Poezija u dvorištu: Treći program (Prtenjača, Matijašević)

Održava se
03.10.2019. u 19h

Gosti Poezije u dvorištu: Irena Matijašević i Ivica Prtenjača

Program Poezija u dvorištu ugostit će pjesnički dvojac – Irenu Matijašević i Ivicu Prtenjaču. Osim što su oboje pjesnici i prozni pisci, također su i medijski radnici na Hrvatskom radiju gdje uređuju i vode emisije u kojima se može čuti poezija i u kojima se razgovara o poeziji. 

S gostima će se razgovarati o tome kako poezija došla, ostala i opstala na Hrvatskom radiju, kako biraju tekstove i autore te imaju li uvid o slušateljskom odjeku emisija koje vode. Irena Matijašević nakon Danijela Dragojevića nastavila je uređivati emisiju „Šest minuta poezije u šest“ (Treći program Hrvatskog radija), dok Ivica Prtenjača uređuje i vodi dvije emisije u kojima često kao goste poziva pjesnikinje i pjesnike: „Moj izbor“ (Treći program Hrvatskog radija) i „Metafora“ (Prvi program Hrvatskog radija). 

Osim o zasluzi gostiju za prisutnost poezije u radijskom medijskom prostoru, bit će govora o njihovom pjesničkom stvaranju, dosadašnjim objavljenim knjigama te onima u nastajanju koje će tek biti objavljene. 
 
Tribina će se održati u četvrtak 3. listopada u 19 sati u zagrebačkom Caféu u dvorištu (J. Žerjevića 7/II).
 
Voditeljica programa: Sanja Baković

popila sam za doručak sojino mlijeko (od njega raste
razina ženskih hormona), pa da, ako niste znali
ja želim ubrzati pubertet, ne želim više biti djevojčica
meta pedofila. ne. želim pravi odnos, s onim kojega odaberem, a ne tamo neku traumu koje ću se rješavati ostatak života. od svih svojih poteza najbolje pamtim ništa. recimo, danas mislim da je Harms
da je i Ionesco bolji od Carrolla. nekad nisam tako mislila, pa bila sam mlađa, osim toga bila sam glavni lik djela. pa to je dječja literatura, i eventualno, za studente koji mogu pisati ovakve seminare: o realizaciji figurativnog značenja u „Alici u zemlji čudesa“. u stilu, da je moje kretanje skokovito kao u partiji šaha. pa i jest: rekla sam vam, želim skočiti u pubertet, naglo, odjednom, preko noći, hoću da to bude sutra. da se probudim s mjesečnicom i ulošcima. onda, jesam li vas iznenadila? a kako bi bilo da sam vam pričala o šašavom zecu i satu, o gospođi stonogi, rekli biste da sam retardirana. Alica je, društvo koje, nešto više od toga. nisam retard, razvijam se u skladu s vremenom, i prilikama, fenotip, genotip, ta spika.

Irena Matijašević (Zagreb, 1965.), pjesnikinja, prozna spisateljica, urednica, voditeljica, prevoditeljica. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu. Bila je članica predsjedništva Hrvatskog semiotičkog društva. Eseje i poeziju objavljivala je u „Quorumu“, „Vijencu“, „Zarezu“, „15 dana“,  „Poeziji“, „Fantomu  slobode“, „Agonu“ i drugim časopisima. Radi kao urednica književnih emisija na Trećem programu Hrvatskog radija.

Uredila je knjigu Riječi i riječi: rječnik Trećeg programa, kao dio projekta-emisije Riječi i riječi. Dosad je objavila zbirke pjesama Naizgled (AGM, 2007.) i Južne životinje (AGM, 2010.),  poetsku dramu Danska H2O (AGM; 2012.) i romane Crno pismo (Algoritam, 2015.), Kao kiša (Hena com, 2017.) i Igra istine (Hena com, 2019.).

Čekam da u mene uđe ribar i baci mrežu
koja skuplja
raspadnuto.
Možda na pogrešnom mjestu
i u pogrešnom trenutku
zatičem svoje lice u nečijim očima.
I pomišljam napokon izići
iz putanje i pasti
ili se uspeti na neko mjesto
bliže sjeveru, hladnoći što smrzava
rane posute solju i lažima.
Pomišljam na nerazumne obračune
s prodavačima suvenira
tom kramom podneva
hoću udariti trgovačkog putnika
ubiti pjesnika koji
iz mračne sobe
škrguće zubima.
Pomišljam da je dosta.
I sanjam da me je ranilo u pljački neke banke
dok sam spašavao nevine
dok sam saplitao razbojnika i izgovarao
prigodnu pjesmu za taj dio dana.
Jednodnevni heroj leži u bolničkom krevetu
s prostrijeljenim trbuhom i tješi
sve svoje posjetitelje.
Nekoliko je žena
kradomice stisnuo za nogu
dok su oklijevale s narančama.
Istina 
jedan mi takav trenutak nedostaje
nešto slabo povezano
sa mnom a jako hrabro.
Odlazim na balkon piti
gledati kako promet razmrskava moje srce
i avenija
jednog ponedjeljka
čekajući onog ribara
na nešto ozbiljniju ranu od ove svakodnevne.

Ivica Prtenjača (Rijeka, 1969.) je pjesnik, prozni pisac, radijski voditelj i urednik. Studirao je kroatistiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radi od svoje petnaeste godine kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Živi i radi u Zagrebu.

Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove. Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Bio je predsjednik odbora Goranova proljeća. 

Objavio: Pisanje oslobađa (poezija, 1999); Yves (poezija, 2001); Nitko ne govori hrvatski (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem; izbor iz poezije, dvojezično hrvatsko/francusko izdanje; 2002); Uzimaj sve što te smiruje (poezija, 2006); Dobro je, lijepo je (roman, 2006); Okrutnost (pjesme, 2010); Kod Yvesa (priče, 2011); Brdo (roman, 2014); Tiho rušenje (roman, 2017).

Nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998., Zagreb (Pisanje oslobađa); Kvirinova nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, 2001. (Yves); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2006. (Uzimaj sve što te smiruje); Risto Ratković za najbolju pjesničku knjigu u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u 2009. (Okrutnost); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2010. (Okrutnost); Nagrada VBZ-a i TISAKmedije za najbolji neobjavljeni roman 2014. (Brdo).