Slovenski space shuttle i hrvatski avion od papira
Pomiješane mi osjećaje izazivaju sjećanja na 2008. godinu i međunarodni Sajam knjiga u Leipzigu, kada je Hrvatska bila zemlja-partner sajma, a voditelji projekta hrvatskog nastupa i predstavljanja naših autora/ica bili su Alida Bremer i György Dalos. Tada se činilo da je prošlo dovoljno vremena od rata i da su došle godine u kojima će se i hrvatska knjižna branša posložiti, te da ćemo napokon izgraditi raznovrsno nakladništvo i stabilno tržište knjiga. Leipzišku epizodu smo solidno odradili (uz ne prevelika financijska ulaganja) i bili smo se nadali da je i put do statusa zemlje počasnog gosta Sajma knjiga u Frankfurtu uspješno trasiran, da smo u Leipzigu dobili važan poguranac i da ćemo nošeni na tom valu kroz godine postići još više. Na žalost, jako smo se bili prevarili.
Jer, bilo je već uoči nastupa u Leipzigu (kao i kasnije) jasnih naznaka da ljubomora i prenabildani ego u pojedinaca - pisaca, urednika i novinara - ne preza da poput slona pripuštenog u trgovinu porculana poruši i polomi krhke izloške. I dok bi za slona uvijek trebalo imati razumijevanja zbog njegove veličine i slabe okretnosti, s ljudima je ipak drugačije, za njih ne bi trebalo imati popusta, pogotovo kada njihovi rušilački porivi najčešće izrastaju iz jala ili poremećene percepcije vlastite "veličine i važnosti". O tome i takvima sam u proljeće 2008. godine pisao u tekstu "O novinarstvu koje nije moje".
Već se po pripremama za Sajam knjiga u Frankfurtu dalo naslutiti da je Leipzig bio samo kratkotrajni otklon od stare prakse improviziranja u zadnji čas, s neizvjesnom financijskom potporom, i ubrzo je postalo sasvim izvjesno da će hrvatski nastup u Frankfurtu (samo pola godine kasnije!) biti ispod očekivane razine. Njemačka publika, koju se u Leipzigu uspjelo zainteresirati i za hrvatsku književnost i autore (što je u kontekstu ogromne književne ponude iz svih ostalih velikih ili manjih svjetskih književnosti bio veliki uspjeh!), očekivala je u Frankfurtu nastavak "leipziške priče", dok su oni koji su zdušno kritizirali Leipzig zadovoljno šutjeli, jer smo se valjda vratili na "pravi kolosjek".
Slovenski poučak
No, gdje je tih godina bila Slovenija, ovogodišnja počasna gošća u Frankfurtu? Sjećam se kako su nam naše slovenske kolegice i kolege pomalo zavidjeli na nastupu u Leipzigu (doduše, Slovenija se u Leipzigu predstavila godinu prije), pratili smo se međusobno, što i kako radimo, kako se povezujemo s međunarodnom scenom (npr. i Hrvatska je od 2011. poput Slovenije postala članica mreže Traduki) itd. No, Slovenci su se i nadali su da će za kojih 10-15 godina dobiti priliku predstaviti se i na nekom od još prestižnijih svjetskih sajamskih okupljanja, ciljajući u prvom redu na Sajam knjiga u Frankfurtu.
Stoga nisu stajali skrštenih ruku nego su u prosincu te iste 2008. godine ustanovili JAK - Javnu agenciju za knjigu Republike Slovenije, izmjestili odlučivanje o slovenskoj knjizi, nakladništvu i autorima iz tromih ministarstava kulture i obrazovanja u JAK, i malo po malo počeli su pametnije preslagivati svoj "knjižni trg" (tržište knjiga). Lobiranje i pripreme počeli su odmah, a 2018. slovenski status zemlje u fokusu iliti počasnog gosta i službeno je potvrđen potpisivanjem ugovora o nastupu s rukovodstvom Sajma knjiga u Frankfurtu.
Nije sve išlo glatko jer nisu niti Slovenci bili imuni na razno razne političke igre i igrice, sukobe taština, smjene u JAK-u i slično, ali su pronašli način da nadiđu ono što bi ih moglo zakočiti i eto – Slovenija je prošlog mjeseca uspješno nastupila u Frankfurtu. Na lijepo uređenom i prostranom slovenskom štandu isticali su se brojni friško prevedeni naslovi slovenskih autora/ica, programi su bili aktualni, poticajni i polemični, premreženi s relevantnim i ne samo njemačkim institucijana. Slovenija je zasigurno izvukla kulturni, ekonomski i politički maksimum iz svog nastupa, na čemu im mi sada možemo zavidjeti, ali i čestitati.
A gdje smo danas mi?
Hrvatski nacionalni štand bio je zaustavljen u vremenu, isti kakav je već nekoliko godina, s jednakim nedostatkom smisla svoga postojanja, a vjerojatno ove godine i ponešto skuplji jer u svijetu su troškovi sajmovanja porasli. Osim što se nekoliko naših autora/ica "prišlepalo" Slovencima na njihov dobrosusjedski poziv i nastupilo u važnijim programima sajma, pravog organiziranog "s glavom i repom" hrvatskog nastupa u Frankfurtu zapravo nije bilo. I zato se valjda više ne čuju nekadašnji bukači, zavladala je čuvena hrvatska bonaca.
** tekst je prvotno objavljen u Best Booku, mjesečnom prilogu o knjigama tjednika Express.