Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Tema • Piše: Nenad Bartolčić • 26.11.2023.

Slovenski space shuttle i hrvatski avion od papira

Pomiješane mi osjećaje izazivaju sjećanja na 2008. godinu i međunarodni Sajam knjiga u Leipzigu, kada je Hrvatska bila zemlja-partner sajma, a  voditelji projekta hrvatskog nastupa i predstavljanja naših autora/ica bili su Alida Bremer i György Dalos. Tada se činilo da je prošlo dovoljno vremena od rata i da su došle godine u kojima će se i hrvatska knjižna branša posložiti, te da ćemo napokon izgraditi raznovrsno nakladništvo i stabilno tržište knjiga. Leipzišku epizodu smo solidno odradili (uz ne prevelika financijska ulaganja) i bili smo se nadali da je i put do statusa zemlje počasnog gosta Sajma knjiga u Frankfurtu uspješno trasiran, da smo u Leipzigu dobili važan poguranac i da ćemo nošeni na tom valu kroz godine postići još više. Na žalost, jako smo se bili prevarili.

Jer, bilo je već uoči nastupa u Leipzigu (kao i kasnije) jasnih naznaka da ljubomora i prenabildani  ego u pojedinaca - pisaca, urednika i novinara - ne preza da poput slona pripuštenog u trgovinu porculana poruši i polomi krhke izloške. I dok bi za slona uvijek trebalo imati razumijevanja zbog njegove veličine i slabe okretnosti, s ljudima je ipak drugačije, za njih ne bi trebalo imati popusta, pogotovo kada njihovi rušilački porivi najčešće izrastaju iz jala ili poremećene percepcije vlastite "veličine i važnosti". O tome i takvima sam u proljeće 2008. godine pisao u tekstu "O novinarstvu koje nije moje".

Već se po pripremama za Sajam knjiga u Frankfurtu dalo naslutiti da je Leipzig bio samo kratkotrajni otklon od stare prakse improviziranja u zadnji čas, s neizvjesnom financijskom potporom, i ubrzo je postalo  sasvim izvjesno da će hrvatski nastup u Frankfurtu (samo pola godine kasnije!) biti ispod očekivane razine. Njemačka publika, koju se u Leipzigu uspjelo zainteresirati i za hrvatsku književnost i autore (što je u kontekstu ogromne književne ponude iz svih ostalih velikih ili manjih svjetskih književnosti bio veliki uspjeh!), očekivala je u Frankfurtu nastavak "leipziške priče", dok su oni koji su zdušno kritizirali Leipzig zadovoljno šutjeli, jer smo se valjda vratili na "pravi kolosjek".

Slovenski poučak

Paviljon Slovenija 2023. - projekt Studio Sadar

No, gdje je tih godina bila Slovenija, ovogodišnja počasna gošća u Frankfurtu? Sjećam se kako su nam naše slovenske kolegice i kolege pomalo zavidjeli na nastupu u Leipzigu (doduše, Slovenija se u Leipzigu predstavila godinu prije), pratili smo se međusobno, što i kako radimo, kako se povezujemo s međunarodnom scenom (npr. i Hrvatska je od 2011. poput Slovenije postala članica mreže Traduki) itd. No, Slovenci su se i nadali su da će za  kojih 10-15 godina dobiti priliku predstaviti se i na nekom od još prestižnijih svjetskih sajamskih okupljanja, ciljajući u prvom redu na Sajam knjiga u Frankfurtu.

Stoga nisu stajali skrštenih ruku nego su u prosincu te iste 2008. godine ustanovili JAK - Javnu agenciju za knjigu Republike Slovenije, izmjestili odlučivanje o slovenskoj knjizi, nakladništvu i autorima iz tromih ministarstava kulture i obrazovanja u JAK, i malo po malo počeli su pametnije preslagivati svoj "knjižni trg" (tržište knjiga). Lobiranje i pripreme počeli su odmah, a 2018. slovenski status zemlje u fokusu iliti počasnog  gosta i službeno je potvrđen potpisivanjem ugovora o nastupu s rukovodstvom Sajma knjiga u Frankfurtu.

Nije sve išlo glatko jer nisu niti Slovenci bili imuni na razno razne političke igre i igrice, sukobe taština, smjene u JAK-u i slično, ali su pronašli način da nadiđu ono što bi ih moglo zakočiti i eto – Slovenija je prošlog mjeseca uspješno nastupila u Frankfurtu. Na lijepo uređenom i prostranom slovenskom štandu isticali su se brojni friško prevedeni naslovi slovenskih autora/ica, programi su bili aktualni, poticajni i polemični, premreženi s relevantnim i ne samo njemačkim institucijana. Slovenija je zasigurno izvukla kulturni, ekonomski i politički maksimum iz svog nastupa, na čemu im mi sada možemo zavidjeti, ali i čestitati.

A gdje smo danas mi?

Hrvatski nacionalni štand bio je zaustavljen u vremenu, isti kakav je već nekoliko godina, s jednakim nedostatkom smisla svoga postojanja, a vjerojatno ove godine i ponešto skuplji jer u svijetu su troškovi sajmovanja porasli. Osim što se nekoliko naših autora/ica "prišlepalo" Slovencima na njihov dobrosusjedski poziv i nastupilo u važnijim programima sajma, pravog organiziranog "s glavom i repom" hrvatskog nastupa u Frankfurtu zapravo nije bilo. I zato se valjda više ne čuju nekadašnji bukači, zavladala je čuvena hrvatska bonaca.

** tekst je prvotno objavljen u Best Booku, mjesečnom prilogu o knjigama tjednika Express.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –