Tomislav Sabljak (pr.) : Teorija priče
Odakle potiču priče? Koliko u pričama ima istine? Teorije priče postoje, ima ih jako mnogo, ali koja je najdomišljatija i najoriginalnija? Je li još uvijek Šeherezada na prvome mjestu u umijeću pričanja? Zbornik teorijskih radova "Teorija priče - panorama ideja o umijeću pričanja 1842-2005" o kratkim narativnim oblicima dobar je vodič kroz disperzivnost mogućih odgovora koja se pojavljuju uslijed terminološke raznolikosti i brojnih klasifikaciji književnih formi.
Priredio ga je Tomislav Sabljak uz pomoć Ane Batinić u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta "Kratki pripovjedni oblici u hrvatskoj književnosti" kao poseban otisak "Kronike" (br. 18-19-20, 2007.) Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Rasprave i članci u njemu okvirno slijede gotovo stopedeset godina (od Edgara Allana Poea (1842.) do teksta madžarske znanstvenice Beate Thomke (2005.)) ukazujući na razvoj teorijske misli o priči i pripovijedanju. Posebice treba ukazati na preciznu metodologiju oblikovanja zbornika koja osim Sabljakovog uvodnog teksta, sadrži popis odabrane literature, bilješke o zastupljenim autorima, sažetak na engleskom te kazalo imena.
Kroz devedeset i jedan tekst različitih autora (npr. James Joyce, Viktor Šklovski, Franz Kafka, Ernesto Sabato, Jorge Luis Borges, Italo Calvino, Gabriel Garcija Marquez, August Šenoa, Janko Ibler, Ivo Andrić, Vladan Desnica, Miroslav Krleža, Slobodan Novak, Ivan Salmnig, Antun Šoljan, David Albahari, Miroslav Šicel, Aleksandar Flaker, Vladimir Biti,....) čitatelji spoznavaju različite narativne strategije oblikovanja priče. U isto vrijeme člancima se pažnja usmjerava na sam čin pripovijedanja, na načine angažiranja recepcije kao i na one postupke kojima se narušava referencijalna iluzija koju često puta priča nudi.
Autori ovih tekstova osluškivali su priče oko sebe, krajičkom oka zaustavljali su letimičan prizor kojemu su davali umjetničku živost (R. Carver) neki su o pripovjednom činu u kratkoj priči pisali kao o munji koja osvjetljava stablo (Oskar Jelinek), neki su ga spontano autoironizirali iz neke prisne, upravo tjelesne sfere arhiviranih tragova u njemu (Borges), dok su samo poneki prihvatili kako se teorija priče ne može nadzirati jer ona svojom poviješću uvelike nadilazi svaku „čvrstu" teorijsku kontrolu. To je ono što svaki od autora ima na umu kada govori o priči jer je upravo ona, riječima W. Benjamina, utjelovljenje "tijesne prepletenosti, jednokratnosti i trajnosti", ona je "posljednji zaklon" kultne vrijednosti stvari, utočište sjećanja na daleke blizine. Pripovijedanje je prema njegovu mišljenju opunomoćeno nepreglednim lancem predaje i pričanja preko kojega se osigurava »zajedništvo onih koji osluškuju« (V. Biti).
Ono što zborniku nedostaje vezano je uz recentno izmiještenje priče u brže, gušće, sažetije, dinamičnije i jedinstvenije cyber prostore. Blogersko pričanje dio je svakodnevlja, a virtualna priča postaje sve češćim povodom za teorijska promišljanja (Dubravka Oraić Tolić). Promjena ekonomije pisanja nesumnjivo mijenja književnu paradigmu. U nedoumici događa li se budućnost već sada, književnost na novim medijima puna je futurističkih proročanstva koja najavljuju dominaciju multimedijskih djela.
Naravno, i ona impliciraju tematski i formalni aspekt priče. Ako je vjerovati Espenu Aarsethu, početak novog milenija rezerviran je za procvat novih interdisciplinarnih proučavanja priče. Već teoretičari kompjutorskih igara temeljenih na pričama iz mitova, legendi, romana, dolaze iz različitih područja kao što su antropologija, sociologija, naratologija, semiotika, filmologija.
Iako će novo doba donijeti nove prostore pripovijedanja, književne teoretičare, povjesničare i pisce u ovome zborniku zasigurno još uvijek zanima istraživanje narativnih praksi i to onih koje ukazuju kako je priča "delikatan književni organizam". Torborg Nedreaas misli da mu je oblik ovalan, nalik kapljici koja "može upiti i u trenutku vratiti zraku svjetlosti". Pri tome je dovoljno transparentan, dovoljno tajnovit i nedovoljno iščitan. Ova panorama ideja o pojmu priče, zasigurno to i potvrđuje.
( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )