Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: MV Info • 04.07.2007.

Paulo Coelho : Internet je sve prisilio čitati i pisati

U knjižarama se od 29. lipnja može kupiti hrvatsko izdanje novog romana Paula Coelha «Vještica iz Portobella“, priča o tajanstvenoj ženi po imenu Athena, koja je zbog navodno proročkih moći nazvana "vješticom iz Portobella". Istovremeno, Paulo Coelho je odlučio objaviti prvih sedam poglavlja romana na svojemu blogu te je tako svima na svijetu omogućio slobodan pristup svojim djelima, uključujući čitatelje u zemljama u kojima su njegove knjige zabranjene. Na blogu Coelho je otvorio i forum na kojemu se čitatelji mogu sastajati kako bi raspravljali o njegovim knjigama i idejama, slijediti njegova književna i stvarna putovanja te pogledati fotografije iz Coelhova života.

Donosimo izvatke iz dva nedavna razgovora s Paulom Coelhom, a koje nam je eksluzivno ustupila izdavačka kuća V.B.Z., izdavač svih Coelhovih knjiga u Hrvatskoj.

. . .

O BLOGOSFERI

Jesmo li svjesni potencijala interneta?

Nismo svjesni, ali intuitivno slutimo njegov potencijal i nastojimo raditi na nečemu što ne poznajemo temeljito. Doima se da proživljavamo vrijeme slično onome u kojemu su živjeli slavni moreplovci – znali su da je pred njima cijeli novi svijet, ali nisu točno poznavali njegov potencijal.

Mnogi vaši kolege zabrinuti su zbog objavljivanja književnosti na internetu. Dijelite li mišljenje da se valja pridružiti neprijatelju kojega ne možete poraziti? Kakav je vaš odnos prema svijetu informatike i kako taj svijet može koristiti piscu?

Moje je mišljenje suprotno. Internet je sve prisilio čitati i pisati. Knjige su u današnje vrijeme važnije no što su bile prije no što su dospjele na internet. Internet mi omogućuje izravniji i intenzivniji kontakt s čitateljima. Svoju web-stranicu imam već jedanaest godina i iz nje sam uspio izvesti niz sličnih rezultata, kao što je moj blog. Moji čitatelji na njemu ostavljaju komentare o mojoj novoj knjizi ili sa mnom putuju svijetom. Osim toga, fotografije im omogućuju uvid u moj svakodnevni život.

Iskustvo s blogom, u kojemu čitatelji mogu pročitati odlomke vaših djela ili mišljenja drugih čitatelja – smatrate li da bi moglo uroditi srodnim pojavama kao što su specijalizirani časopisi ili članci književnih kritičara?

Mislim da je posrijedi nova situacija, primjerenija trenutku. Specijalizirani kritičari ne moraju se uvijek slagati sa mnom, ali su me uvijek podupirali. Ne mogu i ne želim biti bez kritičara, ali mislim da su mišljenja čitatelja pouzdanija.

Odakle vam zamisao otvaranja bloga? Kako biste opisali to iskustvo?

Počeo sam kad sam odlučio proslaviti dvadesetu obljetnicu svojega hodočašća u Santiago. Za to mi je bio potreban netko tko bi mi mogao pomoći pa sam zaključio da bi Paula Braconnot bila savršena pomoćnica. Tada sam, nakon toga prvog koraka, razvio tu zamisao.

Zabrana vaših knjiga u Iranu bila je vijest prošle godine. Kako internet može pomoći širenju vaših zamisli u zemljama u kojima cenzura dovodi do takvih situacija?

Internet omogućuje demokratizaciju znanja. Na taj način svi možemo intervenirati kad se nešto dogodi u bilo kojem dijelu svijeta – mišljenje više nije usredotočeno na tradicionalne medije. Primjerice, o ratu u Iraku izvještava se u novinama, ali putem blogova o njemu izvještavaju i ljudi koji ondje žive.

Ne strahujete li za autorska prava, koja su na internetu mnogo podložnija kršenju?

Potraga za znanjem kao užitkom jedno je od neotuđivih prava ljudskoga bića. Mislim da će onaj tko želi kupiti knjigu, to i učiniti. Ako nema novca, potražit će je besplatno, a mi ga u tome ne bismo smjeli sprječavati.

. . .

O NOVOJ KNJIZI

Želio bih razgovarati o vašoj novoj knjizi, a osobito o pojavi vještičarstva. Koje mjesto u suvremenom društvu pridaje vješticama?

Nažalost, riječ "vještica" u ljudskim umovima još uvijek ima negativnu konotaciju. No, za mene je vještica nešto posve drugo. Posrijedi je žena koja je sposobna dopustiti da njezina intuicija upravlja njezinim postupcima, koja je povezana sa svojim okružjem i ne strahuje od suočavanja s izazovima. Takva žena – kao što je glavni lik mojega romana: Athena – i dalje se suočava s mnogim predrasudama u našemu suvremenom društvu. No, vjerujem i da se u ljudskim umovima razvija nov oblik tankoćutnosti. Svjedočimo početku razdoblja u kojemu ženske vrijednosti, kao što su velikodušnost i snošljivost, dolaze do izražaja.

Vi ste rimokatolik. Kako razmišljate o drugim svjetskim religijama? Sve jači utjecaj islama mnogi u Nizozemskoj doživljavaju kao prijetnju. Što mislite o tome?

Prijetnja u današnje vrijeme nije sve jači utjecaj islama, već radikalizma – islamskog, kršćanskog, hinduističkog ili židovskog. Ne bismo se smjeli zavaravati i vjerovati da radikalizam proizlazi samo iz religije: doima se kao vjerski, ali je u osnovi politički. No, važno je razlučiti vjeru i duhovnost. Ja sam katolik pa je vjera za mene oblik discipline i zajedničko bogoštovlje s osobama koje dijele istu tajnu. Međutim, sve religije naposljetku upućuju prema istoj svjetlosti. Katkad nam se na putu do te svjetlosti ispriječi previše pravila.

Mnogo ste pisali o ljubavi. Biste li naveli tri najvažnije pouke za uspješnu vezu?

Zašto "tri" najvažnije pouke za "uspješnu" vezu? To doista ne shvaćam. Mogu reći samo da se ljubav opire takvoj vrsti strukturirane, metodične logike. Ljubav je sila koja nas može uzdignuti ili uništiti. U nekoliko sekundi može nas prenijeti iz raja u pakao. Kao što je rekao Teilhard de Chardin: tu silu nismo bili sposobni poticati, kao što smo to učinili s vjetrom, vodom ili sunčevom svjetlošću, koje smo pretvorili u energiju. Kad steknemo tu sposobnost, ali sposobnost kanaliziranja te sile, a ne ovladavanja njome – zato jer je posrijedi sila koja nas daleko nadmašuje – načinit ćemo velik skok.

Zanimaju me prednosti i nedostaci života u ulozi slavnoga pisca. Nije li slava proturječna potrazi za mirom i skladom?

Oni koji vjeruju da čovjek mora biti izvan ovoga svijeta da bi ga razumio, padaju u zamku. Biti sposoban razumjeti život znači biti u središtu njegova nemira. Živ čovjek za mene je čovjek posvećen određenom projektu, zamisli ili snu. U mojem slučaju to znači odluku da budem pisac u zemlji u kojoj se ta aktivnost smatrala nemogućom. Pisati o onome što je važno meni, a ne kritičarima. Svakodnevno propitivati samoga sebe, sastajati se s ljudima i biti otvoren prema svijetu. Mislim da je suočavanje s dušom ono što život čini zanimljivim. Želim iznenaditi samoga sebe i nastaviti sumnjati jer vjerujem da je to bit života.

Da li ste ikada razmišljali o bavljenju politikom?

Ne tradicionalnom politikom. Naime, svaki je pisac političar jer izražava svoje misli i bavi se zamislima.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –