Propustili ste - pročitajte: razgovori s I. Lukšić, M. Koščecom, S. Jelinčić...

U 2009. godinu ušli smo s velikim brojem razgovora s facama iz tuzemnog knjiškog svijeta, mahom proizvedenih u vlastitoj radionici, no po običaju smo i prenijeli još poneke iz prijateljskih nam izvora (šalimo se, neprijatelja nemamo!), pa ako vam se ne kopa po arhivi tu su redom za vas:

Marko Pogačar, koji kaže : Prvo pank, a onda ostalo

Sviranje obožavam, no sebe nikad nisam doživljavao kao muzičara, a nemam ni predispozicije za to. Naime, uopće ne znam svirati, u nekom ozbiljnom smislu. No, tako nešto kao "sviračko umijeće" nikad nisam smatrao ograničavajućim. Za mene nema iskrenije stvari nego nastupati s punk bendom, dok iznutra sve funkcionira, dok je bend homogen i, najbanalnije, iskren. Kad se struktura krene urušavati, valja se isključiti i početi ispočetka.

Renato Baretić, koji kaže : Život nije ništa drugo nego dijalog

Blog kao literarno sredstvo nudio mi je mogućnost različitih varijanti zapleta i raspleta te zamagljivanje granica između stvarne i literarne priče. To je ujedno i moja mala gesta građanskoga otpora toj novovjekoj formi blogova, foruma i chatova na koje sam poprilično alergičan. Naravno da je divno što ljudi mogu komunicirati u bilo koje doba i s kim god hoće, ali me strašno nervira anonimnost u kojoj bilo tko o bilo kome može napisati što god i onda to ubrzo postane relevantna činjenica o kojoj se raspravlja, a da nitko ne postavlja pitanje istinitosti, ni priče niti izvora.

Irena Lukšić, koja kaže : Pod književnošću se počelo shvaćati sve što se napiše

Svjedoci smo stalnog snižavanja društvenih, moralnih i umjetničkih kriterija u vremenu u kojemu novac i fascinacija tehnološkim novotarijama imaju glavnu riječ. Duhovna dimenzija kao da se našla na nekom sporednom kolosijeku. Stoga smo prvih godina novoga stoljeća i tisućljeća intenzivno razmišljali o biblioteci s djelima kojima se čovjek uvijek može vraćati, u kojima može uživati kao čitatelj i piščev aktivni sugovornik.

Ivan Sršen - Sandorf, koji kaže : Posao književnog agenta jest dugoprugaški

Ali bitna je koncepcija i modus rada. On još nema perspektivu u domaćim izdavačkim vodama, jer, kod nas agenta doživljavaju kao nekog tko pokušava «uvaliti» nešto što pisac sam nije bio u stanju.  Mi ne predstavljamo autora prema nacionalnom ili geografskom ključu, nego pokušavamo pronaći izdavača koji traži upravo takvu literaturu. No, u obzir moramo uzeti generalnu neatraktivnost prostora s kojeg pisce zastupamo i biti zadovoljni svakim sklopljenim ugovorom.

Marinko Koščec, koji kaže : Pokušavam se čitateljeve intime dokopati mimo zakona tržišta

Što god napravimo da bismo promijenili svijest malo je manje isprazno nego da nastavimo i dalje kao do sada. Čini mi se potrebnim napadati ono što mi smeta, i to mi je važna motivacija za pisanje. To je vrsta napada na ono što mi izaziva nelagodu, u čemu ne želim sudjelovati ili čega se ne osjećam dio. Motivacija je prvenstveno intimna, i obračunavam se u pisanju i s vlastitim slabostima, ironiziram svoj položaj, a onda se to prelijeva i u vanjski svijet koji se tiče šire sredine.

Josip Pavičić - Naklada Pavičić, koji kaže : Najzdravije je ulagati u jačanje tržišta

A tržište - to su kupci pojedinci, to su škole i to su sve vrste knjižnica. Kupcu pojedincu najefikasnije se može pomoći tako da mu se omogući da više zarađuje. Ali i tako da mu se, recimo, svaki račun za kupljenu knjigu prizna kao porezna olakšica. Ili tako da se roditeljima školaraca ne daju besplatni udžbenici, nego da im se dade bon kojim sami po svom izboru mogu kupovati knjige, ali isključivo u knjižarama. Izdatak za školske i druge knjižnice ne treba tretirati kao trošak, nego kao izravno ulaganje u zdrav razvoj društva.

Darija Žilić, koja kaže : Ne volim tzv. sestrinstva

Nisam baš rođena pjesnikinja :-) Volim se šaliti i smijati, pa pomalo, zasad bez objavljivanja, pišem prozu koja nije tako “crna”. Stalno dorađujem neki romančić, no ne žuri mi se s tim... Nisam ni članica neke ženske udruge, ne volim tzv. sestrinstva. No, ima mnogo kvalitetnih aktivistica na području ženskih ljudskih prava i to je najvažnije. Upravo sam pročitala tekst Ðurđe Knežević o feminizmu koji danas postaje biznis.To je očito neminovnost. Nemam ništa protiv biznisa, dapače, ali draži mi je bio feminizam kao društveni pokret.

Vanja Bjelić Pavlović - Booksa, koja kaže : Jedna od najvećih vrijednosti Bookse je njezina publika

U Zagrebu postoji publika baš za sve, pa tako i za književne promocije i razgovore o knjizi. Drago nam je vidjeti da nam ljudi dolaze na književne večeri bez da znaju puno o autoru kojeg predstavljamo iz jednostavnog razloga što nam vjeruju. S druge strane, ta je publika izrazito zahtjevna i kritična zbog čega imamo osjećaj da cijelo vrijeme moramo biti "na visini zadatka", nema prostora za opuštanje.

Stela Jelinčić, koja kaže : Dobri smo i ispali tko nas je odgajao

Moja generacija je odrasla u ratu, između 89. i 95-6., kad li je već taj rat završio... U tom ludilu hormona, rata i mikrona, ta je generacija vidjela da se ruše ideologije, da se u ništa i ničemu ne može vjerovati, da je sve što smo dotad znali odjednom postalo pogrešno, da je sve ono što smo smatrali dijelom svojih identiteta odjednom trebalo nečim drugim i nečim serviranim odmah zamijeniti... Trebalo je hitno naučiti jazzirati... Bez nota. I to po onoj najstarijoj – tko jači taj kvači.

Eto, za svakoga ponešto. A novi razgovori samo što nisu gotovi... molimo koji dan strpljenja. Hvala!