Predstavljamo nakladnike / agencije : Sandorf

Osvrnimo se na sam početak... kako ste ti i tvoja partnerica u projektu Tihana Zidanić Šakota uopće došli na ideju pokretanja književne agencije za autore Sandorf, bolje reći kombinacije agencije i male nakladničke kuće?

Ivan Sršen : Dakle, oboje smo radili u nakladništvu, a meni se u razgovoru sa stranim izdavačima i agencijama s kojima sam kao urednik prijevodnih izdanja stalno bio u kontaktu nametnula ideja pokušaja korištenja tih istih kanala kako bismo tom velikom svijetu, od kojeg kupujemo toliko prava za objavljivanje, pokušali predstaviti literaturu koja «raste» na ovim prostorima. Tihana i ja smo dugo razmišljali kako bi bilo najbolje započeti taj, prije svega dugoročan posao i naposljetku smo se odlučili za logičan spoj agencije i nakladništva (u međuvremenu sam upoznao još nekoliko agenata koji su ujedno i nakladnici iz više manjih europskih i svjetskih zemalja).

Nakladnički program i godišnji plan mora biti čvrsto određen i imati jasno zadane rokove, dok pregovori oko prodaje prava za neku knjigu mogu trajati neodređeno vrijeme, stoga nam izdavaštvo zadaje, na neki način, ritam rada, dok se u segmentu agencije trudimo obaviti posao (predstaviti svakog pojedinog autora kojeg zastupamo) na najbolji mogući način, strpljivo čekajući odgovore stranih izdavača, koji su u pravilu izrazito skeptični prema izgledima literature s ovih prostora (Hrvatska, Srbija, BiH) kod vlastite publike.

Koja se simbolika krije u nazivu Sandorf? Dojmio vas se istoimeni roman Julesa Vernea ili nešto drugo?

Da. Upotrijebili smo glavnog junaka Verneovog romana kao metaforu za «bijeg» s ovih prostora. Naime, u romanu glavni junak bježi iz austrijskog zatvora u Pazinu i preko Jadranske obale pronalazi svoj put u slobodu, izvan granica Carstva. Mi želimo piscima pružiti priliku za njihov bijeg, izlet, put, kako hoćete – do stranog čitatelja.

Sada kada je prošlo sasvim dovoljno vremena da bi se mogli sumirati prvi rezultati, nakon što je završila prva poslovna godina, kako ocjenjuješ uspješnog vašeg projekta?

Rezultati su bolji no što sam očekivao. Naravno, financijski, mi još uvijek nismo povratili uložena sredstva, ali to niti ne očekujemo tako skoro. Bitno je da možemo pokrivati troškove. U Europi, a pogotovo u Americi tek treba postići neki značajniji rezultat, približiti nekoliko naših pisaca tamošnjoj publici. Nema pravila i recepta kako to napraviti. Mi se trudimo s piscima koje zastupamo upoznati što više stranih izdavača i urednika i ostati s njima u kontaktu, dobiti neku povratnu informaciju od koje možemo krenuti dalje, sve do sklapanja ugovora i objavljivanja prijevoda knjige.

Nakladništvo je dalo odlične rezultate, pogotovo je dobro primljen roman «Komo» srpskog pisca Srđana Valjarevića, koji polako ali sigurno osvaja i hrvatske čitatelje. Ta knjiga je, na neki način, i potvrda opravdanosti našeg paralelnog pokretanja izdavaštva.

Da li vas dvoje možete živjeti od rada agencije ili ste još u fazi «krpanja», a možda i volontiranja uz neki redovan posao sve dok agencija čvrsto ne stane na vlastite noge?

Vjerovali ili ne, ovo nam je jedini stalni posao. Međutim, sve poslove unutar firme radimo isključivo nas dvoje. A tu ima posla i za barem duplo više ljudi. Posao agenta nije predvidljiv i ne može nositi ustaljene prihode, čak ni ako zastupate nekog književnog «asa». Mi ćemo zaraditi proporcionalno zaradi autora, a njegova zarada ovisi o njegovoj produktivnosti i kvaliteti. Naravno, mi ulažemo trud kako bismo prodali autorov copyright u što više zemalja i u tome je smisao agencije.

A možete li očekivati na neke potpore koje bi vam olakšale tzc. sturtup, ili takvi projekti kod nas još nisu prepoznati kao onima kojima treba putem nekih subvencija pomoći barem u početnoj fazi da lakše i uspješnije zažive?

Nažalost, kod nas mnogi projekti po definiciji «nisu prepoznati». Javili smo se na projekt Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva «Poduzetništvo u kulturi» gdje se kao najvažniji kriterij isticao izvoz hrvatskih kulturnih proizvoda. Nismo dobili nikakvu potporu. Ipak, radimo na nekoliko ozbiljnih projekata za koje, dakako, očekujemo i potporu vladinih, ali i nevladinih institucija i stranih donatora.

Jesu li očekivanja ipak bila veća od za sada ostvarenog ili ste spremni na napornu trku na duže staze?

Posao književnog agenta jest dugoprugaški, ali bitna je koncepcija i modus rada. Mi ne predstavljamo autora prema nacionalnom ili geografskom ključu, nego pokušavamo pronaći izdavača koji traži upravo takvu literaturu. No, u obzir moramo uzeti generalnu neatraktivnost prostora s kojeg pisce zastupamo i biti zadovoljni svakim sklopljenim ugovorom.

Gledano u našim uvjetima, kakav se u praksi pokazuje posao književnog agenta?

Mislim da taj posao još nema perspektivu u domaćim izdavačkim vodama, jer, kod nas agenta doživljavaju kao nekog tko pokušava «uvaliti» nešto što pisac sam nije bio u stanju. U inozemstvu, na velikim izdavačkim tržištima je upravo obrnuto. Naravno, najsretnija solucija je kad su autor i njegov izdavač (domaći ili strani) prijatelji, nije im potreban agent i imaju međusobno povjerenje koje isključuje posrednike. Takvi su slučajevi, nažalost, rijetki.

Kako su postavljene stvari s financijske strane, što ulaže agencija, a što autor, i tko što na kraju dobiva ako se zaključi dobar posao?

Autor je dužan samo opskrbiti nas s materijalima koje već posjeduje, kako mi ne bismo radili dupli posao. Sve ostalo financiramo mi (ogledne prijevode na engleski, korespondenciju, putovanja na sajmove, poštarine, itd…). Naš ugovor o zastupanju baziran je na postotku od naplaćenog ugovora. Znači, mi ćemo nešto zaraditi samo ako i prodamo autorov copyright u neku zemlju. Tako niti autor ne može biti oštećen.    

Na koja inozemna tržišta Sandorf u prvom redu nastoji plasirati djela autora koja zastupa? Pretpostavljam da ne gajite iluzije i ambicije kako ćete prava za svoje autore plasirati u prvom redu na najjača svjetska knjiška tržišta poput engleskog, njemačkog, francuskog... ili se možda varam?

Čak ni određena tržišta nisu naša primarna orijentacija, već kontakti, poznanstva, kvaliteta i rejting neke izdavačke kuće, ili još bolje, određenog urednika. Na nekim tržištima dogodilo se zasićenje piscima iz ove regije, jer su ih izdavači prevodili, a urednici ih nisu ni čitali. Tako je publika ostala nesenzibilizirana za dobre pisce, jer se izdavač, odnosno urednik (kao ključna osoba) nije potrudio predstaviti knjigu onima koji bi ju sa zanimanjem pročitali (opet, moramo priznati sami sebi da to nije potencijalno prevelika publika, iako se uvijek zna dogoditi iznenađenje).

S kojom ste strategijom pristupili poznatim svjetskim sajmovima knjige, poput primjerice frankfurtskog i leipziškog?

Svaki sajam ima svoje posebnosti. Leipzig je prvenstveno nacionalni (njemački) sajam, a Frankfurt internacionalni. U Leipzigu knjigu nudite njemačkim izdavačima, a u Frankfurtu svjetskim. Vrlo su bitni i kontakti koje ostvarite na tim sajmovima, upoznate nove ljude, čujete što ih zanima. Najbolji prijevodi nastanu kad se urednik osobno zainteresira za autora, na primjer, iz Hrvatske. Onda on nadzire prijevod od početka do kraja, trudi se dovesti autora na predstavljanje. Londonski sajam je također dobro mjesto za stjecanje takvih kontakata, ali i za zaključivanje dobrih «dilova».

Mnogi hrvatski izdavači kada potpisuju ugovor s domaćim autorom u ugovor ubacuju i stavku o inozemnom zastupanju autora od strane istog tog izdavača koji mu objavljuje knjigu u Hrvatskoj, a u praksi na tome se i stane, izdavač niti ne pokuša plasirati autora na inozemno tržište. Da li vam takvi ugovori predstavljaju problem u realizaciji suradnje s potencijalno zanimljivim autorima?

Da. Mi onda ne možemo ništa, jer su autoru vezane ruke. Šteta je što izdavač uspije uvjeriti autora da «on ionako nema vani velikih šansi». U redu, to može u nekom slučaju biti realna opservacija, ali zar ne bi autor barem trebao samostalno doći do tog zaključka?

Koje autore zastupate, koje ste već uspjeli plasirati a s kojima ste blizu uspješno zaključenog posla tj. prodaje prava?

Trenutno zastupamo tridesetak najraznovrsnijih autora iz Hrvatske, Srbije i BiH. Na tržištima Srbije, Bugarske i Njemačke objavljene su  ili će tek biti objavljene «Metastaze» Ive Balenovića, te djela Olje Savičević, Vladimira Arsenijevića i Aljoše Antunca. S izdavačima iz Španjolske, Portugala, Velike Britanije, Češke, Njemačke, Bugarske, Egipta i Izraela pregovaramo oko objavljivanja knjiga Ivice Ðikića, Roberta Perišića, Marka Vidojkovića, Nenada Veličkovića, Ratka Cvetnića i Viktora Ivančića, a za druge autore smo napravili puno inicijalnih kontakta ili smo u osjetljivoj fazi pregovora gdje još ne bi trebalo ništa prejudicirati.

Recimo koju riječ i o vašem nakladništvu. Za sada je Sandorf objavio tri knjige, "Povijest Kine" Johnatana Fenbyja, roman "Komo" Srđana Valjarevića i sasvim novo "Hannah Arendt : intelektualna biografija" Michelle Irene Brundy. U kom pravcu i s kojim tempom planirati dalje razvijati vašu nakladničku produkciju?

Zadali smo si izdavački plan od 4-6 knjiga godišnje i toga ćemo se i držati. Sljedeća knjiga dolazi u ožujku; radi se o studiji «Europa i islam» odličnog talijanskog povjesničara Franca Cardinija koja obuhvaća 1500 godina veze tih dviju civilizacija, objavljenom u originalu pod palicom glavnog urednika Jacquesa Le Goffa.

U nakladništvu si se okušao i prije. Da li se izdavanje knjiga tzv. glazbene rock publicistike pokazalo kao nedovoljno profitabilan rukavac hrvatskog nakladništva, iako neki nakladnici i dalje nastoje koliko-toliko pokriti taj segment npr. Šareni dućan, Naklada Ljevak, V.B.Z.?

To će uvijek biti jedan od najprofitabilnijih «rukavaca» (odlično pogođena riječ!) hrvatskog nakladništva, baš zbog činjenice što te knjige zanimaju i poslovično neknjišku publiku. Pored ostalog, zato je i zabavno raditi na tim izdanjima, jer ipak objašnjavate neke fenomene koji inače ostaju na razini video-spota.

A koliko ti je u iskustvenom pogledu bio koristan rad tj. vođenje (ili tako nekako?) Masmedijine poslovne web knjižare?

To mi je bilo vrlo bitno iskustvo. Kao urednik u malim izdavačkim kućama morao sam voditi računa i o prodaji, tako da sam se, zapravo, konstantno bavio segmentom prodaje i distribucije, a iskustvo vođenja web knjižare bilo je presudno da se odlučimo za vlastitu distribuciju naših izdanja. Biti u stalnom kontaktu s knjižarima neizmjerno je važno za svakog izdavača, a ako to nisu u mogućnosti, barem treba imati kvalitetnog distributera.

Koliko upravo internet može olakšati rad agenciji Sandorf, ili je još uvijek u komunikaciji sa stranim agentima i nakladnicima izraženiji klasičan pristup koji se zasniva na razmjeni tiskanih materijala, kataloga i sl.?

Gotovo sve možete obaviti emailom. Ali vrlo je bitan osobni kontakt na sajmovima, gdje imate priliku upoznati sve te ljude s kojima komunicirate putem računala i oni to cijene. A i vama je lakše kad možete vizualizirati osobu s kojom pregovarate i s kojom ste u komunikaciji o kojoj, zapravo, ovisi i njezin i vaš daljnji tijek poslova. Na kraju, svaki agent ima svoj stil. Mi nismo imali drugog izbora nego da krenemo kao autsajderi, što je u ovom poslu, ako nemate prevelika očekivanja, sasvim ugodna startna pozicija.