Predstavljanje knjige "Žedan kamen na studencu"

Održava se
25.10.2007.

Slijedom Tribine «Deset (naj)značajnijih hrvatskih knjiga» a u povodu obilježavanja 400. obljetnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, u četvrtak, 25. listopada 2007., u 12:00 sati, u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice održati će se predstavljanje knjige Tina Ujevića «Žedan kamen na studencu».

Uvodnu riječ uputit će prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj NSK-a, a knjigu će predstaviti akademik Ante Stamać.

Augustin Tin Ujević (1891. – 1955.) spada u red najvećih hrvatskih književnih, i uopće kulturnih vrijednosti. Ako se o njemu išta pouzdano može reći jest to da je praskozorni vrgorački bard pjesnik mnogovrsnih, a stalnih preobrazba i mijena. Te su preobrazbe i mijene bit njegova pjesništva. A nepredvidljivo su se zbijale tijekom čitava Maestrova životnog vijeka, na svim književnoznanstvenim uporišnim točkama: u Ujevićevoj vlastitoj osobnosti, u odnosu prema vanjskom i unutarnjem svijetu, prema Bogu i bližnjima, u porabi stihovnih uzoraka, u jeziku, u kojemu se sve to jedino i očituje.

Bio je Ujević sve prije no vlasnik kakva čvrsta skovana zaštitnog znaka, premda su mu takav znak i istraživači i čitatelji znali dodjeljivati, bio je sve prije no pjesnik „jedne žice“, svjetonazorne ili poetičke. Naprotiv bio je, i ostao potomstvu, tajanstveno mnogo glasan, nekakav suvremeni sljedbenik antičkog Proteja.

Ujević je za života objavio svega pet zbirka pjesama («Lelek sebra», 1920.; «Kolajna», 1926.; «Auto na korzu», 1932.; «Ojađeno zvono», 1933.; «Žedan kamen na studencu», 1954.), dvije knjige izabranih pjesama (od kojih je «Rukovet» iz 1950. glede ranijih opusa tekstološki mjerodavna), dvije knjige eseja («Ljudi za vratima gostionice» i «Skalpel kaosa», obje 1938.). Posthumno su mu (1956. odn. 1957.) mladi prijatelji, Z. Golob odnosno Z. Tomičić, objavili zbirke «Mamurluci i pobješnjela krava», 1956., odn. «Mudre i lude djevice», 1957. Ujević je objavio i velik broj prijevoda s francuskog i engleskog i to kapitalnih djela svjetske književnosti (npr. Proust, Sartre, Verhaeren, Meredith, Conrad, Whitman).

Zbirka pjesama «Žedan kamen na studencu» je završna pjesnikova faza koja očito pokazuje smirivanje pjesnika, u biti punog strasti i prosvjeda, njegovo pomirenje sa svijetom i ljudima, pomalo rezignirano prihvaćanje života sa svim njegovim dobrim i lošim stranama.