Nino Flisar : Nikad ne bih izdao knjigu koju zbog upitne kvalitete niti sam ne bih htio čitati
Kako god definirali Balkan, koje mu god predodžbe pripisivali – ne može se osporiti da ovo područje ima živopisnu i kvalitetnu, vrlo raznoliku kulturnu scenu. To se odnosi i na književnost. Postoji velik broj kvalitetnih pjesnikinja i pjesnika, a njihove knjige dopiru do većeg broja čitatelja, među ostalim, i zahvaljujući dragocjenom entuzijazmu izdavača koji, iako poezija nije najprofitabilnija vrsta književnosti, i dalje ustraju u njezinom objavljivanju.
U ovom kratkom ciklusu tekstova, voljela bih istražiti kako manje i srednje velike izdavačke kuće funkcioniraju unutar svojih konteksta – kakav je njihov odnos s vlastitim lokalnim književnim scenama, što pokreće ljude koji ih vode, te kako se uloge autora i izdavača međusobno isprepliću, nerijetko i u istoj osobi.
Prvi u ovoj seriji tekstova bio je intervju s bugarskim pjesnikom, izdavačem i fizičarom Georgijem Gavrilovom. U drugom tekstu ovog temata, razgovarala sam s Ninom Flisarom, književnim urednikom, pjesnikom, prevoditeljem i izdavačem iz mariborske Založbe Pivec u kojoj je uredio oko 120 knjiga i gdje je koordinator projekta Pjesniški turnir (natjecanja za najbolju neobjavljenu slovensku pjesmu godine) i europskih projekata (Europski pjesniški turnir i Puls europske literature). Flisar je i autor plakatnog projekta Poezija na gradskim ulicama, kojeg izvodi već 14 godina, a u posljednjih 10 godina organizirao je i moderirao oko 150 literarnih događaja.
***
Marija Dejanović: Kako i kada je pokrenuta izdavačka kuća Pivec?
Nino Flisar: Izdavačka kuća Pivec pokrenuta je 2003. godine, nakon sloma najveće mariborske izdavačke kuće Obzorja, koja je u najboljim godinama objavljivala i do 200 naslova godišnje. A njezin krah značio je snažan udarac mariborskom i slovenskom izdavaštvu, pošto su u njoj od šezdesetih godina 20. stoljeća izlazile značajne knjige za slovensku književnost i humanistiku, čak i sabrana djela slovenskih pisaca i legendarna biblioteka Znamenja. Na sreću, njezin su nacionalno bitan program naslijedile tri manje, nove izdavačke kuće: studentska izdavačka kuća Litera, novoosnovana izdavačka kuća s istim imenom te izdavačka kuća Pivec, koju je kao vlastitu izdavačku kuću osnovala Milena Pivec koja je u Obzorjima radila 20 godina i od koje je preuzela dio programa.
Na što se izdavačka kuća Pivec najviše fokusira? Koje su vrijednosti koje njegujete?
Mi smo izdavači općeg tipa. Teško je reći na što se najviše fokusiramo, jer izdajemo takoreći sve vrste knjiga - od knjiga za djecu do znanstvenih monografija, uz to i udžbenike za osnovnu školu, srednju školu i fakultete. Najviše mjesta ipak zauzima beletristika, a u našem programu naći ćete i esejistiku, memoaristiku i čak pokoju kuharicu. Želimo izdavati kvalitetne knjige u svim gore navedenim područjima uz visoke uredničke i izdavačke standarde, te ih nastojimo adekvatno promovirati i prezentirati u medijima, kako bismo ih približili čitateljima.
Poznato je u književnim krugovima da je slovenska književna, a pogotovo pjesnička scena, gotovo pa čudo na svjetskoj razini po omjeru broja stanovnika i kvalitetnih autora. Što mislite, zbog čega se to dogodilo? Koja je uloga izdavaštva u tom procesu?
U Sloveniji puno ljudi svih profesija piše, to je stvarno nevjerojatno – od pravnika, liječnika, znanstvenika do običnih radnika. Bilo bi zanimljivo da netko napravi neko istraživanje zbog čega ljudi imaju toliko potrebu izražavati se pisanjem. Iz tog kvantiteta proizlazi i relativno velik broj kvalitetnih autora, ali ipak treba napomenuti činjenicu da ljudi u jednakoj mjeri čitaju prijevodnu i domaću produkciju. No, kvaliteta autora ne znači uvijek da su sva njihova izdanja vrhunska. Čak mi se čini da bi bilo bolje da slovenski autori pišu manje, pa da to bude više dorađeno. Međutim, zbog raznih statusa, stipendija i sličnog, često im je prioritet neka norma koju zadovoljavaju, pa se događa i da kolege pisci i pjesnici ne čitaju jedni druge. Tako se u toj jakoj produkciji i puno izdanja mnoge knjige gube, čak i neke kvalitetne. Po mom mišljenju, izdavači bi trebali raditi na tome da izdaju što kvalitetnije knjige, da ih stvarno dobro ispromoviraju i pokušaju im naći put do čitatelja i kupaca. Nekako u smislu „manje je više“. Sada je puno svega pa se ne snalaze ni čitatelji ni autori, čak ni kritičari i akademski ljudi koji se bave književnošću.
Djelujete u Mariboru. Kakva je književna scena u Mariboru? Je li lako biti izdavač baziran u gradu koji nije glavni grad?
Maribor je zapravo mali grad, tek nešto više od 100.000 stanovnika, ali scena je prilično jaka. Imamo pisce starije generacije – Jančar, Brvar, Partljič – koji su vrlo poštovani, svi navedeni su dobili najviše državno priznanje (Prešernovu nagradu). Uz to imamo srednju generaciju, koja je najaktivnija i dobiva nominacije za književne nagrade – Borut Gombač, Zdenko Kodrič, Željko Perović, Petra Kolmančič, Tomo Podstenšek, Kristina Kočan, Jan Šmarčan, Rok Vilčnik – te mladu, koju predvode Matic Ačko, Nina Medved, Tonja Jelen, Helena Zemljič. Puno se toga događa – razna čitanja, razgovori, prezentacije knjiga... a u posljednje vrijeme popularna je slam poezija, iza koje stoje „Slem zverine“ (Slem zvijeri) i MKC Črka, tako da se u Mariboru održalo i državno prvenstvo, a krajem 2020. godine čak i europsko prvenstvo u slam poeziji.
Uvijek postoji nekakav rivalitet između prvog i drugog najvećeg grada u državi, pa tako i u Sloveniji, ali Ljubljana ima većinu književnih institucija, izdavačkih kuća, književnih časopisa i raznih društava i asocijacija. Kako toga u Mariboru nema toliko, autori se mogu više fokusirati na svoj rad, a ne na neke socijalno-literarne statusne stvari.
Velika je centralizacija izdavaštva u Sloveniji: 80% je bazirano u Ljubljani i okolici, tako da je na periferiji teže raditi. Svejedno, moguće je uz pravu dozu entuzijazma, ustrajnosti i upornosti uspjeti, iako treba biti dvaput bolji nego da si iz Ljubljane. Jednostavna činjenica fizičke udaljenosti je značajna, jer se u Ljubljani odlučuje o subvencijama i medijskoj pozornosti. Ako nisi tamo, teško je privući pozornost i predstaviti svoj rad.
Kako komentirate projekt Maribora kao Europske prijestolnica kulture 2012. godine? Koje je koristi mariborska kulturna scena imala od tog projekta? Je li projekt imao i neke nedostatke?
Puno smo očekivali u EPK 2012 i polagali puno nade. Ali vođenje EPK je od ljudi iz Kible, koji su se izborili da Maribor postane prijestolnica, godinu dana prije početka preuzela grupa iz Ljubljane, koja nekako nije u pravoj mjeri iskoristila potencijale mariborske kulture, jer ih nije dovoljno ni poznavala. Godine 2012. puno se toga događalo, ali nažalost skoro nikakvih trajnih učinaka nije bilo, pa se tako danas teško nađe neki trag da je u Mariboru bio EPK. Bila je to jednogodišnja „eksplozija kulture“ – bilo je puno kvalitetnih stranih umjetnika i puno manje prezentacije lokalne scene.
Bavite li se organizacijom knjiških manifestacija?
Sastavni dio našeg rada su i književne manifestacije. Najdužu tradiciju ima „Pjesnički turnir“ koji postoji već 20 godina (od 2001. godine) i vrlo je popularan. Na njemu biramo najbolju neobjavljenu slovensku pjesmu, a pobjednik dobiva titulu vitez poezije. Pjesnici svoje pjesme šalju anonimno i onda stručni žiri izabere 24 najbolje pjesme, njihovi autori se „natječu“ prvo na dva polufinalna turnira koja su uvijek u drugim gradovima u Sloveniji. Dosad smo gostovali u 30-ak slovenskih gradova i čak izvan granica (u Trstu i Celovcu).
Na svakom polufinalnom turniru žiri izabere četiri pjesme u finale, a dvije publika, koja je na taj način uključena u izbor, putem glasanja. U finalu se za titulu viteza poezije natječe 12 autora, a pobjednika/viteza izabere žiri. Turnir se pokazao kao pravi način za otkrivanje novih talenata i etabliranje pjesnika, među ostalima, na turniru je pobijedio i Tomaž Šalamun, najpoznatiji slovenski pjesnik, a godinu prije njega pobjedio je nepoznati srednjoškolac. Među ostalim pobjednicima bili su Stanka Hrastelj, Zoran Pevec, Veronika Dintinjana, Tomislav Vrečar, Nina Dragičević i Dejan Koban.
Kada ljudi najčešće kupuju knjige? Imaju li festivali, sajmovi i slični veliki književni događaji velik utjecaj na prodaju knjiga?
Ljudi sve manje kupuju knjige u knjižarama (tako je bilo i prije korone), osobito beletristiku, pa su tako razni događaji, festivali, sajmovi, promocije, dobar i uspješan način prodaje, o kojem ovisi financijski uspjeh ili neuspjeh izdanja. Prije Nove godine i prije ljetnih odmora prodaja poraste (ali ne u velikoj mjeri). Imamo i tu nesreću da imamo malo tržište i niske tiraže pa su knjige skuplje nego što bismo željeli.
Koliki je prosječan autorski honorar za knjigu proze ili poezije u Sloveniji?
Minimalni honorar kojeg zahtijeva Javna agencija za knjigu (JAK) za subvencionirane knjige bio je 365 € bruto za autorski arak (30.000 znakova), a ove godine su ga podigli na 500 €. Za knjigu pjesama paušalni honorar po JAK normativima je 2800 € bruto. Knjige koje ne dobiju državnu subvenciju imaju puno niže honorare ili se štampaju čak bez honorara.
Koliko se prosječno knjiga tiska u jednom izdanju?
Za poeziju je uobičajena naklada 200-300 primjeraka, dok se rijetka izdanja knjiga i knjige vrlo popularnih pjesnika tiskaju u 500-1000 primjeraka. Zbirke kratkih priča tiskaju se u 300-500 primjeraka, a romani u 500-1000. Rijetki hitovi dobivaju i drugo ili čak treće izdanje.
Postoje li kakve statistike o čitanju u Sloveniji? Koliko se knjiga otprilike čita/kupi godišnje?
Postoje statistike, koje se mogu naći na internetu. Ukratko, u Sloveniji postoji odlična mreža javnih knjižnica i većina ljudi posuđuje knjige iz njih. Statistike kažu da knjige iz knjižnica čita oko 30% ljudi. Ali generalno 60 % populacije pročita jednu knjigu godišnje, što je zabrinjavajuće. Problem za izdavače je da sve manje ljudi kupuje knjige i taj negativni trend postoji već preko 10 godina, pa su tako i propale neke izdavačke kuće, a puno njih jedva preživljava. Isto tako, nema adekvatne prezentacije knjiga u medijima i akcije promocije kulture čitanja nisu efikasne.
Koja vrsta distribucije knjiga je najčešća na slovenskom tržištu? Na koje sve načine popularizirate svoja izdanja među potencijalnom publikom?
Što se tiče distribucije, u Sloveniji je jak monopol kojeg ima Mladinska knjiga, koja ima oko 60 knjižara, a uz to je i izdavač. Što znači da će najprije pokušati prodati svoje knjige. Osim knjižara Mladinske knjige, postoji oko 10-15 drugih knjižara. Uz to imamo i tri veće privatne distribucijske firme koje vrše distribuciju za srednje i manje izdavačke kuće.
Svoja izdanja promoviramo na sve moguće načine – na prezentacijama knjiga, na sajmovima, festivalima, reklamama u novinama... a imamo i neke inovativne pristupe. Na primjer, deseti kriminalistički roman Avgusta Demšara, jednog od najboljih krimi pisaca kod nas, promovirali smo tako da smo autobusom na kat (jer je bilo toliko prijava, oko 70, a prijava je bila kupnja knjige) otišli na nepoznatu lokaciju ubojstva iz romana i tamo održali promociju i razgovor sa autorom.
Možete li prognozirati rezultate predstavljanje Slovenije na Sajmu knjige u Frankfurtu 2023. kada će slovenska knjiga i pisci biti u fokusu? Jesu li dosadašnja godišnja predstavljanja polučila opiljivije rezultate/aktivnosti po knjigu (sve dionike tzv. lanca knjige) u Sloveniji?
U ovoj godini došlo je do promjene direktorice JAK-a Renate Zamida, koja je puna radila na pripremi gostovanja i bili smo jako zadovoljni, čak smo dogovorili i neke prijevode na njemački. Imali smo povjerenja u nju jer je radila sistematski i stručno. Sada pripreme polaze od neke nove točke, koja razdvaja izdavače, jer se čini da trenutačna garnitura preferira jednog izdavača, odnosno jedan krug autora. Ne pitaju nas baš za naše mišljenje i zato smo skeptični.
Jeste li zadovoljni povezanošću Maribora i, općenito, Slovenije, s inozemstvom? S kojim zemljama/regijama najčešće surađujete i na koje načine?
Živimo u svijetu gdje se puno međunarodno surađuje. Na našem europskom projektu Europski pjesnički turnir, kojeg je podržala EU i čiji smo koordinator bili od 2011. do 2013. godine, jedan od partnera je bilo Hrvatsko društvo pisaca, a ostali partneri su bili iz BiH, Italije, Slovačke, Mađarske i Austrije. Surađujemo i sa izdavačima i literarnim institucijama u Njemačkoj, Srbiji, Češkoj, Poljskoj, Finskoj, Litvi, Grčkoj i Rumunjskoj.
Surađujete li i s hrvatskim izdavačima, organizatorima književnih događanja i sl.?
2019. godine naši autori su bili gosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. A o hrvatskoj književnoj sceni s vremena na vrijeme informiram se kod Branka Čegeca, Darije Žilić i Ivana Sršena. Prije nekoliko godina preveli smo roman "Rulet" Lade Žigo, koji je dobio nagradu EU za književnost.
Kakve knjige voli Nino Flisar? Kakve knjige voli objavljivati, a kakvu knjigu nikad ne biste objavili?
Volim objavljivati knjige u čiju kvalitetu, kao prvo, duboko vjerujem i sam, a kao drugo, koje kao dobre prepoznaju zahtjevni čitatelji (ali to drugo dolazi tek nakon objavljivanja). Teško je objavljivati samo dobre ili odlične knjige, pa su neke od njih prosječne, ali sjajno je da svake godinu ili svake dvije godine uspije jedna stvarno sjajna. No, nikad ne bih objavio knjigu koju zbog upitne kvalitete niti sam ne bih htio čitati.
Naklada Pivec godišnje objavi i nekoliko glazbenih izdanja. Možete li nam malo približiti i tu dimenziju nakladničkog programa?
U našoj izdavačkoj kući izdajemo i glazbena izdanja slovenskih bendova i kantautora. Riječ je o kvalitetnoj autorskoj muzici. Najpoznatija je svakako grupa Katalena, koja stavlja stare etno pjesme u nove kontekste i aranžmane, uz njih su tu Same babe – sjajan bend sa smislom za humor, te pop pjevačica Bilbi i sjajni muzičar Vasko Atanasovski (koji surađuje sa Matijom Dedićem), a od kantautora tu su Boštjan Narat i Tadej Vesenjak, koji pjeva na prleškom dijalektu.
U Sloveniji je sve manje muzičkih izdavačkih kuća, ali ima puno kvalitetnih bendova. Nema neke velike zarade od toga, ali smatramo to dobrim za imidž, muzičari dobivaju izdanja i distribuciju svojih izdanja u knjižnice, a oni nam uzvraćaju tako da nastupe na našim prezentacijama knjiga i drugim događajima.
Koje su sljedeće aktivnosti koje biste voljeli najaviti?
U Sloveniji je sad hit žanrovska literatura, kriminalistički romani. Naš autor je već spomenuti Avgust Demšar, jedan od najzaslužnijih za emancipaciju domaćeg kriminalističkog romana. Uz njega treba spomenuti i Tadeja Goloba, koji izdaje svoje krimi romane kod izdavačke kuće Goga. Njih dvojica imaju desetke tisuća čitatelja svojih romana, a uz to TV Slovenija je napravila serije po njihovim romanima, Jezero (Golob) i Slučajevi inspektora Vrenkna (Demšar), koje su imale rekordnu gledanost. Obojica su i više nego žanrovski pisci jer u svoje romane uključuju i socijalni kontekst suvremenog slovenskog društva.
Na tom tragu interesa za krimiće smo krajem rujna u Mariboru pokrenuli ALIBI - festival krimića, na kojem želimo predstavljati slovensku produkciju kriminalističkih knjiga i filmova. Organizirali smo i okrugli stol na temu fenomena slovenskog kriminalističkog romana, čitanje popularnih autora, sajam kriminalističkih romana te projekciju spomenute serije o inspektoru Vrenku. Eto, to je sad naš sasvim novi projekt, u kojeg ulažemo puno energije i nada.
Nino Flisar - proširena biografija
Nino Flisar je književni urednik, pjesnik, prevoditelj, performer i publicist. 1997. godine pobijedio je na konkursu studentske literature Univerziteta u Mariboru. Od 2001. do 2006. bio je glavni urednik u Studentskoj izdavački kući Litera u Mariboru, za koju je uredio više od 30 knjiga. Od 2001. do 2002. bio je urednik kulturnog magazina Asskalla, od 2007-2009 je kod Mladinskog kulturnog centra Maribor radio na festivalima Slovenski dani knjige, Performa i Međunarodni festival kompjutorski umjetnosti.
Od 2009. godine je urednik u izdavačkoj kući Pivec, kod koje je uredio oko 120 knjiga i gdje je koordinator projekta Pjesniški turnir (natjecanja za najbolju neobjavljenu slovensku pjesmu godine) i europskih projekata (Europski pjesniški turnir i Puls europske literature). Uz to je autor plakatnog projekta Poezija na gradskim ulicama, kojeg izvodi već 14 godina. U posljednjih 10 godina organizirao je i moderirao oko 150 literarnih događaja.