Poezija u dvorištu : Hrvoje Pejaković (1960–1996)

Održava se
20.09.2016. u 19h

Tribina "Poezija u dvorištu" posvećena je 20. obljetnici smrti pjesnika Hrvoja Pejakovića a održat će se u utorak 20. rujna u 19 sati u Caféu u dvorištu (J. Žerjevića 7/II, Zagreb).

Sudjeluju: Zvonimir Mrkonjić, Tonko Maroević, Dražen Katunarić, Sibila Petlevski, Krešimir Bagić i Dražen Šivak.

Voditelji: Branko Čegec i Miroslav Mićanović

...

DRUGAČIJE, JEDNOSTAVNO:
Drugačije, jednostavno:
tvoja sestra šutnja
prislanja ti nježnu oštricu uz kožu
dok uzalud se trudiš pohvatati konce sutona
(sličan
        - ribi na suhom?
        - zahrđalom vjetru?
        - središtu samoće?

KASNI CELAN
Vjetar deklinira ništa. Nitko
ne svjedoči svjedoka. Tek
bijela tmina
k sebi uzima šapat,
jesen i svilu, šuštanje
pješčanog sata

LJETO
Nismo mi od tih. Nije to ono o čemu je šumila siječanjska bura. odviše razrogačenih očiju vrvi ovim podnevom bez sjene; sred zrelosti što razmetljivo buja, tko još pamti sjemenkinu smjernost, tihu tajnu otpočetog puta. Mahnita je (jače! više!) vika sviju stvari i nema nevinosti u vrelom srcu kamena i travke. ne mogu se sjetiti tvog lica. (Rasuti komadići noći, crni talog dana. mržnja koju otkrivam u grlu ružnija je nego jučerasnja zavist. Ako kažem: ne mogu se sjetiti tvog lica, i to je tek stih iz tuđe pjesme, čak ni lice koje sam zaboravio nije više tvoje.)

Hrvoje Pejaković, hrvatski književnik (Zagreb, 14. I. 1960 – Zagreb, 9. VI. 1996). Kao pjesnik i kritičar javio se kao srednjoškolac u dubrovačkome Lausu. Nije pripadao ni jednoj naraštajnoj grupaciji, ali je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju (mnogobrojni su tako tekstovi upravo o pjesnicima vezanima uz časopis Quorum), kao i onu starijih književnih naraštaja. Njegove književne i likovne kritike pripadaju vrhu suvremenoga hrvatskoga kritičarskog izričaja.

Objavio je zbirke pjesama Na raskršću (1978), Zabranjeni grad (1987., prevedeno na francuski i objavljeno nakon autorove smrti pod naslovom Ville interdite, 2001), Sjeverni ugao (1992) te grafičko-poetske mape Drugačije, jednostavno (s Hamom Čavrkom, 1984), Nevjerica, nesanica (s D. Trogrlićem, 1991) i Razdjelnica (sa Z. Vrkljanom, 1991). Eseje i kritike objavio je u zbirkama Prostor pisanja (1988) i Prostor čitanja (1991). Suurednik je antologije hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja (1992), a posmrtno mu je objavljena Antologija suvremene hrvatske poezije (1997). Pjesme su mu zastupljene u svim novijim antologijama hrvatskog pjesništva na hrvatskom jeziku i stranim jezicima, a književni eseji u antologijama i pregledima hrvatske književne esejistike druge polovice XX. st.

Izvor: Hrvatska enciklopedija