Predstavljanje zbirke 'Avijatičari i druge drame' Damira Karakaša

Održava se
27.03.2024. u 19h

U srijedu, 27. ožujka, na Svjetski dan kazališta, s početkom u 19 sati, u prostoru Atrija GDK Gavella, Hrvatski centar ITI – International Theatre Centre predstavit će najnoviji, 80. naslov Biblioteke Mansioni – "Avijatičari i druge drame", nagrađivanog književnika Damira Karakaša.

Uz autora, zbirku će predstaviti i kazališne redateljice Franka Perković i Tamara Damjanović te urednica Biblioteke i predsjednica Centra, Željka Turčinović. 

Prigodno, povodom Svjetskog dana kazališta, odlomke drama čitat će glumci Nikolina Prkačin, Domagoj Ikić i Jakov Zovko.

Kazališna uprizorenja dramskih i proznih djela ovog međunarodno prepoznatog i nagrađivanog autora – poput predstava Sjajno mjesto za nesreću, Snajper, Sjećanje šume, Blue Moon, Avijatičari  i Okretište – izvode se na pozornicama Zagrebačkog kazališta mladih, HNK Ivana pl. Zajca, GDK Gavella, Teatra &TD i HNK Split, a potpisuju neka od nezaobilaznih suvremenih redateljskih i dramaturških imena domaće i regionalne kazališne produkcije, među kojima su Paolo Magelli, Nina Mitrović, Dalibor Matanić, Franka Perković, Nina Bajsić, Tamara Damjanović, Dina Vukelić, Boris Liješević, Darko Lukić te Dino Mustafić.

Stoga ne čudi da zbirka Karakaševih drama doživljava izdavanje upravo u okviru jedine specijalizirane teatrologijska i dramska biblioteka u Hrvatskoj, Biblioteke Mansioni Hrvatskog centra ITI, koja u nekoliko edicija – teatrologija, antologije, drame, prijevodi, kazališni putopisi – objavljuje naslove s područja teorije drame, povijesti kazališta i suvremene dramatike, neki od kojih postaju sveučilišni udžbenici i referentni izvori za proučavanje, ali i uživanje u književnom i kazališnom stvaralaštvu.

O knjizi:

“(…) Teme Karakaševih drama jednake su onima u prozama. Njega doista zanima, parafrazirajmo Rudolfa Bićanića, kako živi narod, njegovi seljaci i radnici, nesvršeni studenti, nezaposlena mladež, ratni invalidi, stariji bez dostojne mirovine, alkoholičari, djeca iz disfunkcionalnih obitelji, zlostavljači. On se pita imaju li ti ljudi, od kojih literatura i teatar bježe, kruha i vode, što bi trebalo učiniti da budu u materijalnim uvjetima i u političkom životu ravnopravni s ostalim slojevima društva, što raditi da se ukinu povlastice grada nad selom, trgovine i bankarstva nad sitnom poljoprivredom i zanatstvom, kapitala nad radom, bogatih nad siromašnima.

Njegovi tekstovi ističu od samog početka autobiografski povratak društvenoj mobilnosti koja je utjelovljena kroz njega samog, objema nogama usidrenim u vlastitoj putanji: onoj djeteta koje je odraslo u ličkom selu u radničko-poljoprivrednoj obitelji i postalo jednim od najcjenjenijih umjetnika u zemlji.” – Ivica Buljan, redatelj