Vera Horvat Pintarić : Boris Bućan

"U stanovitim gotovo nadnaravnim stanjima duše, dubina života objavljuje se potpunoma u prizoru, koliko god bio običan, što ga imamo pred očima. On postaje njezinim simbolom."
Charles Baudelaire, Rakete
 
"Nema umjetnosti bez dosade."
Boris Bućan

Na slikama što ih Boris Bućan izlaže posljednjih godina vlada harmonična dvostrukost. Dok gledamo platno nazvano Bik istovremeno vidimo najmanje dvije stvari - izokrenuti Malevičev Crni kvadrat na bijeloj površini te životinju iz imena slike. Bućan je naime na jednom kutu crnom kvadratu naslikao zlatne rogove i tako ga pretvorio u živo biće, odnosno preobrazio apsolutnu apstrakciju u reprezentaciju stvarnosti jednom jedinom misaonom, odnosno slikarskom intervencijom. Njegova djela odreda funkcioniraju kao naslikane misli na način da se na njegovim platnima stvarnost preobražava u simbole stanja i refleksija što ih je sposobna proizvesti u subjektu koji je percipira.

Bućan najčešće slika svakodnevne predmete, životinje i ljude iznalazeći u njima skrivene simetrije i usložnjavajući pretapanjima i simetrijama njihov simbolički kapital. U slučaju izvanrednog platna Bik Bućan pak postojeće umjetničko djelo iz apstraktnog prevodi u realno te pritom kao da želi kazati - ovo jest crni kvadrat, ali lakim dodirom mašte on može postati nešto stvarno, nešto živo, na primjer bik. Postupak je to kojim se obično služe djeca kad od stolca načine raketu, a od rakete vremenski stroj.

Svijet pulsira skrivenim potencijalima koji se pred našim očima u svakom trenutku mogu roditi kao nova realnost uskrsnuti snagom zamišljaja. Upravo se ta drevna čarolija vječnog preobražaja skriva u srcu Bućanova umjetničkog senzibiliteta. Neumorno promatrajući stvarnost njene oblike pretvara u otisak misli koje ona u njemu proizvodi, a čija je zaigrana priroda prije svega asocijativna.

Stoga u njegovim radovima živi onaj prvi slikarski postulat upornog promatranja kao i dar da se iznađe dublja stvarnost predmeta i pojava. Bućan gleda u bića i stvari koje od pamtivijeka privlače crtačku ruku - ptice, psi, žene, cvijeće te na platnu uobličava njihove skrivene identitete, jer eto kvadrat nije samo kvadrat već i bik, kao što je i stolac raketa za one koji imaju dar da ga takvim vide.  

Slika Bik krasi naslovnicu slikareve monografije za koju je predgovor napisala ugledna povjesničarka umjetnosti i autorica postava recentnih Bućanovih izložbi Vera Horvat Pintarić. Lijepo opremljeno izdanje istog je kvadratnog oblika kao i u njemu reproducirana platna u akrilik tehnici koja u stvarnosti impresioniraju veličinom od 140 puta 140 centimetara. Bućanove slike ne krasi samo lucidna misaonost već i neposrednost likovne izvedbe koju karakterizira jednostavnost i energična sugestivnost njegovih jakih, spontanih poteza.

Suvremeno slikarstvo rijetko nudi djela koja su u stanju istovremeno biti visoko profilirani estetski artefakti te uz to nuditi svježu, istovremeno instinktivnu i refleksivnu percepciju svijeta. Bućanovi radovi odreda dostižu tu bezvremenu kvalitetu. Likovno gledano najsnažnije su one njegove slike na kojima koristi tek crno i bijelo dodajući njihovoj upečatljivoj monokromatici tek jedan jedini detalj u boji kako je to učinio sa zlatnim rogovima na spomenutoj slici Bik, ili na primjer na platnima Motorist i Sjena psa na šlapi. A da je tako prepoznao je i sam slikar koji ovih dana u zagrebačkoj Gliptoteci predstavlja svoj najnoviji ciklus Stakleni ljudi od 130 platana na kojima odreda slika bijelom bojom na crnoj pozadini. 

Platna pak reproducirana u ovoj samo opsegom maloj monografiji nastala su 2011. godine te pružaju uvid u ključne postupke što se pojavljuju u slikarevim radovima začetim ingenioznim ciklusom Žena na mjesecu što ga je u proljeće 2010. predstavio u Klovićevim dvorima. Na istoimenom platnu  žutom polumjesecu slikar je dodao grudi i tako ženu pretvorio u mjesec, a mjesec u ženu. Razotkrivši slikarskom intervencijom njihovu tajnu vezu iz fizičke smo asocijacije dospjeli do metafizičke simetrije.

Drugi važan postupak kojim se Bućan obilno služi najjasnije upućuje na spomenutu dvostrukost kao ishodište njegova recentnog slikarstva. Često njegova platna imaju dva naziva pa na primjer  Makaroni/Stari Rim zajedničkom slikarskom reprezentacijom kroz naslov gradi metaforički most između dva naizgled nespojiva pojma. Slično se događa i na platnima Pupoljak petunije/ruke i Studija uvenule petunije/ženske noge dok pak na slici Tulipani u ruci ženska ruka umjesto noktiju dobiva pupoljke.

Treći bitan postupka u Bućanovu slikarstvu jest zamjenjivanje očekivanog sadržaja nekom metaforičkom ekstenzijom. Platno nazvano Brbljanje tako prikazuje tri para ženskih stopala s crveno lakiranim noktima koji vire iz ljetnih sandala raspoređenih oko crne noge kavanskog stola. Žene koje razgovaraju prikazane su kroz jedan izolirani detalj, koji zamjenjuje nevidljivu cjelinu, pa je Bućanov postupak ovdje posvema filmski jer se tema slika zapravo dobiva iz OFF-a, odnosno isključivo iz ponuđenog naziva.

Na platnu Kad sam se družio s golubovima Bućan pak slika par crnih cipela pored kojih smješta crvene nogice goluba pa i opet dobivamo izolirani detalj kao metaforu jedne priče koja traje u prostoru i vremenu. Obje slike smještenu su na sivu pozadinu koja sugerira prostor ulice i trga na kojima slikar postaje voajer koji prizore što ih uočava oko sebe transponira u unutarnji doživljaj što ga on u njemu izazivaju.

Tako na također sivom platnu Pas i stupići Bućan u jednom od stupića otkriva figuru životinje, a na onome nazvanom Žena i stupići postupak je obrnut pa noge neke dame postaju dio uličnog dekora. Kad sam se družio s golubovima ujedno je i naziv Bućanovog ciklusa proizašlog iz promatranja gradskih ulica i trgova te uočavanju čarolije njihovih skrivenih simetrija. Slikar često ističe kako kada ne slika, obično sam sjedi na Britanskom trgu  u blizini svog atelijera pijući kavu i uživajući u neprestanoj izmjeni života što ih nude tržnica i trg. Iz njegovih tek naizgled dokonih druženja s golubovima rađa se slikarstvo koje neprestano misli i tu misao predočuje kao harmoničnu ljepotu.

Promatrajući slike skupljene u ovoj izuzetnoj monografiji otkrivamo kako u slici izgleda intimni dnevniku senzitivnog flanera koji kada gleda uvijek i vidi, a onaj koji vidi, ne može, a da ne slika.

Vera Horvat Pintarić: "Boris Bućan"

Vuković & Runjić, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )