Zoran Pongrašić - HI-FI fotelja

Održava se
01.01.1901.

Zoran Pongrašić sebe voli nazivati "nevidljivim piscem", premda je autor popriličnog broja knjiga (za djecu i odrasle), dobitnik nekoliko nagrada, zastupljen u antologijskim izborima, a ponešto i prevođen na strane jezike. Premda ga drugi ne percipiraju baš "nevidljivim", njegov dojam vjerojatno proizlazi iz činjenice što se bez obzira na opus nije uspio nametnuti kao medijima zanimljiv pisac, što je ruku na srce ionako sudbina onih koji pišu većim dijelom za djecu.

No, nakon romana "Četiri sprovoda i vjenčanje" i najnovijeg "HI-FI fotelja", stvari bi se ipak mogle promijeniti jer je riječ o 'atraktivnoj' prozi koja je tematski i stilski sasvim sigurno zanimljiva širem čitateljskom krugu. "HI-FI fotelja" duhovit je roman koji tematizira svakodnevicu jednog muškarca koji živi u obitelji sa čak četiri žene, suprugom i tri kćeri, radi nekakav administrativni posao u Birou što ga čini umornim i nezadovoljnim i pokušava biti pisac.

"Nova muška senzibilnost" o kojoj je već podosta pisano u kontekstu proze koju potpisuju Pintarić, Prtenjača, Simić, Nuhanović i dr., svakako je jedan od okvira u koji se može smjestiti i Pongrašićev roman koji osim toga, zbog svoje rockerske dionice, odnosno fotelje iz koje se dobro čuje što se događa na sobnom HI-FI-ju, kao referentna mjesta priziva i neke knjige Gorana Tribusona, ali i britanskih uspješnika poput Nicka Hornbyja.

U romanu je posve jasno kako cijela stvar ima i naglašen autobiografski pristup i kako pišući o muškarcu "na rubu živčanog sloma", Pongrašić zapravo piše o sebi, svojoj supruzi spisateljici (koja se pojavljuje kao lik, ali i kao "cenzor" nekih njegovih ispisanih dionica) i svojim kćerima. Bez čvrste romaneskne strukture, od jednog do drugog poglavlja, pripovjedač zapravo nudi prizore iz bračnog, ali i spisateljskog života i pri tome propituje vlastiti identitet, brak, roditeljstvo, seksualni život, frendove, profesionalne neuspjehe i sl., da bi na koncu autoironično zaključio kako su jedine dvije stvari koje doista zna raditi - slušanje rock'n'rolla i gledanje snimljenih utrka Formule 1.

Lik žene pojavljuje se kao korektor mnogih pripovjedačevih dvojbi i neuroza (kojih ima podosta), a njemu se pridružuje i lik prijatelja poznatog pisca (hm, u kojem se doista prepoznaje jedan stvarni pisac!) koji osim što nadopunjava važnu dionicu romana, onu o pisanju i piščevim krizama, funkcionira kao duhovito postavljen kontrast uspješnih i neuspješnih pisaca, ali i neka vrsta kritike samog romana izrečene iz pozicije poznatog pisca.

Premda razbarušenog i ne baš urednog stila, odlika Pongrašićeva romana je šarmantno tematiziranje muške i obiteljske svakodnevice, potpuno razotkrivanje onih iskrica koje čine život - obiteljskih svađa, dobrog seksa, ljubomore i vječne dvojbe je li bolje samcima ili oženjenima. U "HI-Fi fotelji" ima i posve suvišnih dionica, ponavljanja i pretjerane sklonosti nabrajanjima (pet najboljih, pet najgorih stvari i sl.), no riječ je o romanu koji je napisan bez puno kompliciranja, iskreno i duhovito i posve se lijepo čita, po mogućnosti zavaljeno u omiljenu fotelju i uz pratnju omiljenog soundtracka.

"HI-FI fotelja" nije neki veliki roman, niti mu pada napamet da bi to želio biti, ali i kao tako nepretenciozan mogao bi biti itekako "'vidljiv".

 
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )