Nives Tomašević i Miha Kovač : Knjiga, tranzicija, iluzija
Industrija znanja označena je osamdesetih temeljnom industrijom za razvoj informacijskoga društva budući se uspjelo utvrditi da postoji izravna uvjetovanost društvenog razvoja i mogućnosti da određeno društvo proizvodi novo znanje. Što je društvo sposobnije proizvoditi novo znanje, ono je u biti sposobnije brže napredovati. Upravo je na tome tragu autorski dvojac Nives Tomašević i Miha Kovač razvio svoju studiju "Knjiga, tranzicija, iluzija" baveći se primarno pogledom na kulturnu industriju koja kroz proizvodnju kulturnih dobara kao što je knjiga postaje sve prepoznatljivijom.
Pogledom na hrvatsko i slovensko izdavaštvo u komparaciji s britanskim i američkim tržišnim prostorom, ovi dugogodišnji ovjereni urednici u različitim izdavačkim kućama, pronalaze odgovore na koji način knjiga odolijeva izazovu novih medija i globalnoga izdavačkog tržišta. Nekoliko je tema koje su im pri istraživačkom radu posebice plijenile pozornost: proizvodnja knjige, autor i autorska prava, urednik i čitatelj, tranzicijski procesi, izazov elektroničke knjige, prodor kineske tiskarske industrije na europsko i svjetsko tržište, prodaja knjige. Upravo su oko njih skoncentrirani, kako na zadnjoj korici piše Andrea Zlatar, "suvremeni kulturalni fenomeni nakladništva koji su iznimno bitni za razvoj kreativnih i kulturnih industrija u Hrvatskoj".
Nives Tomašević pregledno definira odnose u hrvatskom izdavaštvu i tiskarstvu, dok Miha Kovač upućeno i znalački precizno prikazuje slovenske izdavačke probleme na nacionalnom, ali i europskom tržištu knjige. Posebice je intrigantan njegov esej o izdavaču "kao meceni i pokvarenjaku" kao i onaj u kojemu objašnjava odnos enciklopedijskog teksta i akademske izvrsnosti. Oba autora nude neka riješenja za pravilniju nakladničku politiku kojom se "mogu sačuvati obje funkcije knjige: knjiga kao tržišni proizvod i knjiga kao simboličko dobro", kako naglašava recenzentica Dubravka Oraić Tolić.
Studija "Knjiga, tranzicija, iluzija" discipliniranom metodologijom i dobro izabranim ilustrativnim primjerima govori i o suodnosu novih informacija kao jednom o mogućnosti za dinamičniji kulturni i kreativni razvoj na lokalnoj razini. U tome smislu autori ističu važnost komunikacije među sadržajima različitih medija koji se sve više prepleću. Nikada naime nije bilo jednostavnije spajati zvuk i sliku, pohranjivati velik broj podataka, nikada ih lakše povezivati u sustav multimedija, pa novi podaci u/uz knjigu sve više imaju verbalni, likovni, govorni odnosno glazbeni oblik. Stoga nove generacije, kako se poticajno detektira u poglavlju "Blog -novi virtualni mediji", sve više naginju prostorima koji uključuju sve te aspekte što je važno zbog kreativnog odnosa prema različitim sadržajima, ali i zbog budućeg načina pohranjivanja određene kulturne baštine.
Tekstovi ove otvorene strukture okupljeni oko naslova "Knjiga, tranzicija, iluzija" ukazuju kako kulturne industrije znanja nisu vezane samo za stvaranje nego i za prijenos znanja, a prijenos znanja i sposobnost da se to znanje implementira skoncentriran je upravo u knjizi. Stoga niti malo ne čudi poglavlje koje se posebice bavi prepoznavanjem kulture čitanja kao nužnosti za pozicioniranje knjige kao važnog kulturnog dobra u tranziciji.
Zbog svega toga suvremena društva trebala bi se okrenuti kreativnoj industriji kao ključnom nositelju njihova razvoja jer budućnost je vrijeme u kojemu knjiga postaje izazov, a čitanje sve samo ne iluzija.
( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )