Vještine rane pismenosti: Što se i kako radi u zagrebačkom dječjem vrtiću Remetinec

Znate onu - na djeci svijet ostaje? To je biološki točno, naravno, no točno je i u svakom drugom smislu, kako društvenom, tako i intelektualnom. Smatram da upravo zbog toga trebamo zastati, promisliti i procijeniti što radimo dobro, pa čak i bolje od mnogih drugih, a u čemu još postoji prostora za popravak. Na temelju iskustava života u raznim zemljama i razgovora s ljudima čija djeca pohađaju predškolske ustanove u još više zemalja, ali i na temelju stručne literature, tvrdim da su naši vrtići među najboljima koje sam vidjela. U njima sigurno ima mjesta za još više i još boljih aktivnosti, ali već ono što se radi u mnogim slučajevima daleko nadilazi ono što se standardno radi diljem Europe, da ne spominjem Ameriku, gdje je javna briga o najmlađima gotovo nepostojeća.

Naši su vrtići po mnogočemu izvanredno organizirani, odgajateljice u njima izuzetno su dobro obrazovane, a u velikoj većini i izvanserijski motivirane za rad s djecom predškolskoga uzrasta. U njima se provode mnogi vrijedni programi koji razvijaju sposobnosti djece onako kako se to i ne može ako dijete nije uključeno u skupinu vršnjaka koja predstavlja zajednicu koja mu je u toj dobi, kao i kasnije tijekom života, itekako potrebna. 

Kako toga, u eri kritiziranja i kritizerstva često nismo svjesni, smatram korisnim i društveno relevantnim istaknuti primjere dobrih praksi. Bar su dva očigledna razloga za to. Kao prvo, važno je da se društvo upozna s tim i shvati koliko se truda na svakodnevnoj razini ulaže u sustavni odgoj i obrazovanje najmlađih. Osim toga, ukazivanjem na dobre prakse otvara se mogućnost da se i drugi, koji zasad još ne uspijevaju organizirati takve programe, inspiriraju i pokušaju i sami ostvariti neke od programa koji se drugdje već provode.

Uspoređivanje svoje prakse i prakse drugih uvijek je dobar način refleksije i poboljšanja, često to radimo i u svakodnevnom životu. Upravo zato se nadam kako će razgovori s odgajateljicama i pedagoginjama u vrtićima koji su se domislili načina kojima aktiviraju djecu, ali i roditelje na zajedničkim čitanjima, pomoći onima kojima taj zadatak još predstoji. 

Zbog toga sam razgovarala sa Snježanom Kovačićek, odgojiteljicom mentoricom koja radi već  25 godina, a od toga godinama u dječjem vrtiću Remetinec. Uz ovaj zanimljiv i informativan razgovor, koga god zanima više, mnoge informacije može pronaći na izvanredno dobro organiziranim internetskim stranicama, gdje ćete pronaći izuzetno korisne tekstove koji će, nadam se, potaknuti i vašu kreativnost i razmišljanje o tome što sve možete raditi s djecom.
 

Snježana Kovačićek

Anita Peti Stantić: Radite li u osnovnom programu ili u nekom od posebnih?

Snježana Kovačićek: Radim u integriranom cjelodnevnom  engleskom programu s djecom u mješovitoj skupini, što je dob od 3-6 godina. Komunikaciju na engleskom jeziku ostvarujemo  spontano uporabom osnovnog vokabulara kroz situacijsko učenje, a tematska područja primjerena su interesima i razvoju djece predškolske dobi. Pritom pratimo zbivanja koja se događaju u vrtiću, a gramatičke strukture  obrađuju se spontano, kroz pjesmice, brojalice, dijaloge i igru.

Koje su aktivnosti vezane uz razvijanje čitalačke pismenosti, svakodnevne ili tjedne, predviđene planom predškolskoga odgoja u kojim dobnim skupinama?

Svijest o čitanju kod djece se razvija vrlo rano. Naime, predčitačke vještine razvijaju se od rođenja te se može reći da je čitanje aktivnost s kojom treba započeti praktički već od prvih dana djetetova života. Pritom se misli na  kvalitetno poticanje cjelokupnog kognitivnog, socio-emocionalnog i estetskog razvoja. Nepobitna  je i neprocjenjiva dobrobit koja proizlazi iz zajedničkog druženja djece i odraslih s pričom, slikovnicom, knjigom. Osim toga, predčitačkim se aktivnostima potiču i razvijaju predvještine čitanja. Djeca u ranoj dobi pokazuju interes za slikovnice, počinju ih listati, pokazivati i imenovati likove i radnje. U centrima za razvoj početnog čitanja i pisanja nalaze se fotografije životinja, biljaka i predmeta s riječima koje ih obilježavaju te kartice s velikim i malim slovima abecede.

U okviru redovnog primarnog programa potiče se i njeguje komunikacija i odnos djeteta prema knjizi tako što se u radu s djecom svakodnevno koriste priče i slikovnice. Pjesme također pomažu djeci da pravilno izgovaraju glasove te da prate ritam, intonaciju i naglasak. Koncentrirajući se na njih, djeca razvijaju jezik, a specifične pjesmice mogu i poslužiti za uvježbavanje izgovora pojedinih glasova. Zbog toga se zajedničkom čitanju, razgovoru, vježbama i igrama za razvijanje predčitačkih vještina u predškolskim ustanovama posvećuje velika pažnja, što mi činimo svakodnevno. Naime, na taj način boravak u vrtiću povećava djetetovu spremnost za čitanje.

Na koji način vi osobno prilagođavate te aktivnosti skupinama s kojima radite?

Svakodnevno koristim literaturu primjerenu uzrastu djece, slijedeći njihove interese, preferencije i želje. Pratim i uočavam spontane reakcije djece na priču i nastojim ih smisleno povezati s ostalim zadaćama u odgojnom procesu. Tako slušam i potičem izjave djece te im otvaram im prostor za likovno izražavanje, osobito kao reakciju na uočene problemske situacije. U tu svrhu koristim poruke i pouke iz priča jer takva refleksija učinkovito potiče učenje i promišljanje na djeci ugodan i primjeren način te podsjeća na poželjne oblike ponašanja.

S obzirom na sve što znamo o poticajnom okruženju u kojem neka djeca rastu u svojim domovima, dok druga nemaju tu sreću, smatram vrlo važnim istaknuti da se u prostoru naše sobe nalazi mala knjižnica iz koje djeca svakodnevno spontano odabiru priče, slikovnice i edukativne knjige prema svom interesu. Ta im je knjižnica nadohvat ruke, većina vrlo brzo dobro upozna sve knjige pa im se onda vraćaju, listaju ih i međusobno razgovaraju o njima.

U predčitačkom centru djeci su ponuđene raznovrsne slikovne kartice, kocke pričalice i slična pomoćna edukativna građa koja im je zanimljiva i poticajna te rado provode vrijeme igrajući se s njom. U dnevnom rasporedu nastojim uvijek pronaći vremena za stimuliranje razvoja dječjeg jezika i za poticanje djece na prepričavanje priča, događaja. Kad netko radi 25 godina kao ja, često više i ne propituje metode, nego ih spontano nadograđuje na temelju iskustva, no kad smo se dogovarale za ovaj razgovor, razmišljala sam o tome što mislim da najviše pomaže djeci u onome kako radimo. U razvoju jezika, smatram da su to pitanja otvorenog tipa koja postavljam kako bih djecu potaknula na duže i složenije odgovore.

