Predstavljamo nakladnike : Leo commerce

Gospodine Marušić, možete li se prisjetiti početaka... kada je počelo vaše bavljenje knjigom, tj. kada je osnovan Leo commerce?

Leonardo Marušić: Leo-commerce d.o.o. je osnovan početkom 1994. god. Dakle, poslujemo već 17 godina, a moje profesionalno bavljenje knjigom počelo je 10 godina ranije.

Vaš je nakladnički program mahom usmjeren na izdavanje priručnika  i beletritike koji zadovoljavaju interese šireg profila korisnika. Da li je interes tržišta prema takvom profilu i dalje onakav kakav je bio u godinama kada ste osnivali tvrtku?

Naš interes je usmjeren prvenstveno na izdavanje popularnih priručnika iz svih područja koje može zanimati prosječne hrvatske obitelji. Također zastupamo nekoliko svjetski poznatih pisaca kao što su Sidney Sheldon, Amanda Quick, Sandra Brown, Robin Cook i dr. Interes postoji i dalje ali na žalost prodaja je sve slabija, na što puno utjecaja ima i recesija u posljednjih godinu i pol.

Leo Commerce je nakladnik takvog profila koji u pravilu ne može računati na pomoć od strane državnih institucija, što znači da o prihvaćenosti vašeg programa na tržištu ponajviše ovisi kako ćete proći. Kako prolazite danas, kada je riječ kriza jedna od najspominjanijih?

Mi smo čisti komercijalni nakladnik koji nikada ništa nije dobio od države iako smo imali dosta naslova koji su konkurirali za otkup. Fizički obujam prometa u posljednje je vrijeme dosta pao ali to nije najveće zlo, nego totalna nelikvidnost odnosno neplaćanje računa.

U kolikoj je mjeri ovogodišnji nakladnički plan Leo commercea pretrpio promjene zbog novonastalih okolnosti?

Ove godine ćemo objaviti 25% - 30% manje naslova nego 2009. godine.

Koje su prosječne naklade vaših izdanja (možete ih i diferencirati ovisno o tipu knjiga), te u kakvom su odnosu danas prema nakladama od prije nekoliko godina?

Prosječne naklade priručnika su 300 kom, a romana 700-1200 primjeraka. Kod romana su naklade pale 50% a kod priručnika su ostale iste, ali nekad smo tiskali i po nekoliko izdanja a sada nam treba nekoliko godina da prodamo jedno izdanje

Koje su najveće uspješnice koje je Leo Commerce objavio do danas?

Najveće uspješnice su J. Carper: "Hrana, čudesni lijek", Grupa autora: "Dječja enciklopedija" i Carla Capalbo: "Tradicionalna kuharica", dakle riječ je o priručnicima koji pokrivaju širem krugu publike uvijek zanimljiva područja.

Možete li izdvojiti naslove koji su naročito podbacili, koji nisu ispunili vaša očekivanja?

Pa recimo da su podbacile knjige o sportu: "Škola skijanja" i "Ronjenje".

Vaša nakladička kuća je iz Rijeke, dok je većina hrvatskog nakladništva koncentrirana u Zagrebu. Da li je to možda hendikep, ili u nečemu može biti ipak i prednost?

Mislim da nije hendikep što je naša kuća iz Rijeke jer je naše tržište zapravo vrlo malo. A kako je zadnjih godina cijela Hrvatska prometno dobro povezana sada je postalo svejedno gdje je sjedište tvrtke.

Na prošlom Interliberu određeni broj nakladnička koji gravitiraju riječkoj regiji nastupio je na zajedničkom štandu, a vi ste po tradiciji imali i samosamostalan štand. Da li je ipak takvo regionalno udruživanje mogući model nastupanja na sajmovima i sličnim manifestacijama?

Zajednički nastup izdavača iz riječke regije na Interliberu 2009. je bio pun pogodak zahvaljujući pomoći Županijske gospodarske komore. Slijedeći zajednički nastup će biti 21.-26.05. na sajmu knjiga u Sarajevu, a radimo i na organiziranju (i već je vrlo očigledno da ćemo uspjeti u tome) i većeg sajma knjige u Rijeci, negdje u drugoj polovici svibnja.

