Zoran Janjanin : Hazmat
Nakladnička kuća "Konzor" koja već dugi niz godina objavljuje prozne naslove pomalo "alter" domaćih autora upakiranih u besprijekorno grafičko ruho i time bitno nadopunjava i obogaćuje književnu scenu, nikada se nije bojala objaviti prvijence nepoznatih autora. Iz njezine radionice samo su u posljednjih par godinu 'iznenadili' Alen Bović sa svojim "Metastazama", Stela Jelinčić s "Korov je samo biljka na krivom mjestu" ili pak Robert Međurečan s "Prodajem odličja, prvi vlasnik".
Premda je djelatnost toga nakladnika u javnosti odavno prepoznata kao kvalitetna i ozbiljna, možda čak i kao jedna od zadnjih linija obrane prema sveopćoj komercijalizaciji i 'velikom' korporacijskom nakladništvu, u posljednje vrijeme sve je primjetnije njezino recesijsko "utišavanje", što je valjda i razlog što je njihovog hit-autora Alena Bovića (odnosno Ivu Balenovića) upravo preuzeo drugi nakladnik.
No, nešto prije toga pojavio se i roman mladog Karlovčanina Zorana Janjanina o kojem je poznato samo da je rođen 1980. nakon čega mu se "gubi svaki trag", premda se ipak može naići na informaciju kako je prije devet godina objavio SF-roman "Varijacija na tim" i okušavao se u raznim prigodama u tome žanru.
"Hazmat", s podnaslovom eks(l)ozivan roman i upozorenjem na koricama da "sadrži zarazne tvari", definitivno nije SF, a premda sadrži mnoštvo natruha iz hrvatske stvarnosti, bogami nije ni "stvarnosna proza", barem ne onakva kakvu podrazumijevamo pod tim nazivom. Premda ćemo u romanu pronaći vrlo opsežan inventar tzv. neuralgičnih "stvarnosnih" točaka - od tajkuna i mafijaša, preko sprege politike i kriminala, korumpiranog sudstva i zdravstva, do pedofilije - one nisu samo 'popisane', već doživljavaju i svojevrsnu 'nadgradnju' u smislu pokušaja da se na takvo stanje utječe i da ga se promijeni.
"Hazmat" je doista anarhistički roman, ili roman o anarhiji, kako je to zapisano u nakladničkoj preporuci, u kojem se recept za rješavanje stanja u kojem je baš sve trulo u državi Hrvatskoj pronađe u - nasilju. Grupa mladih ljudi, svatko iz svoga vrlo osobnoga i vrlo tragičnoga razloga, u jednom trenutku shvaća kako se "neke stvari jednostavno ne može riješiti riječima", te pod svojevrsnom parolom "Mi ubijamo njih jer su oni ubili društveni moral" kreće u osvetničke akcije, fizičko eliminiranje "vladajućih".
Njihova ideja je u početku posve idealistička, no kako se val nasilja širi Karlovcem i šire, stvari polako počinju gubiti kontrolu, a skupina gotovo klinaca koja je odlučila uzeti stvari u svoje ruke sve dublje tone u kriminal, s kojim su povezani ne samo neočekivani događaji, kolateralne žrtve, već i sve jači prigovor savjesti. Da i ne spominjeno činjenicu kako "slavu" za njihove akcije počinju preuzimati neki drugi, a njihova ideja otvara vrata sveopćem kriminalu i anarhiji.
U trenutku kada se njihove sudbine isprepletu sa sudbinom medicinske sestre koja je jednom takvom akcijom ostala bez muža i petogodišnje kćeri, a životi završe na autocesti Zagreb-Karlovac ili nešto ranije, pripovijedanje nastavlja žena koja također više nema nikakvog izbora, osim postati osvetnica, ubojica i narkomanka.
U Janjaninovom romanu, vrlo dinamične (čak i predinamične) fabule gotovo kao krik čitaju se pitanja o pravdi i nepravdi, ljudima koji više nemaju što izgubiti i onom temeljnom - može li se silom i nasiljem iskorijeniti druga sila i nasilje i tako postići nekakva nulta točka. Uz ponešto moralizatorskih dijelova i preeksplicitno izrečenih stavova (koji u dijalozima, kojih je u ovome romanu mnoštvo, znaju djelovati predeklaratorno), riječ je o romanu u kojem u pripovjedačkom smislu prevladava svojevrstan asketizam, odnosno tek minimalističko pozicioniranje likova u širi background kako bi se motivirali njihovi postupci.
Njihovi međusobni odnosi tek su naznačeni i nema tu mjesta za neku širu eksplikaciju, sve je naime u akciji. Mnoštvo brutalnih scena (nasilja, ubojstava, krvi), kao i onih koje se tiču društvenih perverzija ispripovijedano je gotovo filmično, na trenutke čak i doslovce scenaristički, a čitav se roman čita kao neki daleki nasljednik romana škotskoga pisca Iana Banksa.
Bez obzira na to možemo li se složiti s idejama koje zastupaju likovi ovog romana i bez obzira što se preko nekih elemenata fabule prešlo tek ovlaš, pa poneki dio zna funkcionirati kao skica koju još trebalo nadograđivati, "Hazmat" vrijedi pročitati jer se odmiče od poznatih i isfuranih formi "stvarnosne" proze, a zapravo, u zaoštrenom obliku, govori o istome.
Zoran Janjanin : Hazmat
Konzor, Zagreb 2009.
( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )