Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Jagna Pogačnik • 24.02.2010.

Pero Kvesić : Vrijeme rata i razonode

Prozni opus Pere Kvesića posljednjih godina sve više "raste"; objavljuju se njegove knjige, pa premda se radi o reprintima ili sakupljanju "rasutog tereta" koji je posljednjih desetljeća ostao raštrkan po časopisima, novinama i ladicama, sve to izgleda kao neki novi autorov uzlet.

Nakon što se devedesetih našao na listi nepoćudnih i marginaliziranih, što je značilo mogućnost objavljivanja samo u inozemstvu ili jednako 'nepoćudnim' tiskovinama, tek je 2000. uspio objaviti knjigu priča "Kasandrine slutnje" i reizdanje romana "Rent-a-car-expres", kod relativno nepoznatog nakladnika i u maloj nakladi, pa su i oni ostali uglavnom nepročitani.

Svakako se najznačajnijim datumom u njegovoj novoj fazi iskazuje trenutak kada je odlučio u vlastitoj nakladi prošle godine reizdati kultni naslov "Uvod u Peru K." i poslužiti se medijskom "smisalicom". Potencijalnim kupcima/čitateljima zadao je, naime, vrlo konkretan rok i mjesto na kojem mogu kupiti njegovu knjigu, a ostatak je nakon toga roka odlučio zapaliti, otvorivši time svu silu značenja i simbolike. Dakako, knjige su na kraju spašene i remitenda otkupljena, ali ime Pere Kvesića ponovo se ozbiljnije "zavrtjelo" našom medijskom scenom.

"Vrijeme rata i raznode" prozna je zbirka u kojoj su svoje mjesto našle priče, pa i kolumnistički zapisi negdje na rubovima fictiona i factiona, još neobjavljeni u knjizi, ali ispisivani devedesetih na stranicama mariborskog dnevnika "Večer", "STAR-a nove generacije" i "Hrvatske ljevice". Ona je odličan uvid u to što je pisao Pero Kvesić u vrijeme dok se o njemu službeno uglavnom šutjelo i premda su neke od proza naknadnim objavljivanjem izgubile svoju prvotnu atraktivnost i funkcionalnost u konkretnom vremenu, ipak su odličan podsjetnik na ono što nam se događalo u prethodna dva desetljeća.

Priče se uglavnom baziraju na dobro poznatim motivima  toga vremena - ratu, siromaštvu, konvertiranom hrvatstvu, izbjeglicama, sudbini urbanih Srba i sl., ali i u takvim temama Kvesić ostaje prepoznatljivog stila i svjetonazora na kakav smo od njega navikli osamdesetih. Kritičnost se ovdje spaja sa humorom, globalne nedaće s onim intimnim, a u središtu pozornosti jest ponovo Zagreb sa svim svojim oznakama urbaniteta koje polako i sigurno nagrizaju neka nova vremena, ljudi i običaji.

U Kvesićevoj prozi ima doista odličnih mjesta na kojima se detektira sve ono čime ga zasipa vanjski svijet; od konstatacije kako je došlo vrijeme kada se ostvaruju kletve, vicevi, ali i nečiji snovi, do usporedbe sa slikama Hieronymusa Boscha, od kojih se jedna našla i na koricama knjige.

No, u Kvesićevom je svjetonazoru zapravo još mnogo važnija činjenica kako smo nekada na zagrebačkim lokacijama mogli susresti Meryl Streep, Trumana Capotea ili Richarda Chamberlainea, a devedesetih su gosti bili samo Glad, Rat i Smrt, o čemu piše u odličnoj priči "Vidilica", koja se u ovu knjigu preselila iz "Kasandrinih slutnji" nakon što je prošle godine uvrštena i u školsku lektiru u Danskoj! Ta priča, kao i ona o Srđanu Sacheru i njegovom pokušaju da objavi zbirku poezije "Cargo kult", svakako su vrhunci ove knjige.

Pero Kvesić je, to je danas valjda već poprilično jasno, jedan od iznimno važnih likova za razumijevanje svega onoga što se s domaćom proznom književnošću događalo, recimo to pretenciozno, na prelasku iz 20. u 21. st. Stoga je realno zahtijevati da se nakon rješavanja zaostataka uhvati u koštac s posve novim rukopisom. Imao bi sigurno što za reći.


(Intergralna verzija teksta koji je u skraćenom obliku prvotno objavljen u Jutarnjem listu)

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –