Ricardo Piglia : Spaljeni novac

Spaljeni novac Piglia Ricardo

Ricardo Piglia: Spaljeni novac

Ionako zgusnuto zbivanje romana Ricarda Piglia dodatno se zgušnjava kako priča ide prema svom kraju, da bi svoj vrhunac dosegnulo izvan samog tijela romana, u pogovoru. Ovdje argentinski književnik objašnjava da je "Spaljeni novac“ rekonstrukcija istinite priče.

Između 27. rujna i 6. studenog 1965. grupa pljačkaša presrela je u Buenos Airesu vozilo za prijevoz novca s plaćama za zaposlenike lokalnog poglavarstva, hladnokrvno ubila jednog i ranila drugog zaštitara i nestala s pola milijuna dolara preko granice, da bi im policija ušla u trag u Montevideu, gdje su trojica do zuba naoružanih pljačkaša zabarikadirali u okruženom stanu, i do smrti vodili bitku s 300 policajaca. Vrhunac otpora dogodio se drugog dana opsade kada su pljačkaši pred televizijskim kamerama počeli bacati kroz prozor zapaljene novčanice, koje su poput „gorućih leptira“ letjele uokolo ratne zone.

Mediji su odmah taj čin prozvalo nihilističkim, bezosjećajnim i nehumanim. Jedan televizijski novinar spaljivanje "nevinog novca“ je nazvao "kanibalističkim“. Beskonačnih petnaest minuta, koliko je trebalo da se spali ta silna količina papira, paralizirali su u užasu čitav grad, čitavu zemlju. Građani su dobacivali riječi užasa i mržnje, davali medijima ogorčene izjave. Novac nije bačen okupljenim građanima, niti je upotrijebljen kao iskupljenje. Mediji su neprestano ponavljali snimke paleža, kombinirajući ih s nevjericom svjedoka. Nitko nije mogao shvatiti čin argentinskih pljačkaša, ali svi su ga zapravo razumjeli: bila je to jasna „objava totalnog rata, frontalnog rata uperenog protiv cijelog društva“.

U pogovoru Ricardo Piglia dodatno pojašnjava kako u knjizi pokušava imati na umu stilistički registar i "metaforičku gestu“ (kako je to zvao Brecht) socijalnih priča čija je tema protuzakonito nasilje. Rekonstrukcija događaja je precizna, naizgled rudimentarna, ali jasno je, već od naslova pa nadalje, gdje se nalazi jezgra romana. Opkoljeni pljačkaši duhovito se deklariraju kao "peronistički političari, u egzilu, koji se bore za povratak Generala“. Posrijedi je zastrašujući čopor psihopata i sociopata, narkomana i homoseksualaca, no oko njih se nalazi nekoliko koncentričnih krugova političkog konteksta.

Prije svega, pljačka je isplanirana s političarima i murjacima, mozgovima operacije, kojima je trebalo pristati pola plijena ali ih je banda odlučila prevariti i pobjeći u Urugvaj. Piglia neće posebno objašnjavati ovaj "politički“ i "revolucionarni“ kontekst. U tekstu će otvorenije intervenirati tek kod spominjanja "nevinog novca“ – tobože nevinog, "iako je bio rezultat smrti i zločina“.

Ali vratimo se ponovo pogovoru. Godine 1966. Piglia je kao mlad pisac slučajno u vlaku sreo Blancu Galeano, tzv. „urugvajsku priležnicu“ jednog od razbojnika. "Imala je šesnaest godina, ali je izgledala poput tridesetogodišnjakinja, i bila je u bijegu“, pisati će trideset godina kasnije Piglia. Malo kojeg mladića se takva pojava ne bi dojmila. Uz upečatljivu pojavu išla je i priča o bandi pljačkaša i njihovom posljednjem otporu. Pobožno slušajući, Piglia je imao osjećaj kao da se nalazi „pred argentinskom verzijom neke grčke tragedije“. Odmah je započeo istraživati događaj, napisavši i prvu verziju romana.

Negdje u to vrijeme, krajem šezdesetih, s filmom "Bonnie i Clyde“ rođen je novi Hollywood. Kina su punili glamurozni krimići koji su mitologizirali pljačkaše, revolveraše, gangstere i odmetnike. Ideološka potka je bila jasna: u kriminalistički čin učitavao se kod društvene pobune. Piglia je jednu takvu priču imao pred nosom; i već u obliku rukopisa. No ovdje dolazi do neobičnog obrata. Početkom sedamdesetih Piglia napušta projekt, a vraća mu se tek sredinom devedesetih (baš kada američki film kreće s novim valom mitologiziranja odmetnika, u sličnom ideološkom ključu kao i trideset godina ranije).

Kada "Spaljeni novac“ konačno izlazi nikome nije teško proniknuti njegovu značenjsku, prvenstveno kulturološku razinu. Dapače, koncept romana već je pročitan, bezbroj puta viđen na filmskom platnu, na televizijskom ekranu, širom spektra pop-kulture, kako unutar revizionističkog, antimitskog westerna, tako i unutar visoke književnosti (primjerice McCarthyjev "Krvavi meridijan“). Sam "Spaljeni novac“ stilski je iskovan poput oštrice samurajske katane; poput sjene jahača na pustinjskom suncu, rekao bi McCarthy. No u konačnici roman dobacuje onoliko daleko koliko ga nosi Brechtova "metaforička gesta“ i pop-mitologija odmetnika i antijunaka (plus dodatni krug s metatekstualnim pogovorom o istinitoj priči i mladenačkom susretu s tajanstvenom "urugvajskom priležnicom“).

Pitanje koje iz toga naravno proizlazi jest koliko famozna "metaforička gesta“ (da ne govorimo o pop-mitologiji antijunaka) još uvijek može posredovati i sadržavati. Jesmo li vidjeli jednu verziju (američku, francusku, argentinsku) grčke tragedije previše? Jesmo li vidjeli jedan super-krimić previše? Govorimo o autu kojeg su svi vozili, od Hollywooda do Dalekog istoka, od eksploatacijskih krimića do kazališne avangarde.

Generalno, riječ je o istrošenom konceptu. Ali u slučaju uglednog i nagrađivanog Ricarda Piglie – još uvijek i izvanredno napisanom romanu. "Spaljeni novac“ je došao sa zakašnjenjem od trideset godina, ali na kraju kao da nije zakasnio. Mladi Piglia možda ne bi znao podići roman; stari Piglia to svakako zna.  

Ricardo Piglia

Spaljeni novac

• Prijevod: Tatjana Margeta Grubišić-Čabo, Mario Marcos Ostojić
• Hena com 03/2015.
• 226 str., meki uvez s klapnama
• ISBN 9789532590913
• Cijena: 17.12 eur
  Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro

Nastao na temelju novinskih članaka, policijskih izvještaja i izjava svjedoka o stvarnome događaju, roman 'Spaljeni novac' donosi priču o bandi koja je 1965. opljačkala novac namijenjen javnim radovima i plaćama zaposlenika općinskog poglavarstva San Fernanda. Pobjegavši s plijenom iz zemlje ubrzo su se našli okruženi s 300 policajaca i hordom senzacija gladnih novinara.