is njim se treba upoznati, no pitanje je hoće li biti hit na način na koji bi žuta naljepnica s naslovnice to htjela postići. Vjerojatnije je da će ostati samo kvalitetna knjiga s žutom naljepnicom koja se neće prodavati premda bi zapravo trebala letjeti s polica - jer bi je zaista trebalo pročitati.
Za razliku od naših nakladnika, slobodan sam promišljati književnost van tržišne paradigme, pa smatram da je navedeno bolja opcija od one druge - imati prodajni hit, ali one vrste koji ne bi trebalo konzumirati.
Nathan Filer: "Šok od pada"
Prevela Irena Škarica
Profil, 2014.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )