Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 22.12.2011.

Sofi Oksanen : Čišćenje - roman

Sofi Oksanen: Čišćenje

Čišćenje Oksanen Sofi


Pred par godina, prilikom zagrebačke premijere Waydinog "Katyna", poljski ambasador se vidno uzrujao na novinarsko pitanje je li Katyn za Poljake ono što je Bleiburg za Hrvate. Naravno, Katyn i Bleiburg ne mogu se kao komunistička stratišta samo tako izjednačavati. Na Bleiburgu je stradala Hitlerova kolaboracionistička vojska i razne kolaboracionističke paravojske, a u Katynu upravo suprotno - prva antifašistička vojska koja se suprostavila Hitleru. Nekomu možda nije važno tko su bili žrtve komunističke čistke, ali ne i poljskom ambasadoru u Hrvatskoj.

U kompleksu ratnih i poratnih stradavanja, tom ponekad vrlo zbrkanom danse macabreu žrtava i počinitelja, svatko ima vlastiti nacionalni narativ. Hrvatsko-jugoslavensko stradavanje ustaša, domobrana, četnika i belogardejaca na Bleiburgu, ne može se uspoređivati sa stradanjem poljskih oficira u Katynu, ili stradavanjem Armije Krajowa u vrijeme varšavskog ustanka (kojeg je Crvena armija mirno promatrala s udaljenosti od nekoliko kilometara). Ideološki predznak počinitelja možda je u to vrijeme bio isti, ali nije bio i isti ideološki predznak žrtava.

Posrijedi nije samo neusporedivost Poljske s Hrvatskom/Jugoslavijom. Gotovo da ne postoji jednak obrazac nacionalnog narativa u vremenu rata i poraća, barem ne na prostoru Srednje Evrope. Kao što se hrvatski slučaj ne može uspoređivati s poljskim, jer na Bleiburgu nisu stradali hrvatski antifašisti, već čitav galimatijas fašističkih vojski, tako se niti Poljska ne može uspoređivati sa sudbinom, primjerice, pribaltičkih republika, premda su i one kao i Poljska pretrpjele jednu nacističku okupaciju i čak dvije sovjetske okupacije.

Dapače, niti među samim pribaltičkim republikama nema mjesta za poopćavanje. Četrdesete godine posve su individualizirale sudbinu svake zemlje: u Litvi, i nešto manje Latviji, holokaust je imao stravične razmjere, i u njemu su sudjelovali i lokalni kolaboracionisti, dok su se estonski Židovi u najvećoj većini uspjeli spasiti tako da tamošnji kolaboracionisti (baš kao ni finski) uz hipoteku Hitlerovih saveznika nisu imali i hipoteku supočinitelja holokausta.

Jedan estonski Židov koji se spasio bijegom u Lenjingrad, i jedan estonski kolaboracionista bez hipoteke holokausta, pojavljuju se i u romanu "Čišćenje", finske spisateljice Sofi Oksanen. Mlada Finkinja (1977.) u povijesnom romanu o dvije sestre i pedeset godina estonske povijesti, spominje seoskog Židova koji se 1940. spasio bijegom, a 1944. vratio kao progonitelj estonskih nacionalista.

Politička nekorektnost, i još gore, fašistički revizionizam vise u zraku! Je li se to mlada Finkinja uplela u nešto s čime ni iskusniji ne izlaze lako na kraj: u povijest u kojoj su fašisti osloboditelji, a antifašisti okupatori, okupacija - oslobođenje, a oslobođenje - okupacija; u kojoj preživjeli Židovi postaju progoniteljima, i gdje se niti jedna počinitelj, niti jedna žrtva, ne može usporediti s drugom, kako je to odrješito upozorio poljski ambasador.

Sofi Oksanen je napisala snažan, na momente brutalan roman, po svojoj formi zapravo nekonvencionalni krimić, ali stilski vrlo dorađen, u kojem nema povijesnih dubioza, niti neporezanih končića političke nekorektnosti.

Kad su golubice nestale Oksanen Sofi

Židov-povratnik usputni je povijesni detalj. Mnogo gore u "Čišćenju" su prošli Rusi. Oksanen uporno Ruse-komuniste i Ruse-mafijaše opisuje kao neevropske divljake. Oni brišu nos rukavom (što je tipična opaska srednjeevropskog šovinizma spram "neciviliziranih" naroda), smrde po znoju i višemjesečnom nepranju, jedu kao barbari, skloni su alkoholiziranju i nasilju, i redovito dolaze kao agenti zla.

Godine 1940. pojaviti će se prvi puta kao okupatori i progonitelji koji ubijaju estonske domoljube ili ih šalju u Sibir; godine 1944. pojaviti će se i po drugi puta kao okupatori i progonitelji (ovaj put zajedno sa Židovima); godine 1986. trovati će Estoniju radioaktivnom hranom iz okolice Černobila; godine 1991. pojaviti će se kao Rusi-mafijaši, i terorizirati Estoniju onako kako su to činili i dok su bili Rusi-kagebeovci.

Obiteljska povijest dvaju sestara povijest je pod udarom te ruske katastrofe, i prenosi se s generacije na generaciju, od 1940. pa do uspostave samostalnosti početkom devedesetih. U toj obiteljskoj tragediji Nijemci su osloboditelji; njihov znak u romanu je „lijep njemački glasovir"  koji je ostao u Estoniji nakon povlačenja Nijemaca iz zemlje; znak dolaska Rusa i propasti civilizacije su ovce zavezane za noge istog glasovira. U kuću dviju sestara njemački vojnici ulaze kao pristojni, čak i sramežljivi mladići; Rusi pak ulaze kao bestijalni silovatelji, NKVD-ovci ili makroi spremni na sve...

U estonsku povijest 1940.-1992. Sofi Oksanen je ušla ne okrećući se ni lijevo ni desno. No o povijesnom revizionizmu ili političkoj nekorektnosti ne može se govoriti. Židov-povratnik u Estoniji ne znači isto što i Židov-povratnik u Litvi i Latviji (gdje takvih naposljetku nije ni bilo). Estonski nacionalista nije isto što i litavski ili hrvatski nacionalista. A u tom kontekstu niti Nijemci nisu ono što su bili u Poljskoj, niti Rusi nisu ono što su bili, do neke mjere, u Jugoslaviji. "Čišćenje" progovara o žrtvi, a u ratu i poraću svaka žrtva je imala svoju priču, i niti jedna sudbina se ne može poopćavati.

Sofi Oksanen je napisala snažan, na momente brutalan roman, po svojoj formi zapravo nekonvencionalni krimić, ali stilski vrlo dorađen, u kojem nema povijesnih dubioza, niti neporezanih končića političke nekorektnosti. Priča je ekskluzivno estonska, pomalo čak i s ambicijom da bude estonski nacionalni narativ, ali nije namijenjena samo za estonske čitatelje, dapače, napisana je na finskom, prevedena je već na 38 jezika (među kojima hrvatski prijevod bolje zvuči od engleskog), Nancy Huston kaže da bi je trebao pročitati svatko tko uopće zna čitati, a švedski recenzent Dagens Nyheter proriče da je ovo Nobel za par godina...

Evo, uspjeli smo napisati recenziju jednog sjevernoevropskog romana a da ni jednom rječju nismo spomenuli Stiega Larssona.

 
Sofi Oksanen: "Čišćenje"
Preveo Boris Vidović

Fraktura, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Sofi Oksanen

Čišćenje

  • Prijevod: Boris Vidović
  • Fraktura 11/2011.
  • 352 str., tvrdi uvez s ovitkom
  • ISBN 9789532663358
  • Cijena 159.00 kn

Kada jednoga jutra u svome dvorištu u estonskome selu Aliide Truu pronađe gotovo mrtvu djevojku i odluči joj pomoći, njezin će se život sasvim izmijeniti, a prošlost će joj nahrupiti na vrata. Djevojka Zara žrtva je traffickinga koja bježi od svojih izrabljivača, a Aliide nije izabrala slučajno – njih dvije povezane su mnogo dubljim vezama negoli to ijedna sluti.

– Čišćenje - Sofi Oksanen –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –