Poezija u drugom filmu – Zvjezdana Jembrih i Hrvoje Marko Peruzović

Održava se
29.05.2025. u 19h

Pjesnička tribina Poezija u drugom filmu ugostit će dvoje likovnih umjetnika i pjesnika – Zvjezđanu Jembrih i Hrvoja Marka Peruzovića. Spoj poezije i likovnosti prisutan je kod mnogih umjetnika – nešto je u tom dodiru slike, oblika i stiha što ih stalno navodi jedno prema drugome.

Konceptualni umjetnik Vlado Martek ujedno je i izniman pjesnik. Hrvatska grafičarka i slikarica Zdenka Pozaić izradila je čitave cikluse pjesničko-grafičkih mapa nadahnutih stihovima domaćih i svjetskih pjesnika. Slikar Đuro Seder, uz izrazito bogat slikarski opus, pisao je i iznimnu poeziju. Na tom su tragu i naši gosti – pjesnici koji svoje stvaralaštvo temelje podjednako na likovnosti i na poeziji.

Što povezuje, a što razdvaja njihov likovni i pjesnički glas, otkrit će Zvjezdana Jembrih i Hrvoje Marko Peruzović u četvrtak, 29. svibnja, s početkom u 19 sati, u baru Crni mačak u Mesničkoj 12 (Zg). Tribinu vodi i uređuje, Sanja Baković.

gore kod bunara

mjesečina obilazi

krošnje oraha

i uzmiče

ptice drhte cvijeće divlja kadulja cvate

crveno kamenje se premješta samo od sebe gušteri cvile

ovce se spotiču i lome noge škripe gume psi laju

zmije se legu fratar šuti signala

zvono se čuje odozdola

*

e

tamo ti je to bilo
 

*Iz knjige Oko ogorja, Mala zvona, 2023.

Zvjezdana Jembrih umjetnica je, pjesnikinja i redovita profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Dosad je izlagala na tridesetak samostalnih i brojnim skupnim izložbama te izvela mnoštvo land art radova. Piše i objavljuje poeziju i prozu u književnim časopisima, na radiju, televiziji i mrežnim stranicama. Nedavno su joj objavljene knjige poezije Oko ogorja (Mala zvona, 2023) i Vučji sveci (HDP, 2024).

cijelo sam ljeto sjedio pod murvom

ali od prosvjetljenja nije bilo ništa

možda sam odabrao pogrešno stablo

(za razliku od Bude sjedih budzašto)

a možda naprosto nisam radio dobro

stotine stranica pročitanih knjiga

stotine pjesama

vlastitih i tuđih

nebrojena lica žena ljudi djece

dugo sam ispijao kratke kave

možda sam trebao biti tiši

možda sam trebao željeti manje

koliko samo izgovorenih riječi

koliko izmijenjenih pogleda

koliko blagih osmijeha

koliko poslušane glazbe

tripova (3P) pelin pivo plavac

koliko mnoštvo zamaha rukama u moru

dosta sam pjesma započinjao sa „ja“

to mi je zaista bilo potrebno

i još uvijek jest

jer ne mogu se shvatiti

i još uvijek uporno pokušavam

a jesu li stvari uistinu tako jednostavne

samo ih se mi ne usuđujemo izgovoriti

i postoji li samo jedan jedini način da se to sazna

i jesmo li stvarno zabrinuti za sudbinu svijeta

ili samo za našu vlastitu sudbu

i način kako izbjeći bol

ne razumijemo li zapravo sve

ali nismo u stanju do kraja osvijestiti vlastito shvaćanje

ne znam

moram pronaći drugo stablo

ispod kojeg ću crtati slikati i pisati

možda jabuku koja će mi pasti na glavu

kako bih konačno shvatio tu silu

koja me stalno vuče k Tebi

 
*Iz knjige Nekoga moramo voljeti, Jesenski i Turk, 2017.

Hrvoje Marko Peruzović akademski je slikar, grafičar, kipar, fotograf i pjesnik. Izlagao je na više od pedeset samostalnih i brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Posljednjih se godina istaknuo kao ilustrator knjiga. Objavio je dvije knjige poezije: Nekoga moramo voljeti (Jesenski i Turk, 2017) i Anomalija vode (Jesenski i Turk, 2024).