Danas su nakladnici u isto vrijeme i knjižari, i gotovo da se nije uspjelo sačuvati neovisno knjižarstvo, kao zaseban segment lanca. Da li ste razmišljali da i Leo Commerce uskoči u taj segment s vlastitim knjižarama ili jednostavno smatrate da je to neprirodna, neželjena pojava?

Naravno da smo razmišljali i to nije nikakava neprirodna pojava. Na žalost, dosad nismo imali sreće u pronalaženju nekog dobrog prostora po prihvatljivoj cijeni, jer sa poštenim razmišljanjem danas nemate nikakve šanse kod licitiranja prostora. Pojavljuju se razne firme koje nije briga za izlicitiranu cijenu a to kasnije nadoknade kroz neplaćanje dobavljača, radnika, prostora itd.

Kako gledate na visinu današnjih knjižarskih rabata koji su se znatno povećali otkako su tzv. lanci knjižara u pretežitom vlasništvu nakladnika? Da li oni prate i adekvatnu uslugu od strane tih knjižara (pravodobno naručivanje, kvalitetno izlaganje knjiga i, naravno, uredno plaćanje prodanih naslova bez većih kašnjenja)?

Rabati su se povećali ali mi nakladnici niti pravodobno dobivamo narudžbe,  niti se naše knjige kvalitetno izlažu, a ono malo što se proda se plaća nikako ili sa ogromnim zakašnjenjima.

Koliko ste i na koji način prisutni na tržištima u tzv. regiji, u Sloveniji, BiH, Srbiji...?

U BiH imamo vlastitu tvrtku , u Srbiji imamo zastupnika koji se naziva Leo-commerce d.o.o. jer je to nekad bila tvrtka u našem vlasništvu, a kroz izvoz smo prisutni i u ostalim Ex-Yu republikama

Koje nove naslove možemo očekivati u prvoj polovici godine, možete li nam dati kratak pregled?

U prvoj polovici godine ćemo izdati osam romana (Elmore Leonard , Amanda Quick, Jane Castle, Paul Levin), zatim priručnik "Orezivanje i oblikovanje u vrtu", "Pčelarstvo", dvije knjige bajki sa puzzlama, te dječje zvučne knjige "Listaj i slušaj šumske životinje" i "Listaj i slušaj domaće životinje".

Kako gledate na razinu organiziranosti hrvatskog knjiškog ceha?

Na žalost, hrvatski knjiški ceh je organiziran katastrofalno, svatko gleda svoje uske interese a ne dobrobit svih u cehu.

Od samih početaka podržavali ste uvođenje jedinstvene cijene knjiga na hrvatsko tržište i pridržavali se iste. Mišljenje oko instituta jedinstvene cijene u Hrvatskoj su podijeljena mada ga je Zajednica nakladnika i knjižara barem formalno prihvatila (kada ga je već i odlučila pokrenuti), no danas se sve više nakladnika i knjižara o njega oglušuje. Ali, zbog čega jedinstvena cijena knjige vama kao nakladniku odgovara (ako je još uvijek to slučaj)?

Nama kao nakladniku savršeno odgovara jedinstvena cijena knjige jer krajnjem kupcu smijemo odobriti max 10% popusta što je dovelo donekle do reda na tržištu, smanjenja cijena ( pogotovo romana) knjiga, nešto veće zarade nakladnicima, možda malo veći obrtaj u knjižarama zbog nešto manje cijene itd.

Prošle se godine na čelo Zajednice nakladnika i knjižara vratio Zdenko Ljevak, u samo Vijeće kooptirani su neki novi, mahom mlađi članovi, međutim ne primjećuje se neki novi uzlet, neki bitniji pomak. Možete li to prokomentirati?

Pa nemam još sve informacije ali stvarno se ne primjećuje nikakav uzlet. U vijeću Zajednice nakladnika uvijek se raspravlja o sajmu u Leipzigu , Frankfurtu, Bologni a potpuno se zanemaruje tržište bivše Jugoslavije. Pa valjda lakše možemo prodati knjige na tržištu bivše Jugoslavije nego u Leipzigu, Frankfurtu.. zbog sličnosti jezika i dr.