Roko Pezelj: Ahilej na Marsu

3. mjesto natječaja "Ja sam pisac" 2019.

Ahilej je besciljno lutao po Marsu, očima uprtim prema horizontu koji nije bio plav. Polako je gubio nadu da će ikad više vidjeti zeleno more svoje domovine. Nije više dozivao ni majku ni bogove Olimpa. Odijelo, koje ga je štitilo od visokih temperatura, gotovo mu je sraslo s tijelom. Disao je pod kacigom sporo, kao što se i kretao suhom zemljom Crvenog planeta. Ovdje je poslan u progonstvo po kazni. Razmišljao je kolika je bila Zeusova ljutnja kad ga je iz bitke s Trojancima otjerao u pustoš bez vode, zraka i žena. I to još u buduće vrijeme. Nije znao ni odgovor na pitanje zašto su muškarci s Marsa. Zbog svoga brzog jezika, bijesa koji nije znao kontrolirati i neposluha, bio je prognan na planet svojih djedova i pradjedova – Mars. Pitao se nakon tjedana tumaranja po kamenjaru gdje su ti muškarci, a mučilo ga je i to što mu je ponestajalo zaliha vode. Lanci oko nogu, kojima je vukao zapregu s bačvama vode, bolno su mu se urezivali u butine pri svakom novom koraku. 

Ahilej je vrijeme mjerio po Fobosu. Taj se Marsov „mjesec“ pojavljivao tri puta dnevno. Dan je trajao duže nego na Zemlji jer je drugom „mjesecu“ Deimosu  trebalo 30 sati da obiđe Mars. Barem je tako pokazivala čudna sprava za mjerenje vremena na njegovoj ruci. Bio je to posljednji Hefestov dar. U glavi su mu zvonile Atenine riječi: „Pronađi NASA-in rover Priliku!“ Kakva je to mudra poruka? Ili ga je i Atena izdala? 

Iznenada u daljini zamijeti veliku planinu. Na ekranu je pisalo: „Ugasli vulkan.“ Sjetio se majčinih priča o planetu titana. Bio je to vulkan Olimpus Mons. Naprava na ruci počela je govoriti: „Planina u daljini. Ugasli vulkan. Visina 27 km.“ Nije se čudio, na Marsu su odavno živjeli titani. Snimka na ekranu i brojke pokazivale su da je vulkan promjera 500 km. Ahileja je zabrinjavao način na koji je razmišljao na Marsu. Nikako nije mogao dokučiti otkud mu znanja koja je dobio prolaskom kroz vrijeme. Neobičan Hefestov sat na ruci dobivao je smisao u zadatku koji je dobio od Zeusa – pronaći vodu na Marsu.

Ahilej se približavao dolini, naprava na ruci ponavljala je: „Dolina Ustrajnost“. Ugledao je željezno stvorenje, umjesto nogu imalo je čudne kotače i bilo ih je šest. Glava na dugačkom vratu imala je jedno veliko oko. Stvorenje je imalo samo jednu ruku, koja kao da je držala drugu glavu iznad tla. Dva krila neobičnog stvorenja odbijala su svjetlost daleko u daljinu. Ahilej nije baš tako zamišljao pradjedove titane. Ili je ovo neki mali titan? 

Sretan što je konačno sreo živo biće koje se kreće, potrčao mu je ususret, ne obazirući se na zapregu koju je vukao. Stvorenje se zaustavilo. Ahilej mu se obratio riječima: “Ja sam Ahilej, Pelejev sin.“ Čudnim glasom stvorenje je odgovorilo: „Ja sam rover Prilika, kći Američke svemirske agencije.“ Ahilej zbunjeno izgovori: „Mislio sam da na Marsu žive muškarci“. Rover mu mirno odgovori: „Bilo je to prije nekoliko milijuna godina.“ Okrene glavu na visokom vratu i reče: „Zašto si došao? Ovo nije planet za ljude.“ Ahilej osjeti znoj na čelu ispod kacige i odgovori: „Došao sam naći vodu.“ Prilika podigne drugu glavu i počne govoriti: „Postoje indikacije djelovanja vode slične pitkoj vodi u jezeru na krateru Endeavour. Ondje živi titan i on nije ljudsko biće“. Ahilej zahvali Prilici i krene dalje.

Nakon tri dana hoda Ahilej je došao do jezera. Čim se približio, počeo je razmišljati kako da skine kacigu s glave zbog neizdržive boli na zatiljku. Kaciga je bila povezana s bocama kisika. Zeus mu je prije odlaska rekao da se na Marsu ne može drugačije disati. Iznenada iza visoke stijene začuje buku, nešto se sporo kretalo i drobilo kamenje. Glavobolji se pridružio strah od nepoznatog. Golema glava provirila je iza crvenkaste stijene. Naprava na ruci ponavljala je: „titan Kron, sin Uranov.“ Stvorenje je zagrmilo: „Tko si ti?“ Ahilej odgovori: „Ahilej, sin Pelejev. “Krik stvorenja zatresao je cijelo jezero, pojavili su se valovi na površini. Podigao je Ahileja sa zemlje i progovorio.: „Jesi li me došao osloboditi? Lancima sam vezan toliko dugo da se i vulkan ugasio. Gdje je Zeus sakrio Hefestov ključ za okove? Govori ili ću te pojesti!“ 

Ahilej shvati da ga je Zeus poslao u posljednju bitku. Zadatak nije bio pronaći vodu, već vlastitu smrt. 

Kron proguta Ahileja. To je bila posljednja snimka rovera Prilike. Poruka koju je poslala prije gašenja glasila je: „Mars nije planet za ljude. Čuvajte Zemlju!“

...

Učenik: Roko Pezelj
Škola: Srednja škola Pregrada
Mentorica: Marina Škrnjug, prof.

Roko Pezelj iz Srednje škole Pregrada napisao je vrlo zabavnu i pametnu priču koja s obzirom na konačnu poruku ima karakter ekološkog manifesta. Njegova kratka priča Ahilej na Marsu poigrava se elementima mitologije, klasične književnosti, kozmologije i znanstvene-fantastike. Ahilej, Hefes, Zeus, Kron mitološki su protagonisti kojima je suprotstavljen NASA-in rover na Marsu. Osnovni zaplet sastoji se u tome da je Zeus kaznio Ahileja progonstvom na Mars na kojem mora otkriti izvore pitke vode. No umjesto vode on na Marsu pronalazi, jedino što se na Marsu može pronaći, smrt. Roko je u maniri talentiranog pripovjedača na kraju priče izveo neočekivani obrat koristeći se mehanizmima tragične ironije. A tragična nas ironija još od Sofoklova Edipa pa sve do danas poučava kako su nastojanja čovjeka obično pogrešna i kada misli da ide u najboljem smjeru on srlja ravno u propast. Neka to bude današnja pouka svima nama i neka se svatko od nas zapita: idem li u pravom smjeru? Jesu li moje želje i nastojanja dobra za mene ili me vode u propast? Vode li nas naši političari prema zemlji blagostanja ili…? Tome nas uči Rokova priča. 

I naposljetku, započeo sam s time da Ahilej na Marsu ima karakter ekološkog manifesta. Priča, naime, ovako završava: Kron proguta Ahileja. To je bila posljednja snimka rovera Prilika. Poruka koju je poslao prije gašenja glasila je: „Mars nije planet za ljude. Čuvajte Zemlju!“ 

U konačnici, mogu ustvrditi samo jedno: Ahilej na Marsu potvrđuje da bez obzira je li riječ o Školi za život, Eksperimentalnoj školi ili sasvim običnoj neeksperimentalnoj školi, u našim školama ne nedostaje talentirane djece. Hvala Bogu na tome.  

Eto, sve pohvale Roku i njegovoj mentorici profesorici Marini Škrnjug. 

Tomislav Zagoda