Poezija u drugom filmu: Nedžad Ibrahimović
Održava se
20.02.2025. u 19h
20.02.2025. u 19h
Pjesnička tribina Poezija u drugom filmu u Kinoteka Baru u Zagrebu predstavlja bosanskohercegovačkog pjesnika, profesora književnosti, književnog i filmskog kritičara i esejista, Nedžada Ibrahimovića. O poeziji, pustolovini i strasti za tekstom i čitanjem, s autorom će razgovarati Sanja Baković.
Nedžad Ibrahimović (Tuzla, 1958) dobitnik je Nagrade Risto Rataković za 2021. godinu za knjigu pjesama Obiteljske i druge strašne pjesme, s kojom je iste godine ušao i u finale regionalne pjesničke Nagrade Stjepan Gulin na festivalu Škure u Šibeniku. Nedavno je objavljena knjiga Mlinarov san – kako tumačiti suvremenu poeziju (MeandarMedia, 2024). Mlinarov san na inventivan i znanstveno utemeljen, a opet osoban način približava poeziju svima kojima ona nešto znači u iskustvu čitanja, pisanja, poučavanja.
KNJIŽNIČARKA
Dopadale su mi se žene malih očiju ili velikog
nosa, one kratkonoge ili one bez grudi, ono
što im je nedostajalo ili je bilo višak, sam sam
popravljao. Dopadale su mi se te nježne strune,
njihova violinska tijela amaterski pravljena i taj
višak smisla što su nosile sve te nagluhe, polunijeme
i hramljuće ljepotice. I voljele su i one mene. Bile
su nježne i zle, te okrutne čuvarice.
I bila je jednom jedna knjižničarka koju sam
više neg’ majku čekao. Imala je najljepši strabizam
i crne oči koje su svijet listale slijeva nadesno i
zdesna nalijevo. Prestala je osjećati ljude onda
kada više nije osjećala knjige. Potom su mirise
izgubile i ruže koje sam joj krao ispred fakulteta,
jorgovani i lipe pod prozorom, automobili i tramvaji,
Drava i modro nebo nad Slavonijom, parkovi i fontane,
golubovi i njihovi spomenici. Samo ti još mirišeš, rekla je.
Čuvaj me! I čuvao sam je.
A onda je jednog dana izašla iz knjižnice i zalupila vrata.
Slušaj, knjižnice su groblja ljubavi. Rekla je i da sam
postao veliki, da joj je zbog svega žao, i da me
više ne osjeća.
A svijet, ovaj svijet, za mene je ostao isti kakav je
i bio, bezbojan i bljutav, bez mirisa. Osim ovog
oštrog i kiselog kojeg inače imaju stare knjige i
knjižničarke.
Nedžad Ibrahimović, Obiteljske i druge strašne pjesme