Uz to, što je rezultat našeg temeljitog obrazovanja, a onda opet i dugogodišnjeg iskustva i redovitih stručnih usavršavanja, za poticanje i razvoj govora i predčitačkih vještina koristim i raznovrsne vježbe kroz igru. Neke od tih igara su igre s rimom (najprije prepoznavanje rime, a zatim i samostalno stvaranje rima, što je djeci izuzetno zabavno), rastavljanje riječi na slogove (koje se često pretvori u prenaglašavanje, što je izvrsno, jer djeca tako kroz igru još bolje osvješćuju slogove), naglašavanje početnog glasa u riječi, igre tipa dovrši riječ, pogodi po opisu, na slovo, na slovo, pokvareni telefon i druge. Sve su to igre koje su poznate već desetljećima i kojih smo se i mi kao djeca igrali, a izvrsno funkcioniraju i danas. Kad znamo koliko je važno to rano sporazumijevanje i osvješćivanje elemenata jezika kroz igru, bilo bi ludo ne iskoristiti to za dobrobit djece.

Uključujte li i roditelje u neke aktivnosti? Koje i na koji način?

Roditelje redovito informiramo o naslovima koje djeca u konkretnim skupinama jako dobro prihvaćaju i koji su omiljeni među njima. Tako na primjer na mjestima na kojima to roditelji ne mogu ne vidjeti u prostoru vrtića oglašavamo: „Čitali smo…“, Slikovnica mjeseca…“ i sl. Smatramo da time djelujemo i na njih, pokazujemo im što njihova djeca vole čitati kad su u vrtiću, koje su teme i pristupi na koje djeca dobro reagiraju i potičemo ih da i oni kod kuće čitaju te ili druge slikovnice s djecom.

Osim toga, roditeljima su dostupni edukativni letci i plakati u predprostorima na temu „Zašto čitati?“, „Kako čitati?“, „Kako zavoljeti čitanje?“, „Predčitačke vještine“, „Što čitati djetetu?“ Smatramo da takvim pristupom činimo bar tri korisne stvari. Kao prvo, pokazujemo roditeljima koliko je čitanje važno i koliko ga mi, kao stručnjaci koji svaki dan provode puno vremena s njihovom djecom, držimo potrebnim. Kao drugo, one koji čitaju sa svojom djecom podsjećamo na odnos između čitanja i razvoja mozga njihove djece, posebno upućivanjem na predčitačke vještine. I treće, možda i najvažnije u današnje doba, onim roditeljima koji zbog bilo kojeg razloga ne čitaju redovito svojoj djeci i sa svojom djecom, skrećemo pozornost na to da bi to trebali činiti i da, ako ne znaju odakle početi, u nama imaju pouzdane pomoćnike i vodiče na tom putu.

Na kraju, redovito organiziramo radionice, tj. zajednička druženja djece i roditelja na kojima roditelji zajedno sa svojom djecom izrađuju slikovnice, igraju raznovrsne govorne igre, čitaju priče i sl. Te su radionice jako posjećene, a pouzdano znam da su mnogi roditelji nakon njih i kod kuće počeli više čitati i igrati se sa čitanjem i knjigama sa svojom djecom.

Na što ste, vezano uz poticanje čitanja, najponosniji?

Od mnogih aktivnosti koje provodimo, nije jednostavno odabrati samo neke, zato što mislim da sve one zajedno doprinose cjelovitom razvoju. Ipak, jako sam ponosna na našu malu knjižnicu jer djeca, osim što mogu čitati slikovnice koje su u njoj tijekom svoga boravka u vrtiću, te iste slikovnice i knjige koje ih interesiraju mogu posuđivati i odnijeti kući. U tu svrhu izrađujemo iskaznice u koje se bilježe datumi posudbe. Kad posude knjigu, djeca imaju obavezu brinuti se o knjizi i pročitati je zajedno sa svojim roditeljima kod kuće.

