Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Najava • Piše: I.P. - MV • 22.11.2020.

Poezija u dvorištu : Pjesme s Trećeg trga

VAŽNA OBAVIJEST:  OTKAZANO ZBOG BOLESTI SUDIONIKA !!!


***

Regionalni nagradni natječaj za poeziju i prozu festivala „Trgni se! Poezija“ i beogradske nakladničke kuće „Treći Trg“ dobitnicima nagrada, autoricama i autorima, omogućuje objavljivanje knjiga, regionalnu vidljivost rukopisa i sudjelovanje na festivalu knjige. Mnogi su autori upravo zahvaljujući nagradi ovog natječaja dobili svoju prvu knjigu, a time i ulaznicu u svijet „ukoričene“ književnosti. O tome zašto su se prijavili na ovaj natječaj, što im znači regionalna nagrada, koliko se čitaju i jesu li vidljive njihove knjige, bit će tema razgovora s hrvatskim dobitnicima nagrade proteklih godina: Aidom Bagić, Lidijom Deduš, Dinkom Krehom i Hrvojem Tutekom. Publika će moći sudjelovati u razgovoru s autorima i pogledati i kupiti njihove nagrađene knjige. 

Tribina će se održati 25. studenog (srijeda) u 20 sati, u Caféu u dvorištu (J. Žerjevića 7/II, Zagreb). Voditeljica programa je Sanja Baković.

Organizatori: Centar za knjigu i Café u dvorištu

Događaj se održava uz sve propisane epidemiološke mjere (fizička distanca, dezinfekcija ruku na ulazu i nošenje maski dok se ne sjedne na predviđeno mjesto). 

LIDIJA DEDUŠ

znakovi pored puta
(na cesti doboj-brod)

tamo se to kaže to go.
imaš taj, kako se zove, drajvej, dovezeš se fino,
autom, ko gospodin, ne moraš čak
ni izaći. samo spustiš staklo, kažeš što bi htio, platiš
i voziš. go.
tamo kažu da mi ovdje nismo mogli skupa.
da je brat na brata, a gdje toga ima
tu trava ne raste.
kažu da su bili ovdje, pamte samo ćevap u somunu.
s kajmakom. ali nema to go. i vidiš, sve dok
ne bude tako bilo, džabe su nam pusti snovi
o zapadu.
zato sam ja ovdje ovaj natpis stavio, uz cestu.
ćevap to go, vidiš, tako piše.
neka vidi svijet da istok sa zapadom može.
neka vidi da i istok može go,
jeb’o im ja i jednima i drugima mater.

Lidija Deduš (1977) objavila je tri zbirke poezije: "Apatridi i ostale čudne ličnosti" (Treći trg, Beograd, 2018), "Ništa od najavljivanog kraja svijeta" (Treći trg, Beograd, 2019) i "Razglednice iz prašnjave republike" (Jesenski i Turk, Zagreb, 2020). Pjesme su joj prevođene na engleski i grčki jezik i zastupljene u antologiji "Ovo nije dom – pesnikinje o migraciji" koju su uredile Vitomirka Trebovac i Jelena Anđelovska za Rekonstrukciju Ženski Fond i Bulevar Books, Novi Sad, 2017. i u dvojezičnoj "Antologiji suvremene bosanskohercegovačke poezije", koju je uredio Almin Kaplan za Vaxikon, Athena, 2020. Članica je udruge Katapult koja se bavi promicanjem književne kulture i pisane riječi. Živi u Varaždinu.

AIDA BAGIĆ

***
Ovih dana ptice u niskom letu nadlijeću grad. Jata se 
kao crne čipke razilaze pa skupljaju, ptičji vrtlozi kovitlaju 
nam se nad glavama. Ptice slažu divovsku slagalicu:
malena jata kruže jedna oko drugih, jedno jato klizeći 
ulazi u drugo, u tren prekriju cijelo nebo.

Onda odlete.

Rijeke narastu.

***
U zagrebačkim parkovima, sinoć, vodeni topovi
Zalijevaju cvijeće, zelenilo, travu
Sve raste, razlijeva se i svega ima više
Negdje drugdje, vodeni topovi
Zalijevaju ljude
Sve raste, razlijeva se i svega ima više

Aida Bagić (Zagreb, 1965) diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Objavila je zbirke pjesama "Ako se zovem Sylvia" (Aora, 2007), "Tijela su laka meta" (Mala zvona, 2014) i "Nizvodno, rijekama" (Treći trg, 2019) te kratkih proza "Znam li ja gdje živim" (Zoro, 2012, DPKM, 2019). Pjesme su joj prevedene na njemački, engleski, poljski i slovenski, a nekoliko je uvršteno u "Antologiju jutra poezije" (2010) i antologiju suvremene europske lezbijske poezije "Brez besed ji sledim" (ŠKUC, 2015). Sudjelovala je u pokretanju i radu niza feminističkih i mirovnih inicijativa.