Drugo na što sam jako ponosna je aktivnost stvaranja priče s djecom. Mislim da je to izvrsna aktivnost zato što na cjelovit način razvija dječju kreativnost i mnoge njihove sposobnosti, a djeca je izuzetno vole, zato što im je zabavna, zato što se sudjelujući u njoj osjećaju dijelom skupine koja zajedno nešto radi i na kraju, zato što su ponosni što to mogu. Tijekom te aktivnosti djeca izrađuju ilustracije i tekst za priče. Lijepo je nakon izrade slikovnice vidjeti djecu mlađe dobi koja mogu prepričati priču prateći ilustracije, dok starija djeca čak samostalno čitaju i tekst priče.

Ovdje bih željela reći i to da smo svjesni kako se današnja djeca neminovno susreću i s digitalnim slikovnicama kojima se pristupa putem raznovrsnih tehnologija. Premda je najveći dio naših aktivnosti vezan uz klasične slikovnice, u proteklih smo se nekoliko godina u našem vrtiću okušali i u izradi e-slikovnica, a koga zanima više o tome, može pogledati na stranice našeg vrtića, gdje je dostupna mala riznica e-slikovnica. 

Je li način rada vezan uz razvoj jezične sposobnosti djece, pa onda i čitalačke pismenosti koji danas primjenjujete, rezultat svjesne odluke u nekom trenutku ili je do toga došlo postupno, s vremenom, iz vlastitoga iskustva?

Godinama radim u dječjem vrtiću Remetinec u kojem se provodi program „Čitanje nije samo za odrasle“ koji predstavlja sastavnicu redovnog programa verificiranog od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Taj je program uspješno integriran, a ostvarujemo ga u svim vrtićkim i jasličkim skupinama od 2008. godine. Uz to, u našem se vrtiću provodi i „vrtićki Interliber“ koji povezujemo uz obilježavanje Međunarodnog dana  dječje knjige. Nakon dugogodišnjeg provođenja ovako kvalitetnih programa, redovito nadopunjujemo, unaprjeđujemo i obogaćujemo program novim aktivnostima i sadržajima, tako da je to osnova od koje krećemo, a onda nastupa naša kreativnost i sposobnost da osluškujemo potrebe novih generacija i nudimo im kvalitetne sadržaje.

Postoje li prilike da podijelite svoja pozitivna iskustva s kolegicama i kolegama iz drugih vrtića?

Naravno, postoje prilike za prikaz naše dobre prakse i toga koliko se kvalitetno planira odgojno-obrazovni rad u našim predškolskim ustanovama. To redovito činimo na stručnim skupovima koje organizira Agencija za odgoj i obrazovanje. Mišljenja sam da bi naša pozitivna iskustva i prijenos dobre prakse bili najučinkovitiji u međuvrtićkoj suradnji, organizacijom tematskih stručnih aktiva unutar predškolskih ustanova.

Jeste li ideje za neke aktivnosti koje danas provodite dobili poticaj od drugih? Gdje i kako?

Ideje za nove aktivnosti i sadržaje pronalazim u literaturi, no stalno unosim i neke svoje ideje, pratim interes djece te prilagođavam sadržaje njihovu uzrastu i mogućnostima. I mi odrasli učimo uz djecu, a djeca nas neprestano motiviraju da budemo što kreativniji.

Možete li iz svoga iskustva savjetovati što bi trebalo mijenjati u sustavu da se otvori još više prostora za što kvalitetniji pristup djeci predškolskoga uzrasta?

Prije svega bi trebalo osvijestiti i educirati roditelje o važnosti i dobrobiti čitanja od najranije dobi, osigurati kvalitetnu ponudu literature za djecu i za odrasle (roditelje i stručne osobe), osigurati stručnu kompetenciju odgojitelja i stručnih suradnika (dolaze nam nove mlađe generacije kojima je potrebna podrška). Uz to, unutar predškolskih ustanova treba organizirati što više i što raznolikijih radionica za djecu i roditelje te motivirati roditelje na učlanjivanje u lokalnu knjižnicu.

* Ovaj članak je objavljen u okviru projekta “Važnost knjige i čitanja u razvoju djece i mladih" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.