HRVOJE TUTEK

* * *
Proboj iz neizdrživog u nepoznato
Korita vruće krvi puše se na dvorištima, svatko je danas
dužan da izađe i pusti svoju tužnu litru. Jedva da je svanulo,
mi prolazimo i ne obaziremo se, krećemo se brzo no ne
izazivamo sumnju. Prošle noći, kad je dolazio red na nas,
pripremio sam britve i oprao ručnike, od srama te nisam
mogao ni pogledati. U šutnji smo večerali vodu
i krumpire. Televizor je buktio i u studiju su se uvijale
gliste, golaći su ispuštali sluz, s kljove je visjela kravata,
drhtale ljubičaste usne i sušio se blud, u to sam piljio
u nevolji u kojoj smo se našli. Još mi uvijek bridi ruka
tamo gdje si me uhvatila i rekla: idemo. Idemo, idemo!
Jedini razlog zbog kojeg sam te poslušao: nisam znao
da misliš ozbiljno. Do zadnjeg trenutka oštrio sam britve,
a zora, tanka kao papir, parala je noć i kesila se onima
na koje je toga dana došao red. Idemo, idemo. Gledao sam
te ali razumio nisam ništa. U susjedstvu je netko očajno
zavrištao. U crnom ogrtaču, s naprtnjačom na leđima
izgledala si strašno. Budućnost koja ne ostavlja izbora.
Oblačio sam čizme i priglupo se smijao. Šanse nismo imali
nikakve.
Otad je prošlo toliko godina.
Žilavi smo i kvrgavi poput štapova odrezanih uz rijeku.
Mršavi smo i jaki jer neprestano hodamo. Stari smo.
Ja sam izgubio ruku ali ne žalim za njom.
Od tvojih bih ožiljaka mogao isplesti vijenac,
njime ću ti okititi grob jednom kad konačno legneš.
Često mi kažeš, nismo ružni, lijepi smo. Ljepota to je
putokaz što izvire iz oka situacije. Idemo, idemo,
rekla si one noći, i ja sam te poslušao i zbog toga ti hvala.
Da su nas uhvatili već na izlazu iz grada, da su nas pokosili
dok smo prevrtali korito, bilo bi svejedno. Idemo,
procijedila si, ja sam poslušao, i tu se dogodilo.
Taj nam je mučan zavjet pripremio ovaj otvoreni put. Odabir,
britak kao kisik. Toliko boli. Ono što se zove vječnost.

Hrvoje Tutek (Karlovac, 1984), objavio dosad dvije pjesničke knjige: "Cirkular" (Aora, naklada, Zagreb, nagrada Društva hrvatskih književnika za najbolji književni debi u 2008. godini) i "Smrt i druga istraživanja" (Treći trg, Beograd, nagrada Beogradskog, festivala knjige i poezije Trgni se! Poezija! za 2018. godinu). Živi i radi u Zagrebu.

DINKO KREHO

Crta

Teško je zamisliti poeziju bez crte. Svjesno ili nesvjesno,
bilo da smo je povukli ili zatekli povučenu, po crti se
orijentiramo. Ona razdvaja pjesmu od svijeta i zadržava
svijet pred pjesmom. Svaku stvar dijeli na njeno ime
i vrijeme kad je bila bez imena. Prolazi i kroz jezik, sa
svakojakim učincima: tamo izaziva raskol, ondje uvodi
red. U isti mah može biti spasonosna i upražnjavati
tiraniju. Crta luči naš odnos na ti i ja. Crta po kojoj hodaš
razdvaja te od mrtvih. Ako se crta nigdje ne ukazuje,
štoviše, ako se pitanje crte uopće ne postavlja, vjerojatno
i nisi u pjesmi. 

Dinko Kreho (Sarajevo, 1986) piše poeziju, kratku prozu, esejistiku i književnu kritiku, prevodi s francuskog jezika. Bio je suradnik projekta Alternativna književna tumačenja (AKT), član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez i voditelj tribine Od riječi do riječi u književnom klubu Booksa. Danas piše za portal booksa.hr i tjednik Novosti, a s Centrom za kazalište potlačenih POKAZ bavi se i kazališnom praksom. Objavio je knjige pjesama "Ravno sa pokretne trake" (2006), "Zapažanja o anđelima" (2009) i "Simptomi" (2019), esejističku knjigu "Bio sam mladi pisac" (2019), u koautorstvu s Darijem Bevandom, radiodramu "Bezdrov: Zvižduk u noći" (2013). Živi u Zagrebu.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –